Fra Šimun je u propovijedi govorio o „Božjoj zapovijedi koja se puno krši, a o njoj se malo govori“, a to je „Ne izusti imena Gospodina Boga svoga uzalud“. Nekad je ta zapovijed bila tema trodnevnica i devetnica u pripremi za blagdane, rekao je predvoditelj slavlja, istaknuvši da biblijski tekst, dakle, Bog preko svojih proroka, kaže da će biti kažnjen onaj tko izusti ime Gospodina Boga uzalud.

„Uzalud znači s podcjenjivanjem, bez potrebe, bez poštivanja. Ta Božja zapovijed jako se krši u hrvatskom narodu, po cijeloj Hrvatskoj. Neki ljudi psovku koriste kao poštapalicu. I ljudi nisu svjesni da čine taj grijeh, nemaju potrebu zbog toga niti se ispovjediti“ upozorio je fra Šimun, rekavši da, nažalost, neka djeca nauče prije psovati, nego drugo nešto reći.

„Psihologija kaže da je dijete kao spužva, upija sve što vidi i čuje, pa kad se psuje pred djecom, mnoga djeca nauče psovati. Mladi se dokazuju korištenjem psovki i vulgarnih riječi, žele time drugoga impresionirati. Mladići svoju muževnost i mudrost dokazuju na tako jadan način. Psovanje je znak nezrelosti, nekulture, vulgarnosti. Psovač psuje Boga, svoga Oca koji ga je stvorio, doveo u život, Gospodara života i smrti“ rekao je fra Šimun.

Upozorivši da „psovka postaje kao hrvatski izvozni proizvod“, fra Šimun je rekao: „Kao narod smo vrlo dobri u toj ‘disciplini’, dotle da u inozemstvu i strani ljudi koji rade u građevini, a nisu Hrvati, znaju psovati na hrvatskom jer su to naučili od naših radnika u inozemstvu“. Apsurdno je da nevjeran čovjek psuje Boga, „a još je groznije ako čovjek vjeruje u Boga, a psuje. To je nutarnja pomračenost duha i uma“ upozorio je fra Šimun, potaknuvši na molitvu za te ljude.

Nakon mise puk je počastio relikviju sv. Šime čije se tijelo nalazi u Škrinji sv. Šime iznad glavnog oltara.