Uz veliko sudjelovanje vjernika lik Gospe od Loreta (Delorite) ukrašen i okrunjen bogatom pozlatom kao izrazom stoljetne pobožnosti pelješkoga kraja te obilno ovjenčan ružama koje su darovali vjernici, nošen je u procesiji do crkve matice gdje je biskup molio za blagoslov i zaštitu polja. Po povratku u crkvu Gospe Delorite nastavljeno je euharistijsko slavlje uz koncelebraciju dvanaestorice svećenika, asistenciju jednog brata redovnika i ministranata kunovske župe.

Prisjećajući se čudesnoga premještanja Marijine nazaretske kuće na Trsat pa u Loreto, što je povod ovoga blagdana, dubrovački biskup je u homiliji istaknuo da Marijinu kuću ne čine zidovi, nego njezina prisutnost i njezin sustav vrijednosti te je na temelju Evanđelja i Djela apostolskih progovorio o trima Marijinim kućama “koje nam mogu poslužiti želimo li na pravi način slaviti ovu svetkovinu i učiti se od Marije kako i mi možemo postati Marijina kuća i omogućiti da se i u našim kućama dogodi Božje utjelovljenje.”

Prva Marijina kuća je kuća njezinoga djetinjstva i mladosti koja je prema biskupovim riječima veoma važna u smislu priprave za Marijino prihvaćanje Božjega poziva da postane majkom Božjom. Biskup je spomenuo da je papa Franjo upravo u Loretu potpisao dokument “Christus vivit” kao plod sinode o mladima na temu “Mladi, vjera i razlučivanje zvanja” te tako poslao snažnu poruku “kako nama u Crkvi – odgovornima za pastoral s mladima, tako vama – roditeljima i drugim odgojiteljima, ali i samim mladima, pozivajući nas sve da u svojim obiteljima, u svom odnosu prema mladima, stvorimo ozračje Marijine kuće, ozračje u kojemu će naši mladi moći prije svega otkriti Gospodinov poziv kao jedno obećanje – a Bog sa svakim mladim čovjekom ima svoj poziv – a nakon što otkrije taj svoj poziv kao Božje obećanje, kao što ga je Marija otkrila, da se ne boji hrabro na sebe preuzeti rizik za taj poziv i hrabro mu se staviti na raspolaganje kao što je to učinila Marija.”

Druga Marijina kuća je ona njezinoga bračnog i obiteljskog života u kojemu je s Josipom služila Isusu dok se on pripremao za ostvarenje svoga poslanja, ne zanemarujući ni svoju društvenu odgovornost. Iz promatranja Marije u njezinoj drugoj kući mora proizaći pitanje za sve koji su odgovorni za bračni i obiteljski život i poslanje, kazao je biskup, i nastavio: “Kako mi organiziramo našu kuću bračnog i obiteljskog života? Je li ona, kao što je bila u Marijinom slučaju, kuća ljubavi i služenja, molitve i predanja kroz sve trenutke života, i one radosne i one svakodnevne, pa i one tužne i žalosne i teške – jer je i takvim trenutcima bio ispunjen njezin život? Je li to kuća u kojoj svatko od nas promišlja, meditira, razmišlja u molitvi, predaje i kad ne razumije? Kako smo uredili, kako uređujemo te svoje bračne i obiteljske i roditeljske kuće? Jesmo li u središtu mi i naša volja ili smo na prvo mjesto stavili druge i služenje u ljubavi drugima?”. Samo na taj način brak, obitelj i roditeljstvo mogu funkcionirati, upozorio je predslavitelj i dodao da se jedino u takvom ozračju može dogoditi da “Bog iz dana u dan raste i obogaćuje nas i osposobljuje – i nas i druge članove naše obitelji – za poslanje koje ima s nama.”

Konačno, kao treću Marijinu kuću mons. Uzinić je spomenuo Crkvu kojoj je ona majka i uzor te je pozvao na odgovorno zalaganje u njoj.

“Ne možemo očekivati od Crkve da nam daje ako sami nismo spremni dati. Marija je sama davala i zato jer je davala primila je. Primila je Sina kojeg nam je darovala”. Sa svojim Sinom Marija nam je povjerila i poslanje “da i mi poput nje utjelovljujemo Sina” i kao pojedinci i kao Crkva te Isusa svojim kršćanskim izborima i stavovima “‘rađamo’ za ovaj svijet i za vrijeme u kojemu živimo.”

U zahvalnoj riječi u ime Karmela Božjeg Milosrđa kojemu je od 14. rujna 2018. povjereno na čuvanje svetište i samostan Gospe Delorite brat Dražen Marija Vargašević osobito je istaknuo donedavne čuvare svetišta – redovnike franjevce. Navodeći doprinos mnogih lijepom obilježavanju blagdana izrazio je nadu da pohvalni izvanjski čini ne ostanu nepopraćeni čistoćom srca te se upitao: “Kako se Gospa osjeća u kući moga srca: jesam li ga pripremio da joj bude na radost ili je ono neuredno te Gospi neugodno i na žalost?”

Istaknuo je kako je Karmel Božjeg Milosrđa, nastajuća obitelj posvećenog života, otkrio srodnost duhovne poruke svetišta Gospe Delorite sa svojom karizmom u otajstvu skrovitoga nazaretskog služenja te naglasio: “Ona nam je zajednička majka, majka čiji je dom otvoren svoj njezinoj djeci. Ovdje pred ljubljenom Majkom Deloritom za vas molimo i ovamo vas pozivamo da s Njom zajednički izmolimo duhovnu preobrazbu našega kraja i cijeloga nam naroda”.

Biskup je zahvalio članovima Karmela Božjeg Milosrđa na organizaciji slavlja i izrazio želju da i on bude kućom Božjom te je među okupljenim svećenicima osobito istaknuo don Alojzija Bavčevića iz svetišta Vepric koji je po majci porijeklom iz Kune.

Na samom kraju upućene su molitve na nakanu Svetog Oca u svrhu postizanja potpunog oprosta. Okupljeni vjernici su s pobožnošću i radošću počastili Gospin lik na kojemu je nedavno obnovljena stara kruna. Pritom su kao znak blagoslova ponijeli sa sobom ruže kojima je Gospa bila urešena i zadržali se na prigodnom agapeu.

Slavlju je nazočio i načelnik slavljeničke općine Orebić te susjedne općine Trpanj. Uz vjernike s Pelješca primijećena je nazočnost hodočasnika s Korčule, iz doline Neretve i Dubrovnika.

Blagdanu je prethodila trodnevna priprava koju su predslavili svećenici okolnih župa, a po završetku posljednjeg dana trodnevnice započelo je cjelonoćno euharistijsko klanjanje na način preuzetih dežurstava koje je potrajalo do pred samu procesiju. Nakon toga klanjanja bilo je prikazanje srdaca svih Pelješana i hodočasnika Bezgrješnom Srcu Gospe Delorite za obnovu njihova kršćanskog života po svetim sakramentima.