Govori pape Ivana Pavla II. na skupu europske mladeži u Loretu 9. i 10. rujna 1995.

U Loretu se je 9. i 10. rujna o.g. bilo okupilo viče od pola milijuna djevojaka i mladića sa svih strana Europe. Sveti Otac predvodio je noćno bdjenje od subote na nedjelju i glavnu misu u nedjelju pred podne. Budući da je riječ o jedinstvenom i vrlo znakovitom događaju u sklopu djelovanja Ivana Pavla II. donosimo hrvatske prijevode tih govora.

OSOBITOM LJUBAVLJU GRLIM VAS, MLADI IZ SARAJEVA!

Na početku velikoga bdjenja na zaravni Montorso u Loretu

Predraga mladeži!

Srdačni pozdrav svima vama koji ste se u toliku broju skupili ovdje na Montorsu i svima vama koji ste u ovaj čas s nama povezani pomoću radija i televizije! Loreto, Marijin grad, ovih dana poprima lik duhovne prijestolnice europske mladeži. Svetište Svete kuće kojemu ove godine slavimo 700. obljetnicu, našlo se danas kao u središtu ovog starog i novog kontinenta koji vi nazvaste “EurHope”: Europa-nada. Tako je Loreto postao Svetište Nade.
Večeras se ovaj naš susret širi da obuhvati cijeli kontinent. Stoga smo povezani s nekim osobito znakovitim mjestima. Pozdravljam vas, mladi u Belfastu, u Parizu, u Santiagu de Compostela, litavska mladeži okupljena na Brdu križeva, mladi u Dresdenu, gradu obnovljenom nakon razaranja II. svjetskog rata. Osobitom ljubavlju grlim vas, mladi iz Sarajeva
i nekadašnje Jugoslavije! Vas koji se možete duhovno sjediniti s ovim čudesnim slavljem i vas koji to ne možete zbog izolacije u kojoj vas rat, nažalost, drži. Blizu smo vam, s vama smo!
Brojni smo kao što smo bili u Buenos Airesu, u Santiagu, u Čenstohovi, u Denveru i ove godine u Manili, ali želimo milošću Duha Svetoga biti jedno srce i jedna duša. Dolazeći iz različitih mjesta duhom smo okupljeni u Marijinoj kući i poput nje otvaramo srce slušanju Božje Riječi da bismo u izmučenoj Europi naših dana položili novo sjeme nade.

Zatim je Papa pozdravio viče nazočnih skupina na njihovim jezicima a hrvatskoj katoličkoj mladeži iz Bosne i Hercegovine je progovorio hrvatskim jezikom:

Draga mladeži Bosne i Hercegovine, hvala vam na sudjelovanju. O, koliko bih želio biti među vama! Neka do vas još jedanput dopre solidarnost cijele Crkve. Ne gubite odvažnosti te zlo pobjeđujte dobrom. Sve vas povjeravam Djevici Mariji i ponavljam: s vama smo!

NE ZABORAVITE KOJI SU VAM KORIJENI!

Papina riječ na kraju bdjenja u subotnjoj noći 9. rujna nakon bogatog programa u kome su nastupile mnoge nazočne skupine i pomoću televizije mladi iz gradova koje je Papa gore nabrojio.

Mladima koji od Atlantika do Urala traže zajednički dom kažem: “Evo vam kuće”

1. Pozorno sam pratio vaše doprinose, predraga mladeži, kako vas ovdje prisutnih tako svih što se s nama povezače zahvaljujući radiju i televiziji. Hvala za vaše sudjelovanje, hvala za vaša svjedočenja vjere i evanđeosko zauzimanje, hvala za vaše oduševljenje.
Iz Loreta smo već ove večeri pošli na jedinstveno hodočašće od Atlantika do Urala, u svaki kutak kontinenta, gdje god mladi upravo traže zajednički dom. Svima kažem: evo vam Kuće, kuće Kristove i Marijine, kuće Božje i ljudske! Europska mladeži na putu prema godini 2000, uši u ovu kuću da bi zajedno gradila drugačiji svijet u kome neka vlada civilizacija ljubavi.
Vi ste u proljeću života, te otkrivate procvalo drveće koje je pozvano biti bogato plodovima. Ove godine, koje označuju suton drugoga tisućljeća, označene su najezdom tolikih izazova i pitanja, poticaja i očekivanja. To je doba vaše mladosti. Znajte vrednovati jedinstvene mogućnosti koje vam se nude svakoga dana. Unatoč svojim problemima ovo je izvanredno doba, “pravi trenutak” u kome svatko mora znati potpuno preuzeti svoje odgovornosti, kako osobne tako i društvene.
Ne zaboravite stoga koji su vam korijeni! Stablo koje želi rasti i donositi plodove, treba svojim korijenima usisavati hranu iz dobre zemlje. Europska mladeži, Evanđelje je ta dobra zemlja u koju postavljate korijenje svoje budućnosti. U Evanđelju Isus vam dolazi u susret. Otkrijte i uživajte njegovo prijateljstvo, pozovite ga za suputnika na vašem svakidašnjem hodu. On jedini ima riječi vječnoga života (usp. Iv 6,68).

Predajmo trećem tisućljeću kontinent koji u Evanšelju traži nadahnuće

2. Mladi, europska nado! Drago mi je ovako vas vidjeti u vijencu ovoga dojmljivog susreta koji, zahvaljujući također suvremenim sredstvima priopćavanja, okuplja gradove i zemlje različitih uljudbi. Od nedavno, rušenje povijesnih prepreka omogućilo je snove o novom svijetu slobode i bratstva. Nažalost su događaji nakon toga u mnogo slučajeva iznevjerili očekivanja. Ipak izazov ostaje hitan i zahtjevan. Neka se nitko ne obeshrabri. Neka nitko ne izmiče zadaći izgrađivanja Europe vjerne svojoj plemenitoj i plodnoj građanskoj i duhovnoj baštini. Želimo novom tisućljeću predati kontinent koji u Evanđelju nastavlja tražiti nadahnuće suživota u slobodi i uzajamnosti.
Koliko li se je puta u prošlosti Europa susretala s mučnim razdobljima preobrazbi i krizi, a svaki ih je puta nadvladala izvlačeći nove sokove iz neiscrpive riznice evanđeoske životne snage. Takvo je naprimjer bilo doba sv. Benedikta. Danas, pak, na planetarnoj razini treba ići još dublje, stvarati novi sklad između vrijednosti i potreba, između vjere i uljudbe, između Evanđelja i života. No, zato treba imati hrabrosti i smjelosti istinskih vjernika koji su spremni oduprijeti se svakoj napasti i odlučni postati neustrašivim djelatnicima pravde i mira.

Odbijte maglovite i nasilne ideologije, držite se daleko od bilo kakvoga pretjeranog nacionalizma i nesnošljivosti

3. Mladi u službi života i graditelji mira! Na nekoliko stotina kilometara odavde, s one strane Jadranskoga mora svakog se dana umire na ulicama i trgovima a ne samo na bojištima. Umiru žene i starci dok u redu čekaju za malo vode ili kruha. Umiru djeca pogođena ubojitim olovom usred svojih nevinih igara.
Koliko li je vaših vršnjaka među žrtvama te tragedije! Koliko smrvljenih života! Stalno se govori o miru, a ne prestaje se ratovati. Stara Europa dobro poznaje tu nečovječnu stvarnost. Naraštaj kojemu ja pripadam bio je mlad u doba drugoga svjetskog rata, kojemu smo nedavno slavili 50. obljetnicu završetka. Moj mladi naraštaj – 75 godišnjaci. Ali i vaš naraštaj poznaje dramu beskrajnih sukoba.
Draga mladeži, odbijte maglovite i nasilne ideologije, držite se daleko od bilo kakvoga pretjeranog nacionalizma i nesnošljivosti. Vama je povjereno “poslanje otvaranja novih putova bratstva među narodima, za izgradnju jedinstvene obitelji i čovječanstva, produbljujući zakon uzajamnog davanja i primanja, sebedarja i prihvaćanja drugog” (Poruka u povodu 50. obljetnice završetka drugoga svjetskog rata u Europi, br. 15).
Na vama je širiti plodnu “evanđeosku uljudbu”, u kojoj Krist “živ jučer, danas i zauvijek” postaje određeni odgovor na bitna pitanja nemirnog ljudskog srca. Vi ste živući Kristovi odgovori, imajući Evanđelje za temeljno pravilo svakoga svog pothvata i svake svoje želje. Tako ćete ispisati neobjavljene stranice novog navještanja Evanđelja za ovo naše doba, osobito među svojim vršnjacima.

Budite Kristovo srce za ljubav i molitvu, budite Kristove ruke za rad i služenje

4. “EurHope”: Europa i nada. Odlučili ste tako nazvati ovo dojmljivo bdjenje. U izrazu “EurHope” Europa i Nada se nerazdvojno prožimaju. To je lijepa misao, ali također neusporedivo zahtjevna. Ona traži da vi budete muškarci i žene nade: osobe koje vjeruju u Boga života i ljubavi te čvrstim pouzdanjem proglašuju da ima budućnosti za čovjeka.
Vi ste mlado lice Europe. Pripada vam budućnost kontinenta i cijeloga svijeta ako budete znali slijediti put koji vam Isus označuje. Tajna je uvijek ista: tajna je u Kristu koji je umro i uskrsnuo za spasenje svijeta; u Kristovu križu. Večeras vam Papa povjerava tu prastaru i uvijek novu tajnu: draga mladeži, slijedi onoga koji “nije došao da bude služen nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge” (Mk 10,45). Budite njegove ruke i njegovo srce za svoju braću i svoje sestre: srce za molitvu i ljubav, ruke za rad, izgradnju i služenje.

Primite, danas i zauvijek, Mariju u svoj dom!

5. Loreto znači: s Marijom prema godini 2000. Ne možemo završiti ovaj naš razgovor bez pogleda na Svetu Djevicu, “znak sigurne nade i utjehe” (Lumen gentium, 68). Mladi cijele Europe, povjeravam vas Mariji, i na nju usmjeravam vašu ljubav. Primite je, danas i zauvijek, u svoju kuću, baš kao što vas ona, Marija, danas i sutra prima u svoju loretsku Kuću. Ovdje u loretskom svetištu već 7 stoljeća Djevica nastavlja šutljivo bdjeti i djelovati, kao što je to činila u nazaretskoj Kući. Njezin je način poniznost, vjernost, služenje. To je način nazaretski i loretski. Usvojite ga. Nasljedujući nju iskusit ćete radost i mir koji su darovi Duha Svetoga. Zajedno s njom moći ćete hrabro pristupiti izgradnji Europe koja se nada, koja je vjerna vlastitim korijenima, kao zemlja prihvaćanja, solidarnosti i mira za sve.
Zahvaljujemo što je kišilo jučer.

KLEKNIMO NA GROBOVE TOLIKIH MLADIH ĆRTAVA RATA NA BALKANU I NJEMIM GOVOROM NJIHOVE SMRTI PREKLINJIMO ODGOVORNE DA SE OBRATE MISLIMA POMIRENJA

Papina homilija na svečanoj misi u nedjelju 10. rujna prijepodne na Montrosu u Loretu

1. Majko Kristova, Majko Božje milosti, Majko prečista, Djevice premudra, Ogledalo pravde, Uzroče naše radosti, Zdravlje bolesnih, Utočište grešnika, Utjeho žalosnih, Kraljice sviju svetih, Kraljice mira, Kraljice svijeta.
Ti zazivi, uzeti iz lauretanskih litanija, pomažu nam s Marijinim srcem ući u ovo euharistijsko slavlje koje je u Loreto sakupilo tisuće i tisuće mladih iz različitih europskih područja u hodočašću vjere i ljubavi s geslom: “s Marijom na putu prema godini 2000. za utjelovljenje Evanđelja na putovima Europe”. Svima vama, osobito vama mladi hodočasnici iz cijeloga svijeta, upravljam srdačnu dobrodošlicu na ovome mjestu gdje se časti kuća koja nas podsjeća na otajstvo Utjelovljenja Sina Božjega. Srdačna dobrodočlica svima!
Pozdravljam papinskoga izaslanika za ovo svetište, predragog mons. Pasqualea Macchija. I zahvaljujem mu za srdačni pozdrav što mi ga je upravo uputio. Pozdravljam također kardinala Eduarda Pironija s drugim grimiznicima, nadbiskupima i biskupima. Osobiti pozdrav upravljam zatim biskupu Serafimu, mitropolitu Rumunjske Pravoslavne Crkve za Njemačku i Srednju Europu i biskupu Sigheteanulu koji je u ime rumunjskoga patrijarha doveo na ovaj susret skupinu pravoslavne mladeži.
Proširujem svoj pozdrav također na biskupa Lavrentija od srpskog patrijarhata, arhimandrita izaslanika moskovskoga patrijarhata za dušobrižništvo mladeži i arhimandrita koji predstavlja grčkopravoslavnog mitroplita Damaskinosa. Srdačni pozdrav također svećenicima, redovnicima, redovnicama i zauzetim laicima koji sudjeluju u slavlju. Iskazujem napokon poštovanje državnom poglavaru predsjedniku Diniju i drugim predstavnicima vlasti koji svojom nazočnošću htjedoše počastiti ovaj sveti obred.
Povod ovoga našeg susreta uz loretsko svetište jedinstveni je jubilej: prošlo je 7 stoljeća otkad je izniklo ovo svetište te počelo biti ciljem hodočasnicima ne samo iz Italije, nego i tolikih strana svijeta, osobito iz Europe. Među brojnim marijanskim svetištima koja su izgrađena na starom kontinentu, ovo loretsko ima posebni značaj i pruža svojevrsnu duhovnu poruku. Ako je, naime, u marijanskim svetištima Majka Božja čašćena posredstvom slike ili kipa koji ju predstavlja, ovdje je u Loretu čašćena po Kući u kojoj predaja prepoznaje prebivalište Svete Obitelji.
Častimo je kao Majku Kristovu, Majku Svete Obitelji, Josipovu zaručnicu, zaštitnicu svih obitelji i onih koji su pozvani živjeti u obitelji, Majku ljubavi, Majku jedinstva, Majku Saveza koja sjedinjuje i povezuje muškarca i ženu kao supružnike i roditelje svezom neprolaznog zajedništva zahvaljujući kome obitelj predstavlja nenadomjestivi okoliš života i ljubavi.

2. O tome govori današnja liturgija počevši od drugoga čitanja iz Poslanice sv. Pavla Galaćanima: “A kada dođe punina vremena, odasla Bog Sina svoga: od žene bi rođen (…) da primimo posinstvo. A budući da ste sinovi, odasla Bog u srca vaša Duha Sina svoga koji kliče: Abba! Oče!” (Gal 4, 4-6).
Zahvaljujući tome poslanju, Krist ima na zemlji bezbroj braće i sestara, što očito proizlazi iz današnjega evanđeoskog ulomka: “Evo majke moje i braće moje! Doista tko god vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima, taj mi je brat i sestra i majka” (Mt 12, 49-50). Postanimo braća i sestre Kristove u Duhu Svetome, koji je Duh mudrosti. O tome u prvom čitanju također govori pjesnički ulomak iz Knjige Sirahove, gdje se mudrost uspoređuje s velikom rijekom koja prožimlje sve što je stvoreno: “Natopit ću vrt svoj i navodnit ću cvijetnjake svoje” (Sir 24, 31).
Upitamo li se kakva se sličnost s nazaretskom kućom nalazi u tim štivima, evo odgovora: ponajprije Marija, snagom božanskoga materinstva, ona kuća u kojoj se nastanila vječna Mudrost, Očev Jedinorođenac koji postade čovjekom. Isus se u njoj nastanio kao u duhovnome hramu što ga je Otac pripremio djelovanjem Duha Svetoga. Zahvaljujući Mariji nazaretska kuća postala je izvanrednim znakom, prostorom gdje se je nakon povratka iz Egipta događalo ljudsko življenje Utjelovljene Riječi; mjesto gdje je Krist “rastao u mudrosti, dobi i milosti pred Bogom i pred ljudima” (Lk 2, 51). Gospodin je napustio tu kuću kad mu je bilo 30 godina da bi svima pokazao put u kuću Oca nebeskoga koja se širi od izlaska do zalaska sunčeva da prihvati svakog muškarca i svaku ženu koji su pozvani biti članovi Božjega naroda Kristova braća i sestre poput vas koji ovamo dođoste s tolikih strana europskoga kontinenta.
Nazaretska kuća uklapa se u otajstvo Utjelovljenja. Moglo bi se reći da je u njoj navješteno Evanđelje djetinjstva i mladenaštva Sina čovječjega a to nam govori osobito uspješnim načinom, očitujući da naša vjera i naše kršćanstvo upućuju na određenu kuću u kojoj se izvršilo otajstvo Utjelovljenja.

3. Ovo mnoštvo europske mladeži okupljene za slavljenje euharistije podno Svetišta, također je rječiti izraz važne povijesne istine: pred 2000 godina kršćanstvo je pustilo korijenje u narode našega kontinenta, te je postalo spasonosni kvasac europskoga života, uljudbe i civilizacije. To ne vrijedi samo za prošlost. Ako je istina da europska civilizacija, osobito ova suvremena, ima mnogostruke korijene, nije manje istina da je ona prije svega rasla iz kršćanskih korijena. I to se primjećuje na tolikim razinama. Valjda se nigdje kao u Europi prisutnost Evanđelja nije mogla tako bogato izraziti, ne samo po djelima uljudbe i umjetnosti kojih posvuda ima, nego također svjedočenjem tolikih svetaca i blaženika, počevši od apostola Petra, Pavla, Andrije i Jakova. Koliki li su sveci u tijeku stoljeća izrasli usred raznih crkvenih zajednica u Europi! Rođeni su kako u sklopu zapadne tako i one istočne baštine. Dvije su to baštine koje se uzajamno nadopunjuju i koje nisu samo dva uzorka inkulturacije kršćanstva u život i kulturu raznih naroda, nego su poput dva plućna krila kojima diče duhovni organizam Crkve Kristove.
To je osobito razvidno u ovom našem stoljeću koje je postalo, kao što je to bilo u crkvenim počecima, doba mnoštva mučenika, svjedoka koji svojom krvlju pečate pripadnost Kristu. Eto istine o Europi! Ako je sadašnje stoljeće možda u povijesti označeno najvećim nijekanjima kršćanstva, ono je također postalo stoljećem koje se odlikuje izvanrednim mnoštvom priznavalaca i mučenika koji baciše sjeme novoga života u Europu i u svijet, prema starome načelu: Sanguis martyrum – semen christianorum (Krv mučenika – sjeme kršćanstva).

4. Dragi mladi hodočasnici, dolazite iz gotovo svih zemalja europskoga kontinenta. Poziv koji danas upućujemo Europi i ujedno svemu svijetu, mogao bi se sažeti u ovu jedinu riječ: “kuća”. To je ključna riječ! Prije svega mislimo na Nazaretsku kuću: kuću u kojoj se nastanio Sin Božji, kuću Svete Obitelji. Kuća je to duboko čovječna. Ona nije samo veliki znak, nego također cilj koji je pred nama. Dođosmo ovamo da bismo tražili kuću za svakoga čovjeka ovoga doba, za obitelji svega svijeta: kako za one koji žive u domovini tako i za iseljenike, za izbjeglice i prognanike. Osobito smo došli tražiti da u ovim našim europskim društvima nikome ne uzmanjka kuća. Tražimo kuću za sve ljude i za sve obitelji.
Kuća je znak mira. Ovdje smo da bismo tražili mir. Vi mladi nemate iskustva o prvom i drugom ratu koji su bili svjetski, ali prije svega europski, koji su donijeli razaranje i smrt tolikim kućama našega kontinenta. Ali svi smo svjedoci rata na Balkanu, tog beskrajnog rata koji je izrugao svaku čovječnost i koji nastavlja razarati crkve, škole, učilišta, pretvarajući nekoć vedra mjesta rada i života u groblja u kojima pokopano najviše mladih, budući da ponajprije oni gube živote na bojišnicama ovoga beskorisnog rata. Kleknimo na grobove tolikih mladih zajedno s njihovim uplakanim majkama i očevima. Dok za njih molimo vječni pokoj, nijemim govorom njihove smrti zaklinjemo sve odgovorne za rat neka se obrate mislima pomirenja i mira.
Činimo to sigurni da izražavamo osjećaje svih osoba dobre volje. Potrebno je da se svatko zauzme neka se čuje njegov vlastiti glas, da svatko nešto učini za mir. Tome smjera, predragi mladi hodočasnici, pothvat što ste ga poduzeli u korist svojih vrčnjaka u Hercegovini. To je znakoviti čin solidarnosti koji od srca blagoslivljam i ohrabrujem u nadi da može proizvesti zamjetne i obilne plodove.

5. Ponovno razmislimo o riječima Pavlovim: “Odasla Bog Sina svoga: od žene bi rođen (…) da primimo posinstvo. A budući da ste sinovi, odasla Bog u srca vaša Duha Sina svoga koji kliče: Abba! Oče!” (Gal 4, 4-6).
Dragi mladi hodočasnici koji ste se danas sakupili s tolikih krajeva Europe i svijeta oko Nazaretske kuće, vama se povjerava osobito poslanje: trebate živjeti i svjedočiti Božje posinstvo; ono posinstvo koje nam je u baštinu prenio Božji Jedinorođenac. Ono nas izvlači od svake opasnosti robovanja. Vraća nam našu slobodu u najvišem i najzrelijem obliku. Nije li Pavao rekao: “Za slobodu nas Krist oslobodi” (Gal 5,1)?
Na ovom kontinentu gdje je prije viče od dvije stotine godina proglašen program slobode, jednakosti i bratstva, nažalost poremećen i okaljan krvlju tolikih nevinih, mora novom snagom odjeknuti program slobode na koju nas Krist pozva. Samo sloboda za koju nas Krist oslobađa može postati izvor jednakosti i bratstva. Nije to sloboda koja bi bila sama sebi cilj, sloboda ničim obvezana i sebična koja – kao što iskustvo pokazuje – često postaje rušilačkom. Prava je sloboda čudesno sredstvo za dosizanje cilja, a taj je cilj prije svega ljubav koja rađa bratstvo. Neka vaše hodočašće otajstvu Svete Kuće ulije u vas sposobnost takve slobode. Osposobite se, predraga mladeži, da kao slobodni ljudi prijeđete prag trećega tisućljeća u raznim zemljama Europe i svijeta, slijedeći Krista koji je put, istina i život (usp. Iv 14,6). Očekuje vas izgradnja velike europske kuće. Okupljeni ste ovdje, uz loretsko Svetište da biste zadobili snagu koja vam treba za taj pothvat. Neka vam Majka Kristova izmoli da Nazaretska kuća ostane uporište nepresušnog nadahnuća za vašu plemenitu zadaću.