Na svečanom euharistijskom slavlju koje je predvodio u samostanskoj kapeli koncelebrirali su osamnaestorica redovnika iz Provincije, njegov nećak don Mario Sikirić, župnik u Odri vlč. Vladimir Cvetnić te fra Grgini prijatelji mons. Mile Pecić, župnik u Slunju i vlč. Ante Luketić iz Udbine. Uz rodbinu i prijatelje sudjelovali su i brojni korisnici Kuće sv. Franje – doma za starije i nemoćne osobe koji se nalazi uz samostan.

Slavljenika fra Grgu i sve nazočne na početku je pozdravio gvardijan fra Branko Lovrić te najavio da su se u zajedništvo ovoga izvanrednog slavlja uključili i papa Franjo, podjeljujući slavljeniku apostolski blagoslov, i generalni ministar franjevaca trećoredaca fra Amando Trujillo Cano, porukom koja je pročitana na početku slavlja. U njoj, među ostalim, stoji: „Duhovno se pridružujem tvojoj zahvali Gospodinu koji te je pozvao i vjerno pratio u svim ovim godinama služenja Crkvi. (…) Molim Gospodina da te blagoslovi i da te jača svaki dan kako bi se i dalje mogao suobličavati Kristu svećeniku kroz molitvu i euharistiju, kako bi s Njim mogao prinositi svoj život Bogu Ocu svaki dan koji ti On daruje“.

Prigodnu propovijed održao je fra Božo Bugarija, njegov sumještanin iz Bibinja. Podsjećajući na fra Grgino djelovanje u Zadru, Splitu i Pittsburghu, istaknuo je obilježja njegova svećeničkog služenja. Naglasio je da je njegovo djelovanje počelo u poratnom razdoblju komunističke vladavine koje je bilo posebno teško za svećenike i vjernike. No fra Grgu, „radosnog propovjednika evanđelja“, „ništa nije moglo obeshrabriti“. U Splitu, u Župi Svete Obitelji, uspio je uza sve teškoće, izgraditi župnu crkvu, ali je gradio i Crkvu, zajednicu vjernika, narod Božji.

Na kraju euharistije fra Grgi je u svoje ime i u ime braće iz Provincije čestitao provincijal fra Ivo Martinović. Među ostalim je rekao: „Bog Vas je pozvao i Vi ste mu se velikodušno odazvali. Kao franjevac trećoredac, kroz svoje svećeništvo i služenje Bou svjedočili ste jednostavnu franjevačku karizmu koja svojom otvorenošću ide ljudima ususret navješćujući Kristovu ljubav i dobrotu. Vaš je svećenički život bio prožet spontanošću, otvorenošću i žrtvom za sve ljude. (…) Vaše su riječi uvijek bile žive i dinamične, a u njima je uvijek bio jasni poziv na vjernost Bogu, ljubav prema Crkvi i Hrvatskoj“.

U prigodnoj riječi na kraju mise fra Grgo se osvrnuo na početke svog duhovnog poziva ističući kako je svoje zvanje uvijek vidio kao posebni dar, posebnu milost. „Nailazio sam na prepreke“, rekao je, „ali je Duh Sveti poslao pomoć u vrijeme kad je bilo najpotrebnije“. Podsjetio je na poglavare i redovnike koji su ga podržavali i privlačili svojim primjerom te ganutljivim glasom posvjedočio: „Krist Gospodin dao mi je da budem dionik njegova svećeništva i da nastavljam njegovo djelo“. Na kraju je rekao: „Molim za milost da ovo vrijeme koje mi Gospodin daje ispunim dobrim djelima, da Boga slavim, da činim dobro ljudima i jednog se dana susretnem s Gospodinom“.

Slavlje je završilo zahvalom, pjevanjem „Tebe Boga hvalimo“, himnom Domovini i pozdravom Mariji, „Rajskoj Djevi, kraljici Hrvata“.

Na prigodnom objedu s redovničkom braćom, rodbinom i prijateljima čestitali su mu nećak Zlatko Sikirić u ime brojene rodbine iz Bibinja i drugih mjesta, prijatelj mons. Mile Pecić, kojem je fra Grgo bio propovjednik na mladoj misi, gospođa Vlasta Sabljak u ime hrvatskih iseljenika u Americi, gospođa Hrvojka Mihanović Salopek, kći fra Grginog kolege i prijatelja Nedjeljka Mihanovića te članovi neokatekumenske zajednice iz Zadra s kojom je fra Grgo surađivao poslije povratka iz Amerike. U svojim su čestitkama istaknuli fra Grginu postojanost u vjeri, pastirsku osjetljivost za potrebe ljudi i vjernika te neposrednost, uvjerljivost i hrabrost u naviještanju Božje riječi i propovijedanju.