To je nastavak hodočašća vjernika predvođenih župnicima iz zadarskih dekanata u Devetnici sv. Stošije, ususret proslavi svetkovine sv. Stošije, zaštitnice Zadarske nadbiskupije i naslovnice zadarske katedrale.

Misno slavlje u petak predvodio je don Jerko Vuleta, župnik župe sv. Anselma u Ninu i dekan Ninskog dekanata, a misno slavlje u subotu don Zdenko Milić, župnik Župe sv. Nikole u Istu i dekan Dugootočko-Silbanskog dekanata.

„Bog po kojemu je sve, došao je k nama, postajući jedan od nas, da mu možemo pristupiti, da ga možemo osjetiti i doživjeti. Potpuno se osiromašio da bismo se mi u njemu bogatili i da bi on postao na putu vjere naše najveće bogatstvo“, rekao je don Jerko, poručivši: „Spustivši se svojim rođenjem u vremenu u našu ljudsku povijest, Isus nam objavljuje da se život, kao najveći Božji dar, istinski živi u našem osobnom spuštanju i sagibanju prema svima koji su nevoljni i potrebiti“.

Istaknuo je da život ima smisao kad je „oslobođen sebičnosti, neuredne želje za moći i za posjedovanjem. Isus nam objavljuje potrebu naše međusobne povezanosti i odgovornosti te našeg zajedničkog rasta; da je svijet prostor odnosa i odgovornosti, a ne konkurencije, sitnih interesa i osobnih koristi te da nas Bog ne spašava s distance, nego dolazeći među nas i rađajući se među nama kao jedan od nas, dijeleći našu svakodnevicu“.

„Potrebni su nam primjeri svetaca za naš život, kao što je primjer sv. Stošije mučenice, koja neka nam pomogne da ustrajemo u vjeri u turbulentnom vremenu“, istaknuo je u svojoj homiliji u subotu don Zdenko Milić.

„Ispovijedamo da je Isus Krist bio raspet za nas. To se dogodilo u određenom povijesnom vremenu za vladavine Rimljana čiji je predstavnik bio Poncije Pilat. On je svjedok povijesnosti Isusove patnje i smrti. Bio je predstavnik političkog režima koji je u to vrijeme bio na vrhuncu moći i nitko nije sumnjao da to carstvo neće vječno vladati. Ipak, ono se raspalo, a Isus, nevino osuđen na smrt, i danas vlada“, rekao je don Zdenko.

„Crkva je progonjena od svojih početaka, jer je savjest čovječanstva. Mnogi bi htjeli ušutkati tu savjest. Zato su danas u svijetu, od svih vjera, najviše progonjeni kršćani“, upozorio je.

I sv. Stošija je živjela u vremenu progona kršćanstva. „Njena majka Fausta, koja je bila kršćanka, usadila joj je kršćansku vjeru. Unatoč progonima, Stošija je čvrsto prihvatila kršćanstvo za čitav život. Njen muž Publije, koji je bio poganin, zbog toga ju je držao u kućnom pritvoru.

U to vrijeme u Rimu je, zbog vjere u Krista, bio zatočen sv. Krševan koji je pismima iz zatvora hrabrio Stošiju da ustraje u vjeri. On je kasnije u Akvileji podnio mučeništvo za Krista. Nakon muževe smrti, Stošija je razdijelila siromasima što joj je bilo pripalo i krenula je na put s kršćanima, najprije u Akvileju, a zatim u Srijemsku Mitrovicu“, rekao je don Zdenko.

Svjedočanstvo za Krista posvjedočila je mučeničkom smrću na Božić 304. godine. Njene relikvije su iz Carigrada u 9. stoljeću došle u Zadar. Stošijine moći donio je zadarski biskup Donat za uspješno posredovanje mira između Istoka i Zapada.

„Veliku ulogu u životu sv. Stošije imala je njena majka Fausta koja joj je prenijela vjeru. Važno je da naša djeca i mladi u svojoj obitelji budu odgajani u vjeri. To će ih nositi kroz život. Ono što primimo u obitelji je temeljno za naš život, kasnije je nadogradnja. Zato je i danas važno kako roditelji žive vjeru u prijenosu kršćanskih i općeljudskih vrijednosti, da to svojim primjerom i riječima prenesu i na djecu“, poručio je don Zdenko.