“Najvažnija je edukacija i prevencija, i to od rane dobi, počevši od obitelji. Djeca upijaju kao spužve ponašanje i postupke u svojem okruženju. Na primjer, ako roditelj prelazi cestu na nedopuštenom dijelu, to će činiti i dijete. Uz roditelje, važne su odgojne institucije koje se moraju prilagoditi suvremenosti za kulturu prometa i prihvaćanje današnjega svijeta koji rapidnom brzinom napreduje, posebice u digitalnom razvoju. Napravio bih usporedbu između digitalne demencije i digitalnoga prelaska mladih vozača u realni svijet. Činjenica je da danas živimo u digitalnom svijetu pa i to ima svoje posljedice u prometu, to treba spustiti u realni svijet. Primjerice, pojam digitalna demencija može zahvatiti sve one koji se previše oslanjaju na digitalno, bez obzira na dob, ali to utječe na njihovo psihičko ponašanje, pa i na vožnju. Na primjer, ako netko vozi po navigatoru, ponekad se dogodi da zaboravi čitati prometne znakove. Isto tako, nemoguće je da netko tko vizualizira automobile sa snažnim kilovatima ima realno poimanje prometa. Upravo je tu potreban odgoj, i to onaj kroz vrtiće, zatim treba ustrajati na školovanju svih razina. Izazov je svim strukama da trebaju i moraju tražiti čimbenik sigurnosti u prometu i kvalitete života”, navodi prof. dr. Missoni.

“Prema podatcima broj registriranih cestovnih vozila u 2017. iznosio je 2 098 159, što je u odnosu na 2016. više za 3,1 posto. Broj registriranih osobnih vozila u 2017. iznosio je 1 596 087, što je u odnosu na 2016. više za 2,8 posto. U 2017. zabilježeno je 10 939 cestovnih prometnih nesreća s nastradalim osobama, što je u odnosu na 2016. više za 1,5 posto. Prema statistici od 2 167 996 registriranih vozila u prošloj godini prosječna je starost iznosila 13,68 godina. Zato bi vozači trebali biti u svakom trenutku svjesni kakvim vozilom upravljaju i koga osim sebe prevoze u takvu vozilu.”

Cjelovit intervju s prof. dr. Euduardom Missonijem  pročitajte u novom broju Glasa Koncila.