Provincijal franjevaca konventualaca i autor više djela o praznovjerju i krivovjerju fra Josip Blažević je na pitanje o tome postoje li zlodusi citirao riječi pročelnika Kongregacije za nauk vjere kardinala Franje Šepera: ‘Oni koji ne vjeruju u postojanje Zloga izlaze iz okvira katoličkog pravovjerja’ i dodao: “Istina o postojanju demona vlastita je ne samo kršćanstvu, nego i monoteističkim religijama, islamu i židovstvu. To je objavljena istina u kršćanstvu i temelj te istine je sam Isus Krist.”

Voditelj Kuće susreta “Tabor” u Samoboru fra Ivan Matić naglasio je kako mnogi i ne znaju da su robovi različitih praksi i ovisnosti. Mnogi misle i da je đavao prazna priča. “Čovjek je stalno u tom grijehu i zapravo je u tom ropstvu vlastitih požuda. Jer, tko je rob grijeha, on je u vlasti Sotone. To je ono što Sotona nudi, međutim krajnji njegov cilj nije grijeh nego vječna smrt. Tu se doista radi o ratu za duše.”

Praznovjerje i krivovjerje protiv Boga

Komentirajući tvrdnju da koketiranjem s praznovjerjem griješimo protiv prve Božje zapovijedi, isusovac p. Mijo Nikić je kao svećenik, ali i psiholog s Fakulteta filozofije i religijskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, naglasio: “Ljudima su možda zanimljiviji vidljivi načini kako đavao djeluje. Zapravo, đavao daleko više djeluje u pozadini, a bio bi najsretniji kad bi ljudi zaključili da nema te sile. On je režiser i gdje god je protivljenje dobru, Božjem planu spasenja, Isusu Kristu ili običnim moralnim principima, pravu na život…, tu se on upliće jer je lažac i otac laži. Izmišlja krive ideologije, a krajnji mu je cilj ubiti i dušu i tijelo.”

Upitan o jogi na koju se gleda samo kao na gimnastiku te o nadolazećem Halloweenu, Blažević je upozorio da je to blagdan vještičje religije: “To je noć koju će oni obilježiti kao svoju Novu godinu. U tom smislu, to ne smijemo zanemariti. Ako je to njihova sveta noć, što ja, kao dijete Božje, imam tu raditi?! Međutim, ako i nema izravnih posljedica u smislu okultnoga, činjenica je da se đavao raduje svaki put kad se iskazuje zanimanje za nešto što graniči s njegovim područjem.” Što se tiče joge, naglasio je da je joga po svojoj naravi tehnika samospasenja i oni koji se odaju tim vježbama, sve tome podrede, tako da čak zanemare obitelj i posao, sve obaveze.

Kriteriji razlikovanja različitih bolesti od opsjednuća

P. Nikić ponudio je na kraju i neke kriterije razlikovanja psihičkih bolesti i problema od opsjednuća: “Da jedna osoba bude opsjednuta, treba doživjeti u sebi iznenadnu provalu neke strane ličnosti u sebi, koja progovara i drugim glasom. Također, ta druga osobnost treba imati veliko protivljenje Bogu i psovati ga. Međutim, to sve još uvijek nije dovoljno, nego treba imati neke parapsihološke sposobnosti, primjerice da zna čitati misli ili odjednom odlično svira klavir iako ga nikad nije učio, dakle neke sposobnosti koje normalan čovjek nema ako nije pod utjecajem neke sile izvana. Još je jedan važan kriterij da je osoba psihijatrijski liječena.”

U radu s osobama koje su imale doticaj s okultnim, potrebna je i suradnja s liječnicima, psihijatrima i svim drugim stručnjacima, potvrdio je i fra Ivan Matić: “Ta suradnja s psihijatrima i liječnicima, koji sa svoje strane mogu itekako uočiti problem, ali i na taj način pomoći osobi da stvarno ozdravi, da se osoba osloboditi eventualnih utjecaja zla. Tu je svakako i uloga Crkve i svećenika jako važna, da imamo i ljubavi i strpljenja s ljudima koji dolaze s takvim problemima i da znamo pokazati ove kriterije, usmjeriti ih na ono što konkretno Crkva i kod nas čini u smislu pomaganja takvim osobama.”

Na pitanje što laici sami mogu činiti da se obrane od Zloga, svi su sugovornici naglasili važnost molitve, okretanja sakramentalnom životu i odbacivanja svega što udaljuje od Krista.