Kolijevka Družbe je u Mariboru, a korijeni sežu do sredine 19. stoljeća u Graz u Austriji. Sestre u Dubrovniku pripadaju provinciji Presvetog Srca Isusova sa sjedištem u Splitu, a tijekom ove jubilarne godine nastoji se u svakoj sestarskoj kući prigodno obilježiti jubilej.

Predstojnica samostana s. Marislava Samardžić na početku je pozdravila sve okupljene, podsjetivši uz ostalo kako je jubilarna godina, pod geslom „Hvalite Gospodina, zahvaljujte i služite njemu u poniznosti“,  svečano otvorena  13. rujna 2018. godine u Mariboru, a završno jubilarno slavlje bit će 7. rujna ove godine, također u Mariboru. Izdvojila je nekoliko činjenica vezanih za taj samostan i crkvicu Preobraženja Gospodinova „koje u vjeri doživljavamo kao živi znak Božje prisutnosti među nama i njegove blizine u svim našim životnim previranjima“.

Spomenula je brižno čuvane zavjetne darove pomoraca, ostavljenih u Crkvi iz zahvalnosti Bogu za sretnu plovidbu i vjernost svojoj obitelji i svome domu, koji također o tome svjedoče. Podsjetila je kako su se pred likom Gospe od Sigurate molitve upućivale i u olujama i suši i svakoj drugoj potrebi. U samostanu se tradicionalno slavila i svečana devetnica Božiću kojoj je nazočio i biskup.

„Sestre na ovom svetom mjestu, možemo tako reći, živjele sa svojim Gradom, molile i žrtvovale se, bdjele nad njim u svim njegovim previranjima i poteškoćama. Zahvalni smo danas svim sestrama franjevkama od Sigurate koje su plele živo tkivo vjere, uljudbe i kulture, a posebno se u molitvi sjećamo onih  koje su svoj ovozemaljski dom zamijenile vječnim“, kazala je kućna predstojnica.

Prisjetila se i nedavne prošlosti kada su u više navrata u Domovinskom ratu samostan i crkva bili pogođeni, a najrazornije je bilo 29. svibnja 1992. godine kada je crkva bila izravno granatirana i porušena, ali Gospin oltar je ostao netaknut. Prepoznala je u tome Božji znak, „njegovo čudo kojeg smo sami svjedoci“. Obnovom porušene crkve 1995. godine otkriveni su temelji iz 6. stoljeća, dijelom iz 9. stoljeća.

O 150 godina dugoj i zanimljivoj povijesti Družbe školskih sestara Trećeg reda sv. Franje Asiškog koja se razgranala po Europi i u misijskim zemljama govorila je s. Marta Škorić. Tu prvu Družbu utemeljila je s. Franciska Antonija Lampel 1843. u Grazu, a od nje su se razvile četiri zajednice u nekoliko zemalja. Vizija je bila posvetiti se odgoju i obrazovanju siromašnih djevojaka te je na tom tragu nastala redovnička zajednica. Spomendan sv. Terezije Avilske 15. listopada 1864. godine uzima se kao dan kad su prve sestre iz Austrije, na poziv mjesnog biskupa, došle u Maribor.

Prepoznajući velike potrebe siromašne i zapuštene djece u Mariboru s. Margarita Puher, prva predstojnica nove zajednice u Mariboru, uz pomoć biskupa utemeljuje novu družbu 1869. godine. Prve dvije sestre u Split su došle godine 1904., a na Lovretu s vremenom nastaje kolijevka splitske provincije. Prisutnost sestara Provincije Presvetog Srca Isusova na području Dubrovačke biskupije seže u 1919. godinu od kada su školske sestre franjevke te provincije kraće ili dulje boravile ispunjavajući svoje poslanje u Dubrovniku, na Grudi, u Mandaljeni te na Badiji.

Govoreći o djelovanju sestara u Africi od godine 1974., s. Marta istaknula je posebno s. Claru Agano Kahambu koja je 2016. ubijena u uredu župne škole sv. Magdalene a pokopana u Luhwiniji te je redovnice na neki način smatraju mučenicom. Danas sestre te provincije djeluju u Hrvatskoj, Kongu i u Njemačkoj.

Pjesmom je u programu, kao i kasnije na misnom slavlju, sudjelovao zbor mladih Gospe od Porata pod vodstvom vjeroučiteljice Željane Lučić.

Euharistijsko slavlje u crkvi Sigurata predslavio je dubrovački biskup Mate Uzinić koji je čestitao sestrama jubilej te izrazio radost što su sestre koje djeluju u Dubrovačkoj biskupiji i koje su na tom području sigurno dale pečat, ovim okupljanjem proslavljaju taj jubilej. Zahvalio je i pokojnom biskupu Pavlu Butorcu koji je sestre pozvao u taj samostan gdje je nastalo veliko zajedništvo i ljubav koji se i dalje šire. Sestre svojim postojanjem i djelovanjem u samostanu Preobraženja Gospodnjega preobražavaju sve one s kojima se susreću, one koji tu dolaze, posebice susjede s kojima su povezane.

Osvrćući se na slavlja jubileja općenito, biskup je napomenuo da se u takvim slavljima kriju i određene opasnosti.

„Mi smo star narod, stara Crkva, kršćanstvo je ovdje od samih početaka, ušli smo u 14. stoljeće kršćanstva u hrvatskom narodu i toliko je stalno razloga za razne jubileje. I postoji opasnost da ostanemo zakopani u prošlost, u ono što je bilo, da se s tim što je bilo na neki način tješimo i da se nismo spremni suočiti se s izazovima sadašnjosti i nismo spremni iskoračiti u budućnost“, kazao je biskup.

Dodao je kako će se u Dubrovačkoj biskupiji 1050. obljetnica Feste sv. Vlaha proslaviti ne samo na način sjećanja na sve lijepo što je bilo nego je već započet put prema biskupijskoj sinodi kako bi taj ogledan primjer dubrovačke tradicije pomogao svima otkriti izazove za vjeru, kršćanski život, poslanje u ovom trenutku kako bi onda mogli odgovoriti izazovima ovog vremena.

„Vjerujem i da vašoj zajednici, redovničkoj obitelji, ovaj jubilej može pomoći da ne ostane zakopana u prošlost nego da vidi što i kako sada, da otvorenim očima pogleda sadašnjost i u toj sadašnjosti da pronađete način na koji najbolje možete odgovoriti onom poslanju i pozivu koji Bog ima s vama u skladu s karizmom vaše redovničke zajednice“, poručio je biskup.

Potvrdu ovakvom načinu razmišljanja biskup je pronašao i u dnevnim misnim čitanjima. U čitanju iz Druge poslanice sv. Pavla Korinćanima Pavao se po ljudsku hvali s poteškoćama, s onim što je Bog učinio u njegovu životu. I slavlje jubileja je pogled unatrag, od početaka zajednice u Austriji, preko Maribora, Splita do Dubrovnika, ustvrdio je biskup te nastavio kako pogled unatrag ne znači hvaliti se svojim postignućima nego onim što je Bog preko ljudskih slabosti učinio za sestre i njihovu zajednicu.

Nije dovoljno ni sa zahvalnošću analizirati slabosti i Božje milosti nego treba ići još i dalje te se preispitati, na što poziva evanđeoski ulomak dana, o tome gdje je srce sestara i zajednice. „Gdje ti je blago ondje će ti biti i srce“, citirao je biskup evanđelje. Potom je naveo i rečenicu prve školske sestre franjevke u Grazu s. Franciske Antonije Lampel, koja je kazala da sestre prvotno trebaju biti s Bogom. Je li još uvijek srce sestara ljubavlju izgara za Boga, zapitao se biskup. To je konkretna ljubav koja se treba utjeloviti u osobu, a ta osoba je Isus Krist.

U nastavku propovijedi biskup Uzinić spomenuo je i sv. Franju koji je svojim životom na najbolji način nasljedovao Krista. Sljedeći njega i sestre mogu konkretizirati ljubav kojom ih Bog ljubi.

U preispitivanju o tome gdje je danas srce zajednice, srce sestara i je li njihova kuća Kristov dom biskup je progovorio i o tome što treba da bi srce zajednice prokucalo na pravi način, da bi se zajednica bez straha i s ljubavlju suočila sa sadašnjošću i gledala u budućnost. Svjetiljka ove zajednice svijetli već 150 godina u Europi i Africi, ustvrdio je biskup te poželio sestrama da u Dubrovniku i dalje svijetli, „da im srce bude kod Gospodina da bi mogle biti odraz njegove ljubavi“.

S vjernicima okupljenim u crkvi kao i ispred crkve biskup je izmolio molitve potrebne za potpuni oprost koji se tijekom ove godine, uz uobičajene uvjete, može dobiti u svim crkvama te Družbe. Na slavlju su uz svećenike i vjernike sudjelovale i sestre iz drugih redovničkih zajednica.

Školske sestre franjevke splitske provincije u samostan Sigurata u Dubrovnik došle su polovicom 20. stoljeća, na zamolbu dubrovačkog biskupa Pavla Butorca, na mjesto gdje su od 13. stoljeća sve do prve polovice 20. stoljeća živjele trećoretkinje sv. Franje, koje su izumrle. Splitske sestre franjevke se, uz življenje svoje karizme, od tada brinu i o jednom od najstarijih samostana u Dubrovniku. Unutar samostana 1983. godine sestre su uredile i čuvaju zbirku vrijednih samostanskih umjetnina. Među vrijednostima koje čuvaju je i Bambin, figura djeteta Isusa, koji im je ostavila Anica Bošković, sestra Ruđera Boškovića. Jedina su ženska redovnička zajednica unutar zidina Grada, a trenutačno tu živi pet sestara. Uz Dubrovnik sestre ove provincije služe i u Trpnju.