Govor kardinala Kuharića na peti Dan državnosti u zagrebačkoj katedrali

Poštovani gospodine Predsjedniče Republike Hrvatske!
Poštovani predstavnici oba doma hrvatskoga Sabora!
Poštovani članovi hrvatske Vlade!
Preuzvišeni gospodine Apostolski Nuncije i poštovani članovi diplomatskog zbora!
Prečasni oci biskupi, braćo svećenici, redovnice, sestre i braćo u Isusu Kristu!

Na Dan državnosti koji po peti put slavimo u obnovljenoj hrvatskoj državi izražavam uime Crkve srdačne čestitke vrhovništvu i svim građanima Republike Hrvatske.
Danas ovu euharistiju slavimo za domovinu. Nakana nače molitve izrečena je u zbornoj molitvi: “Bože, ti svime vladaš svojim čudesnim promislom. Mi ti se molimo za svoju domovinu; ljudima na položaju daj mudrost a građanima poštenje, da ojača sloga i pravda, mir i napredak”.
To Crkva moli, vjerna preporuci i poticajima Duha Svetoga koji to Crkvi poručuje po apostolu Pavlu u poslanici biskupu Timoteju: “Preporučujem prije svega da se obavljaju prošnje, molitve, molbenice i zahvalnice za sve ljude, za kraljeve i sve koji su na vlasti, da provodimo miran i spokojan život u svoj bogoljubnosti i ozbiljnosti” (1 Tim 2,1-2).
Do uspostave samostalne Hrvatske države došlo je na čovječan način demokratskim izborima i plebiscitom, čime je hrvatski narod potvrdio svoje pravo da bude slobodan, da sam sobom upravlja, da na prostoru svoje domovine, u njenim granicama, slogom svih građana ostvaruje pravedne odnose, živi u miru i unapređuje svoj život. Pravo na slobodu urođeno je u čovjeku koji je stvoren na sliku Božju (usp. Post 1,27).
Međutim, čovjek nije osamljeno biće, nego je upućen da živi u zajednici. Temeljna zajednica u kojoj čovjek živi je obitelj. Ali kroz povijest su se oblikovale šire zajednice kao narodi sa svojom samosviješću, svojim identitetom, kulturom na prostoru svoje domovine.
Ljudska osoba primila je od Stvoritelja svoje dostojanstvo, i u tom dostojanstvu jednaki su svi ljudi. Svaka ljudska osoba rađa se sa svojim pravima i živi u odnosima s drugim osobama. Ali ti odnosi se opet temelje na poštivanju prava drugih ljudskih osoba s kojima se živi. Kao što je među osobama jednakost u dostojanstvu. Bio neki narod brojan, moćan, velik ili bio malen brojem i mogućnostima, ipak među njima vlada jednakost dostojanstva kao i među ljudskim osobama. Veliki i mali narodi imaju jednako pravo na samostalan život, na slobodu, na mir i na svoju domovinu. Prava svakog naroda obavezuju druge narode na poštovanje tih prava. Sloboda malih nije milost velikih nego dužnost!
Da bi narod ostvarivao svoje dostojanstvo i svoj vlastiti život, da bi bio pošteđen od tlačenja i ropstva, to ostvaruje organizacijom vlastite države. Baš u 20. stoljeću na svim kontinentima došla je do izražaja ta težnja da pojedini narodi, koji su živjeli u sistemima raznih imperija, ostvare svoju slobodu i vlastitu državu. Samo vlastita država omogućuje narodu da ima svoje ime među narodima i da ima svoj glas u međunarodnim odnosima: da u svoje ime govori, da sebe tumači, da sebe predstavlja i da bude uključen u međudržavne odnose i prihvaćen kao ravnopravni sugovornik u promicanju pravednog mira među narodima i državama.
Pravedni odnosi slobode i mira mogu se izgrađivati samo na priznanju i poštivanju prava drugoga. Iz tih odnosa mora biti isključeno svako nasilje, pohlepa za tuđim, pokoravanje i izrabljivanje drugoga. Nažalost, u tragičnoj povijesti čovječanstva kao da je uvijek vladalo pravo jačega, mjereno silom, na štetu i nesreću slaboga. Čitamo u starozavjetnoj knjizi Sirahovoj: “Vlast prelazi od jednog naroda drugomu zbog nepravde, nasilja i novca” (Sir 10,8).
Ako se hoće graditi novi svjetski poredak, poredak stvarnoga mira i slobode, onda mora biti isključeno pravo jačega, ali mora biti zaštićeno i pravo slaboga snagom međunarodne zajednice, da svaki koji posiže za tuđim i koji hoće potlačiti drugoga, bude svjestan da je odgovoran pred međunarodnom zajednicom, da se s njom sukobljuje i da će pravo slaboga biti učinkovito zaštićeno. Pravedan poredak među državama i narodima, poredak sigurnosti i suradnje može biti ostvaren samo ako se poštuju načela prava i pravednosti i ako se isključuju sebični interesi na račun prava drugih. Interesi moraju biti u skladu s moralnim načelima, inače su uzrok nepravdi.
Nažalost, demokratski izražena volja hrvatskog naroda da ima svoju državu, a ta je volja živjela u svijesti hrvatskog naroda stoljećima, naišla je na strašno protivljenje. Planuo je rat protiv te slobode, koji je nanio neizmjerljive štete osobama, obiteljima, svim građanima Republike Hrvatske. Taj rat protiv slobode već pune tri godine strašno muči stanovništvo također u međunarodno priznatoj državi Bosni i Hercegovini. Svjedoci smo strašnih nasilja protiv čovjeka. To je rat protiv čovjeka: razaraju se ljudski domovi, protjeruju se ljudi iz njihovih prebivališta, ubijaju se na ulicama, tržnicama, u stanovima. Ruše se sve vrijednosti i gaze sva ljudska prava. Kako živi stanovništvo u opkoljenim gradovima: u Sarajevu, Bihaću, Goraždu, Tuzli! Što se događa i nesretnom stanovništvu, muslimanima i Hrvatima u banjolučkoj regiji, uopće na područjima koje je napadač zaposjeo!
Jučer sam dobio vijest iz Banja Luke da ljude otimaju iz njihovih kuća i odvode u nepoznato, a ne dopuštaju im se ni da uzmu svoje dokumente. Što će biti s njima? Sve se to događa pred očima svijeta. Moramo dizati svoj glas za pravdom i zaštitom u ime onih koji su do dna pogaženi u svom ljudskom dostojanstvu! Treba buditi savjest svijeta!
I ovom prilikom u ime svih ljudskih osoba, koje su napuštene i prepuštene sili jačega, apeliram na odgovorne ljude za sudbinu svijeta neka upotrijebe sva moralna sredstva kako bi se konačno zaustavila okrutna nasilja nad čovjekom i kako bi pravednim mirom bile ispravljene tolike nepravde nanesene mnoštvu nedužnih ljudi. Nikada se ne smiju izjednačiti nasilnik i njegova žrtva! To bi bilo protiv pravde!
Pravo na samoobranu od nepravednog napadača je urođeno pravo. Hrvatski je narod snagom tog prava pružio otpor nasilju protiv svoje slobode i mira. Ali, uvijek smo isticali da samoobrana mora biti u skladu s ćudorednim načelima i ne smije nikada prijeći u mržnju i osvetu.
U obranu uloženi su mnogi životi branitelja, uložene su rane ranjenih i suze žalosnih, pa molimo mir dušama svih poginulih, molimo hrabrost i oporavak svim ranjenima, povratak svim prognanima. S vjerom u život vječni molimo utjehu Božju svima koji oplakuju svoje mrtve!
Makar je to plaćeno skupom cijenom, hrvatska država postoji. Međunarodno je priznata. Po poslanstvima povezana je s mnogim državama. U ime pravednosti, prava i slobode za Hrvatsku je molio i Hrvatsku je blagoslovio – poput pape Ivana Pavla VIII. za kneza Branimira prije 11 stoljeća – sadašnji Petrov nasljednik papa Ivan Pavao II.
Danas i mi ovom žrtvom Sina Božjega molimo blagoslov Božji svojoj domovini.
Drugi vatikanski sabor kaže da država kao politička zajednica postoji radi općeg dobra. Citiram: “U njemu ona nalazi svoje puno opravdanje i smisao, iz njega proizlazi njezino izvorno i vlastito pravo. Opće pak dobro obuhvaća sve one uvjete društvenoga života u kojima ljudi, obitelji i društva mogu potpunije i lakše postići svoje usavršavanje” (Radost i nada, 74). Koncil kaže da strukture političke zajednice: “Uvijek moraju služiti tome da formiraju čovjeka odgojena, miroljubiva i dobrohotna prema svim ljudima, na korist čitave ljudske obitelji” (ondje, 75).
Na kakvim temeljima graditi život Hrvatske? Sigurno na temelju istine o čovjeku, na temelju istine o obitelji, na temelju istine o nepovredivosti ljudskog života od početka, na temelju pravednosti u odnosu prema svakom čovjeku. Za to se traži novi odgoj novog čovjeka. Čovjek je subjekt koji izgrađuje svoj život, svoje odnose s drugima samo uvjerenjem svoje savjesti. Kakav je čovjek, takove su njegove riječi, postupci i djela.
Isus Krist, čuli smo danas u Evanđelju, kaže: “Tko god dolazi k meni te sluša moje riječi i vrši ih, pokazat ću vam kome je sličan: sličan je čovjeku koji gradi kuću pa iskopa u dubinu i postavi temelj na kamen. A kad bude poplava, nahrupi bujica na tu kuću, ali je ne može uzdrmati, jer je dobro sagrađena” (Lk 6,47-48).
Graditelj je čovjek i ugrađuje u gradnju zajednice – u gradnju obitelji, društva, države sebe – ugrađuje vrijednosti koje nosi u sebi. Zato Isus kaže: “Dobar čovjek iz dobra blaga srca svojega iznosi dobro, a zao iz zla iznosi zlo” (Lk 6,45).
Svi građani Hrvatske pozvani su da svojim znanjem, radom, poštenjem, slogom izgrađuju svoju domovinu, rade za opće dobro. Odgovorni pak za život domovine, za izgradnju države prava, mira i slobode neka budu obdareni mudrošću, koja od Boga dolazi da rasvjetljuje savjest i nadahnjuje pravedne odluke. Svima koji se zauzimaju za pravdu, slobodu i mir, kao i svima koji nam dobro čine, ostajemo trajno zahvalni!
Neka u Hrvatskoj napreduje civilizacija ljubavi i kultura života da je ne razori kultura smrti.
Molitva psalmiste poziv je na obraćenje, nadu i mir: “Gospodin obećava mir narodu svomu, vjernima svojim, onima koji mu se svim srcem vrate… Ljubav će se i Vjernost sastati, Pravda i Mir zagrliti!” (Ps 85/84).
Gospodine Isuse Kriste, Spasitelju svijeta i Suče povijesti, po zagovoru Presvete Bogorodice, koju nazivamo Kraljicom Hrvata i najvjernijom Majkom, molimo tvoju zaštitu za svoju domovinu da bude blagoslovljeno prebivalište svih svojih građana u pravednosti, miru i slobodi. Tako neka bude. Amen.