Član organizacijskog tima Hoda za život u Rijeci Ante Bekavac naglasio je da su se na ovogodišnjem Hodu okupili jer je pravo na život prvo od svih ljudskih prava. „Industrija pobačaja koristi ranjivu situaciju u kojoj se nalaze mnoge žene. U najtežim trenutcima njihovog života nudi im se samo jedan izlaz – prekid života njihovog sina ili kćeri, što većina tih žena kasnije požali. Trudnica je već majka! Upravo ovim Hodom za život svima njima izražavamo podršku i ohrabrenje“, poručio je.

„Prekid života nikada nije rješenje! Niti za majku. Niti za dijete. Niti za oca. Činjenica je da pobačaj zaustavlja otkucaje srca i zato ne želimo da se u Hrvatskoj ijednom ljudskom biću nasilno zaustavljaju otkucaji srca.

Kroz Hod za život podsjećamo i sebe i druge koliko je važno zaštititi svaki ljudski život. Osobito onaj najnezaštićeniji − život djeteta u majčinoj utrobi. Nema nerođenog djeteta koje nikome nije važno! Svako je dijete željeno od nekoga. Želimo da nam Hrvatska bude zemlja u kojoj se poštuje svaki ljudski život od začeća do prirodne smrti“, istaknuo je.

„Dužnost nam je biti glas onih čiji glas, čiji plač i krik ne čujemo, a kada bismo to mogli, sledila bi nam se krv u žilama. Zato čuvajmo i štitimo život“, potaknuo je Bekavac.

Koordinator Hoda za život u Rijeci Ivan Anđelić naglasio je da ne smiju šutjeti ako ih pitaju za nerođenu djecu. „U svojoj obitelji, na ulici, na radnome mjestu, u javnosti… Životi nerođenih ovise o tome koliko ćemo biti glasni, koliko ćemo se zauzeti za njih. Želimo se radovati svakom novom životu i onom koji je već među nama! Ne diskriminirajući ga, nego poštivajući ga, od začeća do prirodne smrti“, istaknuo je Anđelić.

U Rijeci se moglo čuti i osobno iskustvo Andreje Anđelić, majke troje djece koja se sa svojim suprugom Ivanom hrabro borila za život njihovog sina Petra Šimuna.

Od milja ga zovu „stijena“, jer je rođen u 26. tjednu trudnoće radi spašavanja majčinog života koja je u trudnoći oboljela od bakterijske sepse. Imao je 950 g i borio se s nekoliko različitih sepsi. Bio je podvrgnut transfuzijama, pet operacija abdomena, a liječnici su nekoliko puta odustajali od njegova života i govorili roditeljima da se oproste s njime.

Njegovi roditelji vjerovali su da je njegov život vrijedan i da će ga upoznati kao odraslu osobu. Iako je izgledao tako bespomoćno i krhko, u bolovima, roditelji nisu odustajali od njegove prilike za ovozemaljski život.

„Puno toga ga je boljelo i nas zajedno s njim, htjeli smo s njime dijeliti bol, no nismo mogli, imali smo pola sata dnevno za provesti s njime, pjevati mu, maziti ga, pričati mu najnježnije riječi i moliti s njime. Tako je bilo krhko, a opet snažno naše maleno nedonošće“, posvjedočila je Andreja Anđelić.

„Koliko god nam je svakodnevica tada bila teška, nikada ne bismo odabrali drugu mogućnost! Borba za život Petra Šimuna bila je jedina opcija“, naglasila je te dodala da je, unatoč teškim prognozama tada, neizvjesnosti za život malenog dječaka i boli koju su svi proživljavali, vrijedno i važno cijeniti, voljeti život i nikada ne odustajati od njega.

„Ljubav je ono što pokreće svijet i zato otvorimo svoje srce za svaki novi život! Ne treba se bojati novog života. Prihvatimo ga s velikom ljubavlju i odgovornošću“, zaključili su organizatori na Hodu za život u Rijeci.

Ove godine u Hodu sudjeluje ukupno 15 hrvatskih gradova. Od Osijeka i Vinkovaca na istoku, preko Slavonskog Broda, Siska i Zagreba sve do Rijeke, kao i od Varaždina na sjeveru preko Zadra, Knina, Splita sve do Imotskog i Opuzena.