Glad za duhom i kruhom

Za ovogodišnju Nedjelju Caritasa ideju vodilju uzimamo iz Lukina evanđelja. On bilježi da se između učenika i Krista razvio dijalog kako nahraniti i kako pomoći mnoštvo koje se okupilo slušati Isusovu riječ. Apostoli nisu imali rješenja za tako brojne slušatelje. Savjetovali su Isusa da ih otpusti te da oni sami nađu nešto za jelo. Isus im je na to uputio izazovnu riječ: #!Podajte im vi jesti!#! (Lk 9,13).
Dvostruka glad – za Duhom i kruhom – neprestano je nazočna među onima koji nas okružuju. Čovjek je jednako potreban duhovnih vrijednosti kao i materijalnih dobara da bi opstao. Zato glad za istinom, ljubavlju, pravednošću, oproštenjem i razumijevanjem, što sve nosi u sebi naš bližnji, svjedoči o čovjekovom trajnom nemiru dok se jednom ne smiri u Ocu, dok se ne sjedini s Bogom. Potreba za materijalnim dobrima za svagdašnji život druga je strana čovjekove stvarnosti. U konkretnosti života one se isprepliću i pojavljuju u svakoj konkretnoj osobi, u našim bližnjima.
Podajte im vi jesti! Isusov poziv nas želi probuditi i potaknuti na djelotvornost u pogledu služenja braći. Propovijedajući Kraljevstvo nebesko i hraneći svoje sunarodnjake kruhom života (Iv 6,48), Isus nije bio slijep na njihove materijalne potrebe, na njihovu potrebu za kruhom svagdanjim (Mt 6,11). Uvijek je pred sobom imao konkretnu osobu sa svom realnošću njezina života, i kad se radilo o grijehu i bolesti, opsjednutosti ili gladi… Stavljajući na prvo mjesto vjeru u Boga, Isus je objavio da dostojanstvo čovjekova života prvenstveno proizlazi iz njegove ukorijenjenosti u Bogu, iz činjenice da je stvoren na sliku Božju. Zato je i rekao: #!Ta što koristi čovjeku steći sav svijet, a životu svojemu nauditi?#! (Mk 8,36). Hraneći gladne, ozdravljajući bolesne i tješeći žalosne, Isus je ponazočio Božju ljubav o kojoj je propovijedao i konkretizirao Boga u svom vremenu i prostoru, među bližnjima. Stoga je pokazao apostolima kako njegov posao nije završen i iscrpljen sa samim propovijedanjem i podao im jesti. Tu je program našega kršćanskog poslanja: naviještati ljubav Božju i iskazivati je konkretnim djelima ljubavi. Jer, upozorava nas sveti Ivan: #!Tko ima dobra ovoga svijeta i vidi brata svoga u potrebi pao zatvori pred njim srce, kako ljubav Božja ostaje u njemu?#! (1 Iv 3,17).
Podajte im vi jesti! U svakom vremenu i prostoru bilo je i bit će uvijek onih koji iz najrazličtijih razloga ne mogu priskrbiti za sebe ili za svoju obitelj dovoljno materijalnih dobara za život. To su naša braća i sestre kojih nije teško prepoznati. Možda im je teže prići i dati im jesti nego ih uočiti. Naš Caritas je naša djelotvorna ljubav, naša zajednička i organizirana ispružena ruka svima onima koji su je potrebni. U gospodarskoj i socijalnoj situaciji koju sada proživljavamo, vrlo je važno da svi shvatimo Isusov poziv za djelotvornom ljubavlju prema bližnjemu. Caritas – kao djelotvorna ljubav koja pomaže i ublažava životne teškoće, nije tek sekundarna ili usputna služba u Crkvi. Caritas je imperativ naše kršćanske vjere i pripadnosti Kristu i njegovoj zajednici Crkvi. Taj je poziv upućen svakom kršćaninu. Krštenjem smo ucijepljeni u Krista i postali “kristonosci” ili “kristoliki”. Neka nam ovogodišnja Nedjelja caritasa, koju obilježavamo u Došašću, u pripravi za Božić i početak Svete godine 2000, bude ozbiljan zadatak u promišljanju naše #!kristolikosti#! i neka nam bude prigoda da podamo jesti – u bilo kom obliku – onima koji su ugroženi.
Braćo i sestre u Kristu, ne ljubimo samo riječju i jezikom, već djelom i istinom; po tom ćemo znati da smo od istine!” (usp. 1 Iv 3,18).