Na početku svog obraćanja naveo je riječi upisane na medalji kojom se odlikuje osoba koja je bezinteresno, a ugrožavajući svoj život pa i život cijele svoje obitelji, spašavala židovski narod ili pojedinca za vrijeme Drugog svjetskog rata, a koje glase: „Onaj tko spasi jednog čovjeka, spasio je čitav svijet”, te dodao kako je ta misao uzeta iz svete knjige židovstva, Talmuda.

Podsjetio je kako se Izraelski narod, nedugo po završetku Drugog svjetskog rata, institucionalno angažirao oko nezaborava žrtve svoga naroda koji je u nekim zemljama tadašnje Europe zbrisan s lica zemlje, u nekima pak uništavan u većoj ili manjoj mjeri. Naveo je podatak kako je u tadašnjoj Hrvatskoj od oko 25 000 Židova poslije rata ostalo njih oko 3 000. „Žrtva ima svoga persekutora koji i sam postaje žrtvom. Žrtvom samog svog progona i uništenja“, kazao je.

„Krv viče i pravdu traži“, nastavio je mons. Pervan. „I dok smo se danas ovdje okupili kako bismo se prisjetili onih koji su riskirali svoje živote spašavajući živote Židova, ne možemo se ne prisjetiti današnjeg dana kada se, uz obilježavanje Međunarodnog dana obitelji, mi u Hrvatskoj prisjećamo i stradanja našega naroda na Blajburškom polju uz kojega su vezani i toliki križnih putovi. Stradanja mnogih nedužnih i nevinih“.

„Teško je povlačiti paralelu između jedne i druge žrtve, premda je udes isti”, primijetio je opisavši taj udes kao „uništenje i zatiranje, stradanje samo zato što nisi kao ja“.

„Nevina krv ne poznaje ni vjeru, ni naciju, ni političko opredjeljenje, ni boju kože. A nažalost pod svim ovim karakteristikama događala su se i još uvijek se događaju zlodjela i stradanja nevinih. Nikakav čin nema opravdanja nad nevinom krvlju i ona uvijek ostaje nevina i kao takva vapi u nebo dok ne postigne zadovoljštinu pravde“, ustvrdio je generalni vikar.

Nadalje je kazao kako vjeruje da je hrvatski narod sretan narod jer je imao onih koji su stali uz bok drugima u spašavanju nevinih, a životno ugroženih osoba, samo zato što su pripadali židovskom narodu. „Znamo da je naš narod spašavao ne samo Židove nego i druge narode. Kao što se ne zna koliko je spašenih, jednako tako se neće saznati ni broj spasilaca“.

Vjerujem također, nastavio je mons. Pervan, da su naši sunarodnjaci spašavajući čovjeka u nevolji u svakoj od tih osoba prepoznavali lik Isusa Nazarećanina, koji je bio ugrožen i koji je patio i umirao u svakoj toj osobi. „Na upit mnogih progonjenih: ‘A gdje je bio Bog u našoj patnji, progonu, stradanju i umiranju?’, odgovor je bio i mogao je jedino biti: ‘Bog je bio s vama. S vama je patio i s vama je umirao’“, kazao je generalni vikar i dodao kako vjeruje da su mnogi snagom svoje vjere spašavali životno ugrožene i progonjene Židove i druge.

Izrazivši svoje uvjerenje kako, uz onih oko 140 priznatih pravednika među Hrvatima, ima još onih koji su spašavali protjerivane, progonjene, životno ugrožene Židove. Kao primjer naveo je blaženog Alojzija Stepinca koji se zauzimao za nevine Židove, i ne samo Židove, te im i sam organizirao smještaje kako po obiteljima jednako tako i u crkvenim institucijama.

„Tužan sam da se i danas stvaraju nove žrtve, prolijeva se ponovno toliko nevine krvi koja pravdu i zadovoljštinu traži i tražit će“, kazao je.

Na kraju se upitao činimo li dovoljno, kao pojedinci i kao zajednica, u sprječavanju zla, progona nevinih, drugih i drugačijih: „Prepoznajemo li u svakoj osobi sebi istoga, brata i sestru? Prepoznajemo li lice Boga patnika, progonjenog i ubijanog?“

Zaključio je riječima: „Pozvani smo prije svega u drugome gledati čovjeka i dobro, te se za takvoga zauzimati i takvoga braniti, pa i po cijenu vlastitoga ismijavanja, preziranja i stradanja. Budimo i ostanimo na strani malenih, progonjenih, obespravljenih jer samo tako i tada ćemo posvjedočiti da smo ljudi, te ćemo na taj način opravdati svoju pripadnost vjeri bez obzira kojoj religiji pripadali. Svaka monoteistička religija se zauzima za dobro, za čovjeka. Budimo ljudi, kako bismo mogli biti pravednici ponajprije u Božjim očima, a onda i u očima ljudi. Učinimo sve da se nevina krv ne prolijeva i samo tako ćemo zaustaviti njezin vapaj“.

Izložba „Pravednici među narodima – Hrvatska“ donosi priču o građanima Hrvatske koji su živjeli pod nacističkim režimom i odupirali se fašističkom ugnjetavanju, riskirajući svoje živote kako bi spasili Židove od progona i stradanja.

Naslov Pravednik među narodima dodjeljuje Yad Vashem u Jeruzalemu onima koji nisu Židovi, a riskirali su svoje živote kako bi spasili Židove tijekom holokausta. Od uspostave Komisije za proglašenje Pravednika među narodima do 1. siječnja 2022. godine, Yad Vashem priznao je 28 tisuća 217 muškaraca i žena iz 51 zemlje svijeta kao Pravednike među narodima. Među njima je i 132 Pravednika iz Hrvatske, a među njima i nekolicina iz Dubrovnika i okolice. Zapaženi broj svećenika i časnih sestara također je ovjenčan titulom Pravednika.

Izložba će biti otvorena do 27. svibnja.