S. Žarka Ivasić strijeljana je i pokopana 16. svibnja 1946. na današnjem Gradskom groblju sv. Marije Magdalene u Gospiću. Oko njezina groba okupile su se sestre milosrdnice pristigle iz Zagreba, Rijeke, Splita, iz Bosne i Hercegovine i drugih mjesta, s vrhovnom i provincijalnim upravama te vjernicima. Molitvu je predvodio kancelar Biskupije preč. Mišel Grgurić. Nakon toga okupljeni su u procesiji, moleći krunicu, stigli do gospićke katedrale u kojoj je večernje misno slavlje predvodio kancelar. Koncelebrirali su župnik o. Anto Knežević, mons. Tomislav Šporčić, preč. Josip Šimatović te vlč. Ante Luketić. Posluživao je đakon Karlo Špoljarić.

U svojoj propovijedi preč. Mišel Grgurić je rekao: „Sestra Žarka služeći u ljubavi kao redovnica i bolničarka bila je zasigurno obuzeta Isusovim riječima ‘ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio’ te je na taj način bila otvorena prema svakom čovjeku, bez obzira na njegovu vjeru i nacionalnost, političko i društveno opredjeljenje, ideje i ideale.

Osjetivši strahote rata, gledajući i pomažući brojnim ranjenicima i bolesnicima, bez pravljenja razlika, zasigurno je u svojem srcu za temelj imala Isusove riječi: ‘Što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste!’ (Mt 25, 45). Vidjevši mržnju koju je sijala nova ideologija koja ne pozna Boga postajala je sve svjesnija Isusovih riječi o progonstvu i mržnji svijeta, posebno onih riječi: ‘Doći će čas kada će svaki koji vas ubije misliti da Bogu služi’ (Iv 16,2).

Taj ‘bog’ je bila nova ideologija za koju su njezini članovi mislili da će živjeti vječno i da će s njome proglasiti Boga mrtvim i zakopati ga da više nitko o njemu ne govori. Još i danas Bog mnogima smeta, najradije bi ga pokopali, iako kažu da ne postoji. No njihova nutrina im govori suprotno i u dubini svoje unutrašnjosti znaju da ako Bog ne postoji ili ako je Bog mrtav da ipak postoji i trenutak kada je postojao jer ne bi se inače niti spominjao kada ne bi postojao. Vjerojatno čovjek misli da bi mu bilo lakše živjeti kada ne bi imao taj sveti glas savjesti koji Bog iznova u nama budi i potiče nas na dobro, na sveti način života.“

Propovjednik je kazao da je s. Žarka u ćeliji zagrebačkog zatvora „suuznicima“ govorila o optužbama s kojima se morala suočiti. „Ja osobno nisam pravila razlike među ranjenicima, nitko od nas nije izustio riječ osvete ili mržnje, kao na primjer: Bože daj da im se nešto dogodi ružnoga“, citirao je kancelar s Žarku.

Preč. Grgurić se u propovijedi osvrnuo na riječi Nade Miškulin o s. Žarki. „Govoreći o s. Žarki Nada Miškulin svjedoči: ‘Sestra Žarka izgledala je baš blago, tako skromno, povučeno i nenametljivo. Sestre su molile i s njima mi druge zatvorenice…Sve što se događalo shvatile smo kao jednu tragediju naroda i dar Božji’ (Naša klecala i baklje).

Sestre i druge zatvorenice nisu gubile nadu da će proći sva zla i uhićenja, a među njima s. Žarka bila je kao svjetlo i stup kojega lome ali ostaje čvrsta u svojoj slabosti“, rekao je propovjednik.

„Osluškujući i danas riječi s. Žarke ‘Nisam ništa kriva’ zahvalni smo dragom Bogu na daru života s. Žarke, ali još više za njezino svjedočanstvo kojim je odgovorila na Isusov poziv ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Podnijela je tjelesnu muku, ali je zaslužila nebeski vijenac jer kako kaže Psalmist ‘dragocjena je u očima Božjim smrt pobožnika njegovih’ (Ps 116,15). Naš grad s ponosom čuva zemne ostatke s. Žarke, a mi joj se molimo da uvijek zagovara potrebe naroda našega grada i cijele naše Biskupije. Amen!“, zaključio je homiliju preč. Mišel Grgurić.

Na misi je pjevao katedralni zbor pod ravnanjem Nikole Perišića, izvijestio je Tiskovni ured Gospićko-senjske biskupije.