Toga je dana župa slavila i svoga patrona te je uz slavljenika na novoizgrađenom ljetnom prezbiteriju suslavilo još 14 svećenika među kojima fra Damir Pavić, tajnik franjevačke provincije Bosne Srebrene, koji je održao prigodnu homiliju, domaći župnik fra Mirko Filipović, plehanski gvardijan fra Anto Tomas i derventski dekan fra Ivan Marić.

Zahvalno euharistijsko slavlje, na kojem su sudjelovali brojni Posavljaci, među kojima i predstavnici društveno-političkih vlasti BiH i Hrvatske, pjevanjem je uveličao Tamburaški sastav iz Vareša predvođen prof. Igorom Fingerom.

Naglasivši kako je današnje vrijeme slično onome u kojem je živio sv. Franje kada su ljudi živjeli životom koji i nije bio baš primjeren vjernicima fra Damir je naglasio kako je sv. Franjo svojim životom mijenjao Crkvu iznutra. Posvijestio je kako Bog sve velike stvari kroz povijest čini kroz male jednostavne ljude. Istaknuvši da je izvor duhovnog života Evanđelje iz kojega se sv. Franjo obilato napajao, ustvrdio je kako nam današnji blagdan poručuje da smo poput njega pozvani konkretno živjeti Isusovo Evanđelje, davati primjer svojim vlastitim životom, potom biti ustrajni u molitvi od kojih je najljepša ona molitva zahvaljivanja, prihvaćati svoj križ koji nas vodi do Boga, te biti ustrajni u svome poslanju.
„Nije bilo lako našem dijamantnom slavljeniku fra Velimiru Bogu služiti 60 godina za oltarom, kao ni vama u braku i drugdje, ali se može s Božjom pomoći. Rastave u braku i odlazak iz svećeništva u iskušenjima dolaze jer ne znamo trpjeti, ne molimo snagu od Boga. Molimo zato danas BDM koju je sv. Franjo neizmjerno ljubio te je nazivamo Kraljicom franjevačkog reda, da nam izmolio tih pet milosti“, poručio je na kraju fra Damir.

U prinosnim darovima, koje su na oltar donosili mladi članovi ZK Žeravac i HKUD Tamburica Koraće te slavonskobrodski gradonačelnik Mirko Duspara, bili su: kalež i plitica – dar ZK Žeravac i gradonačelnika Duspare, prigodna knjiga Povelja bosanskih kraljeva, košara s plodovima zemlje i rada ruku povratnika u Koraću, te Biblija, kruh i vino.

Veselo i raspjevano bilo je druženje uz zajednički ručak koji su domaćini u velikom šatoru, uz poštivanje epidemioloških mjera, pripremili za sve nazočne.

Kako je ove godine, zbog posebnih uvjeta izostala tradicionalna Međunarodna smotra folklora nazočne su svojim folklornim nastupom oduševili članovi Zavičajnog kluba Žeravac i HKUD-a Tamburica Koraće. Do kasnih popodnevnih sati zahvaljivali su oni kako Gospodinu za dar svoga slavljenika tako i za njegovo predano služenje Bogu i narodu kroz 60 godina svoga svećeništva i redovništva.

Blagdanu sv. Franje prethodila je trodnevnica od četvrtka 1. do subote 3. listopada. U čast sv. Franje i ove su godine u subotu 3. listopada Žeravčani istrčali maraton od Slavonskog Broda do Žeravca.

Fra Velimir Zirdum rođen je 2. ožujka 1935. u Žeravcu kao treće od jedanaestero djece oca Blaža i majke Anice rođene Lovrić. Na krštenju je dobio ime Ivko. Osnovnu školu završio je u Žeravcu. Kratko je u Derventi pohađao gimnaziju, a potom u Visokom upisao i završio Franjevačku klasičnu gimnaziju. U novicijat je stupio 1953. i uzeo ime Velimir. Studij teologije upisao je 1956. u Sarajevu. Zaredio ga je tadašnji nadbiskup vrhbosanski dr. Marko Alaupović. Mladu misu slavio je 7. kolovoza 1960. u Žeravcu.

Njegova dva strica bili su svećenici, vlč. Jure Zirdum dugogodišnji župnik u Vidovicama i Bosanskom Šamcu i fra Vjekoslav (Petar) Zirdum dugogodišnji gvardijan plehanskog samostana i provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene, a jedno vrijeme i župnik u Žeravcu. Fra Velimirova sestra Ana, sada pokojna, bila je redovnica Milosrdnih sestara u Đakovo pod imenom Veljka i ondje više godina obavljala službu provincijalke. Njegov, sada pokojni, mlađi brat Josip bio je također franjevac s imenom fra Andrija. Bio je i profesor povijesti na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu.

Prva fra Velimirova služba bila u Foči u kojoj je najduže služio, oko 16 godina, potom, Vareš Tuzla, Žeravac, Jajce, Gornji Vakuf, Gornja Dubica, Plehan, Foča, Koraće, Breške, Svilaj, te Žeravac do rata. U Biloj kod Livna služio je za vrijeme rata od 1992. – 1997., potom u Foči, u Slavonskom Brodu, Sivši, Potočanima, a sada je već 14. godinu na služi župnog vikara u župi Uznesenja BDM u Koraću.

Ni 85 godina života, ni narušeno zdravlje ne sprječavaju ovog hrabrog franjevca da pomaže svojim starijim i nemoćnim župljanima. Sa svojim automobilom stigne on u susjedne gradove gdje im plati režije, kupi potrebne lijekove i ostale namirnice. I u vrijeme pandemije, kada su granice bile zatvorene, snalazio se te je preko svog rođaka zaposlenog u policiji uspio iz Hrvatske dobiti lijekove za svoje župljane. U svakoj je kući on dobro došao, te svakoga dana u popodnevnim satima odlazi im na kavu.