Istina je prava novost.

HAIKU NA HRVATSKI NAČIN

"STO HAIKU" naslov je nevelike knjižice - zbirke pjesama hrvatskog pjesnika Josipa Ćosića, člana Hrvatskoga književnog društva sv. Jeronima, nedavno izdane u biblioteci "Ianus Panonius".

HAIKU NA HRVATSKI NAČIN

“STO HAIKU” naslov je nevelike knjižice – zbirke pjesama hrvatskog pjesnika Josipa Ćosića, člana Hrvatskoga književnog društva sv. Jeronima, nedavno izdane u biblioteci “Ianus Panonius”. Recezenti, Vladimir Devide i Mladenko Spahija, u osvrtu na tu zbirku u kome tumače haiku, specifičnu japansku poeziju kratkog stiha, “spretnog spoja osjeta i misli”. Između ostaloga kažu: “Poznato je da pjesnik stvara haiku, ali i haiku stvara pjesnika”. To je zajednički čin u kome na vidjelo izbija jednostavna istina: da, ako je u sebi dovršena, Praznina jest Punina. To je i odgovor na pitanje svih pitanja: zašto i kako je moguće da Praznina biva Punina. Praznina jest Punina. Jer imade svoj početak, sredinu i kraj. I to biva dostatnim da nastanu zemaljski i nebeski raj. Kao što je šipak pun zrnja ili nebeska duga puna boja, tako se još mnogim drugim haiku čudima ne vidi broja. Iz takvog sveopćeg obilja i ova se haiku-zbirka čitateljima nudi za poslasticu. Pjesnik Ćosić je kao malo koji haiku pjesnik izvan japanskoga životnog i kulturnog kruga ušao u srž haiku, te je s najfinijim osjećajem za njezinu autentičnost, postigao gotovo savršenu sličnost s izvornim haiku, primivši i visoka japanska priznanja za svoju virtuoznost u haiku izričaju. Recezenti Ćosićeve zbirke haiku uveli su kratkim proslovom čitatelja u srž te, u nas ne previše poznate, poezije, ali koja ima svoje poklonike. Običnom čitatelju valja dati uvod, kako bi mogao shvatiti srž kratkog stiha, kojim pjesnik otkriva svoj doživljaj Prirode u sebi i oko sebe. Kažu da se u toj uzajamnoj igri između pjesnika i haiku, postupno razotkriva sva novost Prirode. A ta je novost isto što i praiskonska Praznina, koja kroz svečanost haiku trenutka odjednom i umah postaje Punina. Autor Josip Ćosić (Zagreb, 1939.) hrvatski je pjesnik i slikar. Dosada je objavio pet knjiga – četiri knjige pjesama i jednu karikatura, te postavio i dvanaest samostalnih izložbi slika u raznim tehnikama, te jednu javnu ekološku skulpturu. Također se okušao i kao glumac, te odigrao nekoliko zapaženih uloga karakternog komičara u više kratkometražnih umjetničkih filmova, a ujedno je bio i scenograf. Svojim ciklusom “Atomske fantazije” izazvao je u nekih likovnih kritičara poseban dojam, te su ga nazvali začetnikom novoga europskog ekspresionizma. U Zagrebu je stekao likovnu naobrazbu. Jedan je od osnivača Hrvatskog haiku društva i njegov je prvi dopredsjednik. Za najbolji haiku u 1993. godini Društvo mu je dodijelilo prvu nagradu. Novoizašlu zbirku koju je grafički opremio Marijan Osman, pjesnik je posvetio svojoj preminuloj majci. (ŽV)

Ante Vukasović, PEDAGOGIJA,
Alfa d.d., Hrvatski katolički zbor MI, Zagreb, 1994.
U izdanju “Alfe” i Hrvatskog katoličkog zbora “MI” u Zagrebu se pojavila značajna knjiga uglednog znanstvenika i pedagoga dr. Ante Vukasovića. Treće, dopunjeno izdanje njegova djela “Pedagogija” plod je dugog iskustva i istraživanja, znanstvenog proučavanja i sustavnog bavljenja pedagoškom znanošću.
U prvom dijelu dr. Vukasović u prvom poglavlju označuje predmet pedagogije, daje povijesne izvore i povijesni razvitak pedagoške znanosti, i određuje pedagogiju u njezinu odnosu prema drugim znanostima. U drugom poglavlju autor razmatra fenomen odgoja, pojmovno ga određujući i opisujući odgojni proces. Treće poglavlje knjige upućuje na cilj i zadaće odgoja.
Nakon tako sustavnog pregleda pojmova i uvođenja u pedagogiju kao znanost o odgoju, dr. Vukasović u drugom dijelu po poglavljima razvija probleme temeljnih odgojnih područja – tjelesni odgoj, intelektualni odgoj, moralni odgoj, estetski odgoj i radni odgoj. U trećem dijelu knjige autor razmatra područja realizacije odgoja, po poglavljima dajući pregled i raščlambu obiteljskog, predškolskog, školskog i visokoškolskog odgoja, te odgoja i obrazovanja odraslih, odgoja u domovima, u slobodnom vremenu, kao i specijalnog odgoja. Četvrti dio knjige daje osnove metodike odgojnoga rada, opće faktore u odgojnom procesu, načela odgojnoga rada i njegove metode, kao i sredstva.
Vukasovićeva je “Pedagogija” prije svega stručno znanstveno djelo i zahtijeva čitatelja koji se primjereno može služiti takvom vrstom stručnog i specijaliziranog udžbenika. Ona, međutim, istodobno može pedagogiju kao znanost, i različite oblike odgojnoga procesa, približiti i obrazovanu čitatelju, intelektualcu koji na bilo koji način ima veze s odgojnim procesima premda nije stručno upućen u pedagogiju. Svojom sustavnošću i popisom literature, ona će također čitatelja uputiti na istraživanje problema koji ga interesiraju i uvesti ga u svijet znanosti o odgoju.
Kako je knjiga napisana s nedvojbeno katoličkoga motrišta, jer je znanstvenik ugledni i djelatni katolički intelektualac, nedvojbeno može koristiti i vjeroučiteljima, svećenicima i časnim sestrama, svima koji se u Crkvi bave odgojnim radom i radom s mladima, ili su na bilo koji način povezani s obiteljskim problemima i problemima mladeži. Knjiga može biti korisna i mnogim drugima koji se odgojem, mladima i obitelji na bilo koji način bave u medijima i nakladništvu, pa osim udžbeničke, stručne i znanstvene vrijednosti i koristi, “Pedagogija” Ante Vukasovića može biti korisna i širem krugu čitatelja. (DL)