U zahvalnom euharistijskom slavlju sudjelovali su osmorica svećenika, među njima i provincijal Hrvatske kapucinske provicije sv. Leopolda Bogdana Mandića o. Jure Šarčević, domaći župnik o. Miljenko Vrabec, župnik rodne zlatomisnikove župe sv. Leonarda iz Goričana Josip Drvoderić, redovnička subraća iz nekoliko samostana, isusovac o. Božidar Nagy, kapucinski bogoslovi, rodbina, znanci i prijatelji, domaći župljani i gosti iz Goričana koji su pristigli u jednom autobusu.

Riječi pozdrava svim sudionicima uputio je na početku provincijal o. Šarčević zahvalivši za dar života i svećeništva “zlatnoga redovničkog subrata”, koji je već 50 godina, prema riječima provincijala, “dobri pastir”.

Prigodnu propovijed održao je o. Krsto Hrženjak iz kapucinskog samostana sv. Mihaela u zagrebačkoj Dubravi koji je prije četiri godine također proslavio zlanu misu.

Hrženjak je opisao ministerijalno i sakramentalno svećenstvo, uklopivši u tu teološku stvarnost zlatomisničkog slavljenika:

Prije 50 godina poslao je Isus Krist i našeg o. Bašneca da poruku Božjeg spasenja prenosi svim ljudima. On je ustrajao u poslanju te je kroz pola stoljeća vršio volju vječnoga, jedinoga i pravoga svećenika Isusa Krista.”

Misno slavlje pratio je mješoviti župni zbor pod ravnanjem i uz orguljsku pratnju Lane Lamot. Na kraju mise svim nazočnima zahvalio se domaći župnik o. Vrabec i u ime Cehovskog društva sv. Leonarda iz Goričana, čiji je zlatomisnik dugovječni član, Josip Vargec. Zatim su slavljeniku uručeni prigodni darovi goričanske župe i općine, a istaknuti međimurski kantautor i etno pjevač Mirko Švenda-Žiga otpjevao je pjesmu “Međimurje kak’ si lepo zeleno”.

Nikola Bašnec rođen je 4. prosinca 1943. u Goričanu u hrvatskome Međimurju, stupio je u Red tadašnje Ilirske kapucinske provincije, započevši novicijat 1960. godine u Vipavskom Križu u Sloveniji. Teološki studij završio je u Solothurnu u Švicarskoj, gdje je i zaređen za svećenika 1969. Bio je na službi u više samostana u Hrvatskoj kapucinskoj provinciji. U Varaždinu, pa u Splitu gdje je bio od 1980. do 1985. član Nadbiskupskog vijeća za pastoral obitelji Splitsko-makarske nadbiskupije, potom u zagrebačkoj Donjoj Dubravi, u dva navrata u Karlobagu, a od 2014. je u samostanu sv. Leopolda Mandića u zagrebačkoj Gornjoj Dubravi.

Više od 25 godina bio je nacionalni asistent Franjevačkog svjetovnog Reda u Hrvatskoj, nekoliko puta i predsjednik Konferencije nacionalnih duhovnih asistenata, a od 2000. duhovni asistent FSR-a Zagrebačke regije „Bl. Alojzija Stepinca”. Poznat je kao pastoralac, kateheta, propovjednik i autor knjiga: „Uskrsnuće usred života”, „Od Martina do Valentina”, „Od Franciske do Martina”, „Krizma”, „Sv. Franjo u službi mira i ekologije” i „Sveti Mihael Arkanđeo” te brojnih članaka. Bio je glavni urednik lista „Ljudima Prijatelj” i član Komisije za evangelizaciju Hrvatskoga vijeća viših redovničkih poglavara i poglavarica. Također je član Hrvatskog društva katoličkih novinara.