Mons. Križić slavio je misu u zajedništvu s gvardijanom franjevačkog samostana u Sinju fra Marinkom Vukmanom, mons. Richardom Pavlićem generalnim vikarom Gospićko-senjske biskupije, preč. Mišelom Grgurićem kancelarom Gospićko-senjske biskupije, preč. Nikolom Turkaljom ekonomom Gospićko-senjske biskupije te svećenicima i vjernicima Gospićko-senjske biskupije i Župe Gospe Sinjske. 

Prije slavlja u Svetištu vjernici su  imali mogućnost za sakrament ispovijedi. Na hodočašću je sudjelovalo 1200 hodočasnika iz župnih zajednica biskupije.

U homiliji mons. Križić spomenuo je kako nam je Isus darovao Mariju za svoju majku, ne u metaforičnom značenju, već doslovno i zbog toga mnogi hrle u marijanska svetišta jer svi znaju što znači majka i koliko ona daje. Osvrnuvši se na Evanđelje u kojem su slušali o Mariji očima sv. Ivana, poručio je: „Sveti Ivan kada spominje Mariju, ne navodi samo prisutnost Marije pod križem, nego i mjesto koje ona zauzima i stav koji ima. Marija, veli evanđelista, uz križ Isusov stoji, tj. ona je na nogama. To ne znači da se nije grčila i rušila od bola, ali za evanđelistu ona stoji na nogama”. U tom ovom sv. Ivan je promatrao Marijin unutranji stav, čvrstu vjeru koju je imala, kazao je. 

Nadalje, nadbiskup je naglasio kako je Ivan za razliku od drugih namjerno naglasio kako je Marija stajala uz križ Isusov. „To je jedino mjesto u evanđeljima gdje se nalazi takav izričaj: križ Isusov. Izričaj po sebi, rekli bismo, posve suvišan. Dovoljno je bilo samo reći da je Marija stajala uz križ, i nitko ne bi pomislio da je stajala uz križ nekog od razbojnika. Međutim, evanđelist želi izričito naglasiti da je Marijino mjesto uz križ Isusov”, ovdje želi istaknuti da i Marija sudjeluje u žrtvi koju Isus vodi punini.

Nastavio je govoreći kako vidimo u Evanđelju da Marija ima odnos s Raspetim na križu, za razliku od Pilata koji ima odnos samo prema drvetu križa, tu se vidi razlika kad piše da Marija stoji do križa Isusova a Pilat stavlja natpis na drvo križa a ne na križ Isusov. „Marija nije majka križa, nego majka Raspetoga. Ona ga je rodila, u utrobi ga je svojom krvlju hranila, a poslije svojim mlijekom, zato su Isusovo tijelo i njegova krv, prikazani na križu, i dio nje”.

Zato dok je promatrala svoga Sina mač boli probijao joj je srce, njezina duša, kao vjernice, stavljena nasuprot najčišćem činu vjere: vjerovati, protiv svake očevidnosti, da će Bog biti vjeran svojim obećanjima. U tim trenucima nastaje tama po svoj zemlji, ali to je „tama vjere, nade i ljubavi. Tama vjere koja je teško uzdrmana kod svih prisutnih; tama nade koja posvema iščezava; tama ljubavi jer je čovjek raspeo Boga”, naglasio je nadbiskup.

U tim trenucima Marijina priustnost je predviđena prisutnost samim promislom Božjim. Baš u tim trenucima kada je došao čas, Isus daruje Mariju kao majku Ivanu, a Ivana daruje Mariji kao sina. Ovdje nije problem razumjeti da Marija nije povjerena samo Ivanu i samo Ivan njoj, nego je povjerena svima nama i svi smo mi povjereni njoj. U svom obraćanju majci Isus joj se obraća sa „ženo”, naslov koji nije upotrebljen u literaturi ni jednog naroda u ni jednom vremenu. To jasno govori da se ovdje ne radi o obiteljskim privatnim odnosima, nego o stvarima spasenja i baš se tu očituje njezina uloga u spasenju: „Naziv žena nas vraća na početak stvaranja. Ona je žena iz knjige Postanka koja je naviještena nakon grijeha prvih ljudi. Bog tada reče zmiji, đavlu: Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina, on će ti glavu satirati. Marija je ovdje druga žena, odnosno druga Eva, koja sada postaje majkom svim živima”. 

Na kraju propovijedi mons. Križić je pozvao sve da kao sv. Josip „uzmemo” Mariju sebi i završio riječima: „Prihvaćajući Mariju kao majku imamo sigurnu zaštitu i obranu. Ona nas nikada neće napustiti i ostaviti same. Obećajmo da ni mi nećemo nikada napustiti nju. To je jamstvo da nećemo zalutati na putu. Amen”.

Na kraju mise, gvardijan fra Marinko Vukman pozdravio je sve hodočasnike te novoimenovanog nadbiskupa Zdenka Križića. Govoreći kako se nalaze u najsvetijem mjestu Cetinske krajine, gdje je Majka Božja zagrlila hrvatski narod i s njime pisala povijest, opisao je povezanost i ljubav Sinja prema Lici. Izrazivši sreću i zahvalnost što je prvi javni nastup nadbiskupa Križića baš u Sinju, pozvao ga je da mu to svetište bude srce i duša nadbiskupije u kojoj će vršiti svoju pastirsku službu. Spomenuo je i kako su mnogi branitelji za vrijeme Domovinskog rata branili Liku te trajno ostali povezani s njome a fratri kao i vodstvo grada Sinja pomoći će gradnju kapele u Srbu svojim novčanim darom. Na kraju zahvale, gvardijan je darovao nadbiskupu Križiću zapise o Gospinim jubilejima „Zauvijek okrunjena” te bocu s grbom Hrvatskog nogometog kluba Hajduk. Fra Antonio Mravak, župnik Župe Gospe Sinjske, hodočasnicima je ukratko objasnio povijest čašćenja slike Čudotvorne Gospe Sinjske.

U poslijepodnevnim satima hodočasnici su sudjelovali u pobožnosti Križnog puta prema Tvrđavi Grad gdje se po zagovoru Majke od Milosti Čudotvorne Gospe Sinjske 1715. godine dogodila čudesna pobjeda nad Osmanlijama.