Govori na tradicionalnome novogodišnjem primanju za predstavnike vjerskih zajednica kod predsjednika RH dr. Franje Tuđmana 12. siječnja 1996.

Kao što smo to najavili u prošlome broju biltena IKA-VIJESTI u kome smo objavili govor zagrebačkog nadbiskupa kardinala Franje Kuharića na tradicionalnom novogodišnjem primanju za predstavnike vjerskih zajednica u Predsjedničkim dvorima 12. siječnja 1996. ovdje donosimo govore prof. dr. Petera Kuzmiča, dr. Vladimira Deutscha i dr. Franje Tuđmana.

Govor prof. dr. Petera Kuzmiča

“U ime budućnosti, odmaknimo se svjesno i kritički se distancirajmo od svega što asocira na jednoumnu prošlost – nacističku ili boljševičku. U Hrvatskoj oslobođenoj i čitavoj nema više razloga za bilo kakve korake koje bi svijet mogao protumačiti kao vraćanje u prošlost ili udaljavanje od demokracije”

Vaša ekscelencijo, poštovani gospodine Predsjedniče,
Dopustite mi da u ime Protestantsko-evanđeoskog vijeća (PEV) u Republici Hrvatskoj kao i u ime Svjetske evangeličke alijanse, Vama osobno, Vašoj obitelji i suradnicima prenesem najbolje želje za uspješnu i blagoslovljenu 1996. godinu. Pozdravu se posebice pridružuju potpredsjednici PEV-a, ovdje prisutni predsjednika Saveza baptističkih Crkava Hrvatske dr. Branko Lovrec i zbog bolesti odsutan Biskup Reformirane Crkve u Hrvatskoj gosp. Endre Langh.
Protestantsko-evanđeosko vijeće je jedino ekumensko tijelo u Republici Hrvatskoj u koje su se udružili crkve i vjernici evanđeoske utemeljenosti a ekumenske otvorenosti te u njemu surađuju kršćani različitih provenijencija ali i zajedničke reformacijske baštine (reformirani, luterani, metodisti, baptisti, pentekostalci i drugi). Svojom smo bogatom poviješću i suvremenom otvorenošću značajan most hrvatskog naroda prema čitavom svijetu a posebice prema Europi i Sjevernoj Americi gdje su se naša mnogobrojna braća i sestre na našu zamolbu svestrano i izuzetno angažirala u pomaganju Hrvatske na svim područjima, od zalaganja za njezino međunarodno priznanje pa do nemjerljive pomoći ratnim žrtvama i ostalim stradalnicima demonski nadahnute agresije na našu domovinu. Ta se pomoć intenzivno nastavlja a u toj našoj međunarodnoj povezanosti se nalaze i ogromni ali nedovoljno iskorišteni potencijali za budućnost obnove i razvoja Hrvatske kao i za jačanje njezinih pozicija u međunarodnoj obitelji zemalja i naroda koji se diče svojom slobodom, kulturom, duhovnošću i materijalnim prosperitetom.
Gospodine predsjedniče, zakoračili smo u drugu polovicu zadnjeg desetljeća drugog milenija poslije Krista. Kraj ovog stoljeća je na našu opravdanu čežnju za slobodom odgovorio nametnutim nam i nepravednim ratom. Iz njega smo ipak uz velike žrtve, sporu ali nezaobilaznu me?unarodnu podršku i Božju pomoć izašli kao pobjednici. U prošloj je godini hrabrim pothvatima strateški mudro rukovođene vojske oslobođen najveći dio okupiranog teritorija drage nam domovine. Zatim je uslijedio Daytonski sporazum i tako smo u novu godinu ušli vjerom u slobodu u miru, i zahvalnošću jer su mir i sloboda uvijek Božji dar.
Potkraj prošle godine smo proslavili još jedan rođendan najveće i središnje ličnosti sveukupne ljudske povijesti – Isusa Krista, Spasitelja svijeta. Njegovo su rođenje one prve božiane noai najavile nebeske vojske anđela progmatskom himnom “Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima koje ljubi” (Luka 2,14).
Biblijski mir – šalom – u koji mi kršaani vjerujemo ne oznaeava samo odsutnost rata, prekid ratnog stanja ili kako ga je krivo definirao jedan greki neoplatoniear, “odmor od ratnog neprijateljstva”. On je višedimenzionalan: mir s Bogom i mir u našoj savjesti kao i mir me?u ljudima i narodima. Šalom koji Bog daje je sinonim za sreau i blagostanje. Došli smo poželjeti taj mir i Vama i eitavoj našoj domovini.
Kao ljudi vjere i nade došli smo Vam eestitati novu godinu, pa smo time došli i glasati za budućnost. Za Hrvatsku mira i blagostanja, istine i pravde. Vrijeme je za budućnost, a ona nas poziva da neprekidno širimo obzorja slobode, njegujmo našu mladu i ponekad slabašnu ali uvijek dragocjenu biljku demokracije. U ime budućnosti, odmaknimo se svjesno i kritički se distancirajmo od svega što asocira na jednoumnu prošlost – nacističku ili boljševičku. U Hrvatskoj oslobođenoj i čitavoj nema više razloga za bilo kakve korake koje bi svijet mogao protumačiti kao vraćanje u prošlost ili udaljavanje od demokracije.
Mi kršćani vjerujemo u Onoga koji je “put, istina i život” (Ivan 14,6) i koji je rekao “upoznat ćete istinu a istina će vas osloboditi” (Ivan 8,32). Vjerujemo u osloboditeljsku moć istine. Stoga kao služitelji istine želimo svojim duhovnim radom i odgovornim domoljubljem doprinijeti širenju ozračja slobode, promicanju pravde i pluralnosti u službi istine, a sve to u izgradnji “civilizacije ljubavi” na koju nas tako uporno poziva neumorni njezin promicatelj i suvremeni prorok papa Ivan Pavao II. To je misija ljubavi, istine i pravde nasuprot svakoj mržnji, laži i prijevari. U tom svetom zadatku svi smo pozvani da budemo istinoljupci i životoljupci, ljudi intelektualne i moralne čestitosti.
Gospodine predsjedniče, naša je želja i molitva da Hrvatska bude prepoznatljiva kao politički zrelo društvo u kojem se slobodno i ravnopravno natječu ljudi i ideje, u kojem se u dobrohotnom služenju životu i istini snagom argumenata – i ni na koji drugi način – opravdavaju vlastita i brane ili osporavaju druga i drugačija stajališta. Društvo neometanih prostora duhovne slobode u kojem su različitosti bogatstvo i u kojem se neslaganje ne može poistovjećivati s izdajom. U takvom se društvu istina i pravda suprotstavljaju laži i nepravdi. U njemu se i politička praksa vlasti uvijek iznova podvrgava ne samo kritičkoj provjeri dobro informiranog naroda na slobodnim izborima, nego i duhovno-etičkoj prosudbi Crkve kao predstavnice Kraljevstva Božjeg, jedinoga trajnog i vječnog sustava.
Mi, članovi Protestantsko-evanđeoskog vijeća, skupa s Crkvom univerzalnom, vjerujemo u “jednu svetu, sveopću, i apostolsku” Crkvu koja je pozvana da bude ne samo navjestiteljica Evanđelja Božje ljubavi i spasenja nego i da bude savjest društva, “sol zemlje” i “svjetlo svijeta”, kako nas je učio Isus, dakle Božji proročki glas koji i vlast i narod poziva, upozorava i usmjerava na pravednost i odgovornu slobodu. Jer kako reče biblijska mudrost: “Pravednost uzvisuje narod, a grijeh je sramota pucima” (Izreke 14,34).
Crkva je i navjestiteljica nade, a nada je vjera okrenuta prema budućnosti. Sv. Augustin koji je veličinom svog uma i vjere svoju magisterijalnu misao tako snažno ugradio u same temelje zapadne civilizacije, jednom je rekao da nada ima dvije kćeri, gnjev i hrabrost – gnjev zbog stvari kakve jesu i hrabrost da ih se mijenja. Tu nadu, kreativno nezadovljstvo i tu transformativnu hrabrost želimo Vama, hrvatskoj vladi i svima nama u 1996. godini za dobro naše napaćene ali krasne domovine u njezinoj sveukupnoj gospodarskoj i političkoj ali i duhovnoj i moralnoj obnovi na putu u bolju budućnost.

Prof. dr. Peter Kuzmič,
Predsjednik PEV-a u RH
i Međunarodne teološke komisije Svjetske evangeličke alijanse

Govor evangeličkog biskupa dr. Vladimira Deutscha

“Dobrota je Gospodnja da nismo nestali”

Ekscelencijo,
Stupili smo u novu godinu sa različitim strepnjama i nadama. Tisuću i tisuću različitih ljudskih sudbina, iskustva i nemoći i otpora, očajavanja a i stabilnosti nosimo sobom. Rane ratnih godina još bole. Razmišljamo: Kako i kada budu one izliječene Mnogo godina hrabrosti, odlučnosti i snage trebamo u hodu u nepoznatu budućnost.
Godine 587. prije Krista, nad Jeruzalemom se nadvila Božja pomrčina. Babilonci su grad i zemlju Judeju opustošili. Hram, mjesto Božje prisutnosti postao je ruševinom. Bogoslužja u prijašnjem obliku se više nisu mogla održavati. Kao da je nestalo Božje vjernosti do svoga naroda. Izrael, Božji izabrani narod, vapio je Bogu. On se nije stidio svoju nemoć iznijeti njemu. Kod njega je tražio zaklon, te je tako izdržao u borbi za opstanak, kao i naš hrvatski narod.
I najednom, narodu, koji je stajao na ruševinama svoje sigurnosti, režnje, nade i izdržljivosti, zasvijetli jedno staro Božje obećanje na koje je zaboravio: “Dobrota je Gospodnja da nismo nestali, njegovom milosrđu nema kraja; oni se obnavljaju svako jutro: tvoja je vjernost velika (Tuž. 3,22). To je ovogodišnja lozinka evangeličkih kršćana. I ove biblijske riječi neka Vas, vrlo poštovani Predsjedniče Republike Hrvatske, prate u ovoj 1996. godini, neka Vas vode u svjetlo svakim novim danom – jer velika je dobrota Gospodnja.

mag. dr. Vlado I. Deutsch
evangelički biskup

Govor predsjednika RH dr. Franje Tuđmana

“Ima mnogo razloga da potaknemo i budimo ponos hrvatskih ljudi, da mogu riješiti sve svoje probleme, a u tom smislu suradnja vjerskih zajednica i hrvatske demokratske vlasti može biti od najveće važnosti”

Uzoriti kardinale, štovani crkveni velikodostojnici, štovane časne sestre, dame i gospodo,
Zahvaljujući vam na čestitkama i na dobrim željama, dopustite mi da prije svega izrazim zadovoljstvo što po prvi puta od uspostave samostalne demokratske Hrvatske imamo među nama i predstavnika Pravoslavne Crkve, premda sam ja osobno i demokratska vlast na svim prigodama državnih događaja među drugima pozivao i predstavnike Pravoslavne Crkve. Možda smo taj glas i taj poziv koji je bio u ime demokratske Hrvatske, koji je htio da Hrvatska bude zemlja svih njezinih građana, da je bio poslušan, možda smo mogli izbjeći mnoga zla koja smo doživjeli u ovih proteklih pet godina kada smo bili suočeni najprije sa jugokomunističkom, a zatim i srpskom i crnogorskom agresijom. No, to je iza nas.
Vjerujem i nadam se da smo s prošlom godinom završili ratno razdoblje u životu Hrvatske što će reći hrvatskog naroda i svih njenih građana, da s ovom godinom stupamo u mirnodopsko razdoblje. No, razumije se, i u tom mirnodopskom razdoblju opterećeni smo sa svim onim nasljeđem koje nismo mogli prebroditi iz prošlog komunističkog sustava. Opterećeni smo sa posljedicama agresije rata, opterećeni smo i sa utjecajem, negativnim utjecajem suvremene civilizacije. Sam komunistički sustav ostavio nam je osobito u moralnom smislu takva nasljeđa za koja će trebati vremena da ih prevladamo, zatim sve ono što smo preživjeli u ratu, jer svaki rat sam po sebi koliko god on bio u svojim osnovnim idejama, ciljevima plemenit, toliko se u tom i takvom ratu kada protivnik nanosi takve žrtve kakve smo mi bili prisiljeni da doživimo gdje je skoro pola milijuna, 450 tisuća hrvatskih građana bilo protjerano iz svojih domova, gdje su mnoge žrtve pale, gdje smo još toliko izbjeglica iz Bosne i Hercegovine morali zbrinuti, u tim i takvim okolnostima razumije se da je u ratu došlo do razvala i onih moralnih i pravnih vrednota koje bismo i te kako željeli bili sačuvati i dalje njegovati.
Sve to nam predstoji u ovom mirnodopskom razdoblju, ali sam uvjeren da će hrvatski narod koji je svoju slobodu ostvario vlastitim snagama uz Božju pomoć u čemu su igrale ulogu i vaše vjerske zajednice, jer je golema većina, najveća većina hrvatskog naroda su vjernici, da će taj hrvatski narod znati sada u mirnodopskim uvjetima prionuti i rješavanju onih problema za koje je zainteresirana ne samo hrvatska državna vlast, nego i sve vaše vjerske zajednice, da Hrvatska bude ne samo pravna država, nego da bude kao što je uzoriti kardinal spomenuo blagoslovljena zemlja za sve njezine građane.
Uvažena gospodo i dame, i ja osobno i sva sadašnja demokratska hrvatska vlast, iako je priznala sve ljudske slobode, ali kao što znate u te ljudske slobode spada i ono ateističko što mi ovdje pristuni ne uvažavamo i što nas je u prošlosti i te kako stajalo i ljudskih i materijalnih žrtava i moralnog razgrađivanja da tako kažem. Te naše demokratske slobode kao što smo svjedoci mnogi zlorabe u smislu anarhičnih pojavnosti i u smislu prihvaćanja kao nekakvih vrijednosti i onoga što je suvremena civilizacija zaista izrodila kao negativnost, od uvoženja i uporabe droge što prijeti našoj mladosti, do različitih oblika kriminala, šverca itd., što je posljedica društva općenito u svijetu u kakvom živimo, a posebno i posljedica ratnih okolnosti iz kojih smo proizašli.
Mislim da ćete se složiti sa mnom ako kažem da u tom pogledu, u pogledu prevladavanja negativnog nasljeđa prošlosti i svega onoga s čime smo bili suočeni u ratu da vjerske zajednice imaju nezamjenjivu ulogu u moralnom odgoju, u moralnom preporodu i hrvatskog naroda i svih građana.
To nam je zajednička zadaća i na toj crti uvaženi crkveni velikodostojnici budite uvjereni da ćete imati najbolje suradnike u pravim predstavnicima demokratske hrvatske vlasti.
Nadam se da će ta naša vjera s kojom smo prihvatili i prijedloge međunarodne zajednice da odustanemo od daljnjeg vojnog rješavanja okupiranih oslobađanja okupiranih područja da će ona biti ispunjena i da ćemo ostatak svoje domovine moći osloboditi mirnim putem, što znači da ćemo stotinu tisuća hrvatskih građana, Hrvata, Mađara, Rusina, Slovaka, Čeha, svih je bilo na tom području, da ćemo moći vratiti u njihove domove i da će samim time i velik dio onih teškoća i socijalnih i moralnih s kojima smo suočeni biti uspješno riješen.
No, razumije se, ta zadaća neće biti laka. Potrebna nam je vjera u mogućnost i u nužnost normalizacije odnosa općenito među ljudima, a posebno u našem slučaju između hrvatskog naroda i Srba u Hrvatskoj, onih koji su preostali, koji žele ostati i koji prihvaćaju Hrvatsku kao svoju domovinu.
Osim toga naša je domovina usko povezana sa zbivanjima u Bosni i Hercegovini i uspjeh mirovnog pothvata, mirovne operacije i političke i vojne u susjednoj Bosni i Hercegovini razumije se da će imati izravnog utjecaja i na prilike u nas i zbog izbjeglica koje još imamo i hrvatskih i muslimanskih iz Bosne i Hercegovine i zbog toga da se u cjelini možemo posvetiti mirnoj izgradnji.
Čini mi se da i u tom pogledu vjerske zajednice mogu mnogo pomoći da se nađemo na tom zajedničkom završetku onog razdoblja koje je bilo s jedne strane povijesno pobjedonosno u smislu stvaranja hrvatske slobode i samostalnosti, ali s druge strane nam je donijelo i posljedice te agresije i isto tako znači neizvjesnost s obzirom i po svjetski mir, s obzirom na ono sve što se zbivalo u Bosni i Hercegovini s kojom je Hrvatska toliko geopolitički povezana da jedni bez drugih ne možemo.
No, budući da su se u tome sada angažirali svi svjetski čimbenici vjerujem da ćemo, kako oslobađanje okupiranih područja još preostalih, tako i rješavanje krize u Bosni postići na miran način i da će ova godina zaista biti prva godina mira, prelaska na mirnodopski razvitak u kome ćemo moći se posvetiti zadaćama gospodarskog, kulturnog, znanstvenog razvitka, zadaćama kao što sam kazao i moralnog preporoda hrvatskog naroda, jer to nasljeđe u duhovnom životu je nešto što je veoma teško prevladati u kratko vrijeme.
A, u tome gospodo crkveni velikodostojnici i časne sestre, vaša uloga je nezamjenjiva i samo u suradnji, u rješavanju konkretnih pitanja koja ste kazali i u smislu zakonodavnom, ali i u svakodnevnom životu, samo vašim prilogom i ustrajnim sustavnim radom demokratske vlasti možemo se izbaviti negativnih nasljeđa, možemo učiniti to da Hrvatske bude i u najljudskijem smislu zaista zemlja blagostanja, sreće, blagoslovljena zemlja kao što sam već naveo za sve njezine građane i bez obzirala što to neće biti lagan posao, lagana zadaća, ali uvjeren sam da ćemo i te zadaće koje stoje pred nama uz Božju pomoć uspješno svladati jer smo znali vratiti dostojanstvo hrvatskim ljudima, hrvatskom narodu, izvojevati mjesto svoje pod suncem nebeskim, i zbog toga nema razloga da dvojimo da ne mogli riješiti i sve one pojave s kojima se susrećemo, kakvih uostalom ima u svim zemljama svijeta, i u onim najdemokratskijim, i najrazvijenijim, ne samo siromašnim, nego i najbogatijima. Ima mnogo razloga da potaknemo i budimo ponos hrvatskih ljudi, da mogu riješiti sve svoje probleme, a u tom smislu suradnja vjerskih zajednica i hrvatske demokratske vlasti može biti od najveće važnosti.
Dopustite mi da vama osobno, vašim vjerskim zajednicama, u životu hrvatskog naroda i svih građana poželim mnogo uspjeha na dobrobit svakoga hrvatskog čovjeka, na dobrobit čitave nam domovine.