U srijedu je sve na početku pozdravio vrhbosanski nadbiskup metropolit Tomo Vukšić, predsjednik Vijeća HBK i BK BiH za Hrvatsku inozemnu pastvu, koji je ujedno u jutarnjim satima toga dana predvodio misno slavlje u zajedništvu s nacionalnim ravnateljem Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu dr. vlč. Tomislavom Markićem, voditeljem Hrvatske katoličke misije London fra Ljubomirom Šimunovićem i svećenicima okupljenima na skupu. Mons. Vukšić istaknuo je važnost tih skupova te je poželio sudionicima plodonosno vrijeme provedeno na skupu. „Mi smo jedna Crkva, jedan narod, jedan jezik, jedna inozemna pastva i hvala vam što djelujete na tako lijepi način ovdje među našim iseljenim vjernicima, što im služite, što ste im potpora, što ste im duhovni vođe, savjetnici, ispovjednici, propovjednici, svjedoci Evanđelja i svega onoga što je je naše crkveno poslanje“, kazao je nadbiskup Vukšić.

Uslijedilo je predavanje prof. dr. Ivice Žižića pod naslovom „Slavlje ljepote: umjetnost i liturgija u susretu“ u kojem je prof. Žižić u povijesno-teološkoj perspektivi govorio o naravi umjetnosti za liturgiju. Polazeći od niza primjera iz ranokršćanske umjetnosti, predavač je ukazao na doksologiju i mistagogiju kao osnove liturgijske umjetnosti. Umjetnost se bitno odnosi na sakramentalno slavlje i čini jedinstvo s njime. Formiranje kršćanskog bogoslužja išlo je usporedno s formiranjem umjetnosti koja sa svom jasnoćom govori o životnoj sponi između umjetničkog izražavanja i liturgijskog slavljenja. Ono što kršćani vide i slave u slikama, to je ono isto što oni vjeruju. U slikama se živi povjerenje u događaj koji je otkupio čovjeka i u njemu obnovio sliku Božju. Liturgijska umjetnost je inkluzivna. Ona unosi čovjeka u svoj događaj i obuhvaća ga u njegovu vjerničkom identitetu. Slike nemaju samo za cilj poučiti što se dogodilo u povijesti spasenja, nego i uvesti u nju, odnosno, imaju za cilj pokazati kontinuitet koji postoji između povijesti spasenja i liturgijskoga slavlja. U drugom dijelu predavanja, prof. Žižić govorio je o liturgijskoj paradigmi u umjetnosti koja se tijekom stoljeća mijenjala, djelomice udaljavala od liturgije, a potom, zahvaljujući nauku Drugog vatikanskoga sabora, koji je osvijestio da se u središtu Crkve nalazi bogoslužje kao „vrelo i vrhunac“. Iz svijesti o obnovi liturgije nastaje potreba obnove umjetnosti za liturgiju. Na osnovu koncilskoga nauka o umjetnosti za liturgiju, predavač je izdvojio bitne karakteristike liturgijske umjetnosti: sakralnost, obrednost, plemenita jednostavnost, mistagoška usmjerenost i kristocentričnost zaključujući svoje predavanje slikom događaja iz Emausa kao osnove liturgijskoga umjetničkoga prikazivanja.

„Moć i logika imaginacije polazeći od Svetog pisma, duhovnosti, liturgije i etike”, bio je naslov predavanja doc. dr. Hrvoja Kalema. Nastavno na prethodno promišljanje o imaginaciji, predavač je u radu kanio ukazati na moć i logiku imaginacije u nekim konkretnim područjima kršćanskoga življenja: duhovnosti, liturgiji i etici, ali prije svega u Svetom pismu. U prvome dijelu predavanja ukazuje na Sveto pismo kao locus theologicus u kojemu je moguće uvidjeti ulogu vjerničke imaginacije. Takva uloga se pokazuje na primjeru iz Knjige Otkrivenja koja je bogata protuslikama tadašnje dominantne kulture. U sljedećim koracima predavač promišlja o moći i logici imaginacije u duhovnosti i to na primjeru ignacijevske duhovnosti, jer je i duhovnost mjesto u kojemu imaginacija služi vjeri i objavi. Predavač u predavanju dovodi u korelaciju liturgiju i imaginaciju, jer liturgija omogućuje da se ljudski osjeti u vjeri otvore Božjoj objavi. Time se ukazuje na važnu dimenziju osjetila u vjeri. Polazeći od uvjerenja da su slike koje imamo o Bogu i čovjeku kormilo ljudskog djelovanja, predavač u završnom dijelu predlaže reimaginaciju slike o Bogu na primjeru trećega poglavlja Knjige Postanka. U zaključnom dijelu doc. dr. Kalem sažima važnost i pozitivan doprinos imaginacije.

U popodnevnim satima prethodnog dana, 18. listopada, doc. dr. Kalem održao je predavanje o pozitivnoj ulozi imaginacije na putu prema vjeri. Predavač je pokazao važnost i pozitivnu ulogu imaginacije na putu prema vjeri i u vjeri. Nakon uvodnog pojašnjenja donosi se sažeti povijesni prikaz filozofsko-teološkog promišljanja o imaginaciji. Slijedom povijesnog prikaza ukazuje na ulogu i funkciju imaginacije. U središnjem dijelu prikazuje se iznimno važna uloga imaginacije u odnosu na vjeru, ali i važnost vjere za imaginaciju. U tu svrhu služe doprinosi Johna Henryja Newmana i Waltera Brueggemanna. Crpeći iz dosadašnjih analiza, doc. dr. Hrvoje Kalem u završnom dijelu ukazuje na dinamičku stvarnost vjere i imaginacije, na njihovu međusobnu upućenost, te na dijalektiku koju se ne smije zaobići ni u kojem, pa ni u vremenu postmoderne.

U večernim satima toga dana bilo je pokorničko bogoslužje, smisa i večernja molitva časoslova.