Budi dio naše mreže
Izbornik

Govori na tradicionalnome novogodišnjem primanju za predstavnike vjerskih zajednica kod predsjednika RH dr. Franje Tuđmana 12. siječnja 1996.

Govori na tradicionalnome novogodišnjem primanju za predstavnike vjerskih zajednica kod predsjednika RH dr. Franje Tuđmana 12. siječnja 1996.

Pozdrav zagrebačkog nadbiskupa kardinala Franje Kuharića

Poštovani Gospodine Predsjedniče Republike Hrvatske,
Poštovani članovi Hrvatskog sabora i Vlade,
Poštovani predstavnici vjerskih zajednica u
Republici Hrvatskoj!
U ovom uobičajenom susretu na početku nove godine 1996. svima Vam izražavam najbolje želje u ime Hrvatske biskupske konferencije i u svoje osobno ime. Dobre želje uključuju svako dobro koje isključuje svako zlo iz ljudskog života i iz ljudskih odnosa. Dobro uključuje sve vrijednosti u duhovnom, moralnom i egzistencijalnom smislu.
U smislu tih vrijednosti molimo Božji blagoslov svakoj osobi u osobnom životu i u odgovornosti njezina poziva za opće dobro cijelog naroda da se po riječima psalmiste zagrle PRAVDA I MIR (usp. ps. 85,11).
Drugi vatikanski sabor, koji je završio prije 30 godina, govori o miru: “Mir je plod reda koji je u ljudsko društvo utisnuo njegov Božanski Utemeljitelj i koji treba da ostvare ljudi koji žeđaju za sve savršenijom pravdom… Takav se mir na zemlji može postići samo ako se osigura dobro osoba i ako ljudi s povjerenjem i slobodno međusobno izmjenjuju bogatstva uma i srca” (GS 78).
Ovih prošlih pet godina hrvatski je narod proživljavao najsudbonosnije vrijeme u svojoj novijoj povijesti. Težnja za slobodom i ostvarenjem ljudskih i nacionalnih prava prostrujila je nezaustavljivo kroz narode istočne i jugoistočne Europe. Ta je težnja provrela iz milijuna ljudskih srdaca kao snaga koja je rušila berlinske zidove, skidala s prijestolja silne vladare (usp. Lk 1,52) da bi osobe i narodi mogli disati slobodu i graditi nove odnose na temeljima pravde i prava. Totalitarizam je ugušio slobodu, ali demokracija ga je rastopila. Ima demokracija svoju logiku koja obvezuje na poštivanje volje naroda.
Međutim, kad smo se obradovali slobodi, na Hrvatsku se sručilo teško nasilje protiv slobode i neotuđivih prava hrvatskog naroda da živi svoj na svome dostojan život. Taj strašan rat sručio se i na Bosnu i Hercegovinu. Stotine tisuća obitelji otjerane su sa svojih ognjišta. Bile su tužne i duge povorke prognanih i izbjeglih. Smrt je kosila nemilosrdno ljudske živote. Deseci tisuća ranjenih nosit će kroz cijeli život duboke ožiljke rana na tijelu, a možda i na duši. Kolike je ruševine ostavio iza sebe taj okrutni rat! Uništio je tolika i neprocjenjiva dobra i kud je prošao, osvajajući tuđe, ostavio je iza sebe spaljenu zemlju.
Moćni i slobodni svijet nije učinio što je mogao i trebao učiniti da “zaustavi ruku koja ubija” nedužne. Humanitarna pomoć, makar bila i velikodušna, makar je spriječila smrt od gladi, ipak nije mogla zaštititi žrtve nasilja. I tako su gradovi i sela živjeli pod prijetnjom smrti.
Ipak, krajem prošle godine oružju je nametnuta šutnja. Objavljen je mir, ali mir koji treba provoditi i čuvati velika sila oružja. To još nije pravi mir. Dobro je da je oružje prisiljeno na šutnju, ali pravi mir treba graditi na temelju istine, pravednosti i slobode za sve ljude. Stotine tisuća ljudi u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, kojima je rat bez njihove krivnje nanio tolike nepravde, s pravom sada očekuju da te nepravde budu ispravljene, da se na svoje sigurni i slobodni mogu vratiti. Načelo prava je objektivno i vrijedi za sve ljude i naroda, a isključuje pravo jačega jer je jači. Slabi ne mogu biti žrtvovani sebičnim interesima jakih!
Ulazimo u novu godinu s nadom da će se na ovim prostorima događati pravedan mir.
Crkva moli za Domovinu i za njezino vodstvo da s dubokim osjećajem za pravednost i s prosvijetljenom mudrošću služi općem dobru. Potrebno je tražiti i pronalaziti najbolje rješenje, pažljivo osluškujući misli i prijedloge, kao i upozorenja na promašaje. Ljudi dobre volje mogu svojim domoljubljem, stručnošću i poštenjem pomoći da se ostvaruje pravednost!
Gospodine Predsjedniče! Mi razumijemo težinu Vaše odgovornosti i uočavamo zamršenu složenost domaćih i međunarodnih odnosa u kojima je Hrvatska, uz tolike žrtve, ostvarila svoje pravo na slobodu. Slogom naroda u domovini i u tuđini Hrvatska je kročila, pod Vašim vodstvom, kroz teška iskušenja i zapreke da bude konačno priznata kao suverena i slobodna država u međunarodno priznatim granicama. Prošle godine, oslobađanjem velikog dijela hrvatskog područja desecima tisuća prognanika otvoren je put povratka na svoje. Opravdana je nada da će i preostali dio Hrvatske mirnim putem biti uključen u njezinu cjelovitost. Prognani čekaju s nadom da im se isprave nepravde!
Hrvatska je država sada činjenica. Hrvatski narod ima svoj glas među narodima da tumači svoju povijest i svoju sadašnjost, da upravlja plodovima svoga rada i koristi bogatstva svoje zemlje koju ima kao dar Božje Providnosti.
Ali, sada Hrvatsku kao suverenu državu moramo graditi tako da bude uistinu blagoslovljeni dom za sve njezine građane bez izuzetka i bez razlike. Crkva, slobodna i vjerna Evanđelju, nudi vječna načela dobra i istine, na kojima se može graditi država prava i zakonitosti, država složne i mirne zajednice, država koja štiti prava svake osobe i obitelji, koja je založena za kulturu života.
U ovoj godini očekujemo dva zakona od Hrvatskog sabora: zakon o povratku privatne imovine koja je bila nepravedno otuđena; i zakon kojim će se odlučivati da li život ljudskog bića, položen u krilo žene, ima pravo roditi se ili će biti, premda nedužno, na smrt osuđeno.
Drago nam je čuti govor o odlučnosti da se spriječi svaka vrsta kriminala koji ugrožava i samu državu. U obrani prava i pune zakonitosti želimo Vrhovništvu puni uspjeh!
Drugi vatikanski sabor govori o načelima mirnog suživota u državnoj zajednici. Citiram: “Da se uspostavi doista humani politički život, nema ništa bolje nego njegovati unutarnji osjećaj pravednosti i dobrohotnosti i služenja općem dobru i učvršćivati temeljna uvjerenja o pravoj naravi političke zajednice, o njezinu cilju, o ispravnom izvršivanju i granicama javne vlasti” (GS 73).
Vlast izvršuje svoje poslanje nesebičnim služenjem, a smisao je države da pospješuje i osigurava opće dobro. “Opće pak dobro – po nauci Koncila – obuhvaća sve one uvjete društvenog života u kojima ljudi, obitelji i društva mogu potpunije i lakše postići svoje usavršenje” (GS 74).
Govori se o novom poretku na ovim prostorima! On se može ostvariti poštujući moralna načela i dostojanstvo ljudske osobe. Pravedan poredak pretpostavlja i novu viziju čovjeka u skladu s njegovim vječnim smislom; zahtijeva i novu viziju obitelji u skladu s njezinim pozivom. Pravedan poredak stavlja u središte pažnje socijalnu pravednost koja isključuje svaku vrstu izrabljivanja i osigurava svakom čovjeku mogućnost dostojnog života. Uz slobodu i sigurnost čovjeku je potreban stan, rad, svagdanji kruh. S ostvarenjem prava raspoređuju se i dužnosti građana da složnom suradnjom postižu opće dobro!
I ovom prigodom izričemo zahvalnosti svima koji nam dobro čine i zalažu se za opće dobro, za pravedan mir.
Gospodine Predsjedniče, poštovane gospođe i gospodo, naše najbolje želje pratimo iskrenom molitvom da nam nova godina 1996. s Božjim blagoslovom i pomoću, protječe mirno i sretno na putovima svakog napretka, obasjana u našim savjestima moralnim i duhovnim vrijednostima dobrote i čestitosti! Hvala!