U ponedjeljak 21. listopada u kasnim večernjim satima, Svoje hodočašće započeli su dolaskom u Tel Aviv u ranim jutarnjim satima 22. listopada, te su nakon carinskih i drugih formalnosti u tamošnoj zračnoj luci Ben Gurion nastavili svoj put prema Haifi u kojoj su i odsjeli tijekom prva tri dana boravka u Isusovoj Domovini.

U utorak 22. listopada hodočasnici su posjetili sam grad Haifu, zatim Goru Karmel koja čuva uspomenu na sv. Iliju Proroka i početke Karmelskog reda te, u poslijepodnevnim satima, Nazaret. U Bazilici Navještenja u Nazaretu slavili su svetu misu koju je vodio msgr. Jure Bogdan, a propovijedao policijski kapelan don Marko Trogrlić. U nastavku, hodočasnici su se mogli posvetiti osobnoj molitvi u nazaretskoj Bazilici Navještenja, razgledati je kao i crkvu sv. Josipa, crkvu sinagoge i Marijin izvor.

U srijedu 23. listopada hodočasnički program obuhvatio je Brdo Blaženstava, Tabgu – mjesto Isusova čudesnog umnoženja kruha, crkvu Petrova prvenstva, zatim Kafarnaum, grad u kojemu je Isus najduže i najradije boravio, Galilejsko jezero te Kanu Galilejsku. Hodočasnici su na svim ovim mjestima imali dovoljno vremena za osobnu molitvu i razmišljanje nad novozavjetnim tekstovima u kojima se ona spominju, te su i zajednički proslavili misu na Brdu blaženstva. Misu je predvodio vojni ordinarij msgr. Bogdan, a propovijed je izrekao generalni vikar Vojnog ordinarijata don Marko Medo. Pri posjeti Kani Galilejskoj bračni parovi su obnovili svoje bračne zavjete u crkvi prvog Isusova čuda. Vožnja pak Galilejskim jezerom, popraćena meditacijom o Isusovim čudima koja su se ovdje zbila, omogućila im je poseban, gotovo neponovljiv duhovni doživljaj kako svetosti mjesta tako i dubine Isusove spasenjske poruke upućene svakom čovjeku.

Četvrtak 24. listopada bio je posvećen posjetu Nacionalnom parku Masada i tamošnjoj istoimenoj utvrdi Heroda Velikog, najpoznatijoj po masovnom samoubojstvu Sikara prilikom rimske opsade 73. godine prije Krista. U poslijepodnevnim satima uslijedio je nastavak putovanja do rijeke Jordana i mjesta Isusova krštenja (Qaser Yehuda) na kojemu su hodočasnici obnovili svoje krsne zavjete. Misu u crkvi Dobrog Pastira u Jerihonu slavili su u zajedništvu s ordinarijem i kapelanima. Propovijed je na ovom mjestu izrekao policijski kapelan don Hrvoje Relja. Uslijedilo je razgledavanje Jerihona – Brdo Isusove kušnje te mjesto na kojemu se, po predaji, nalazila Zakejeva smokva, nakon čega su se uputili u Jeruzalem, gdje su prispjeli u večernjim satima.

Peti dan putovanja, u petak 25. listopada, bio je obilježen posjetom Maslinskoj gori: mjestu Isusova uzašašća na nebo, crkvi Očenaša te crkvi Dominus flevit (Gospodin zaplaka). U nastavku, spuštajući se obroncima Maslinske gore, hodočasnici su se okupili u crkvi svih naroda u Getsemanskom vrtu –mjestu na kojem se Isus molio svojem Nebeskom Ocu i znojio krvavim znojem. Upravo na tom mjestu svi su hodočasnici imali prigodu pristupiti i sakramentu pomirenja. Prijepodnevni dio programa toga dana završio je posjetom pravoslavnoj crkvi Marijina usnuća. Središnji pak točka cijeloga ovog dana bila je misa koju je vojni ordinarij predvodio u crkvi Marijina usnuća (Dormitio Mariae) na brdu Sion, a na kojoj je propovijedao don Slavko Rajič, biskupski vikar za pastoral MORH-a i OSRH-a. Prije i poslije mise hodočasnici su posjetili crkvu Petrova zatajenja (na mjestu nekadašnjeg Kajfina dvora), zatim Dvoranu Posljednje večere (Cenacolo) u kojoj je Gospodin ustanovio Presvetu Euharistiju te, na koncu, i Davidov Grob. Ovisno o rasporedu hodočasničkih skupina za trajanja hodočašća, neke su od njih prije, a neke nakon posjeta Sionu obišli Baziliku Svetog Groba i poklonili se na svetim mjestima kršćanstva – mjestima Muke, Smrti i Uskrsnuća Gospodnjega. Jednako tako bio je organiziran i posjet Zidu plača (Zapadni zid), ostacima nekadašnjeg jeruzalemskog Hrama.

Subota prijepodne, 26. listopada bila je u znaku posjeta Betlehemu, mjestu Isusova rođenja te, poslijepodne, mjestu rođenja Gospodinova preteče, sv. Ivana Krstitelja Ein Karimu. Misu u crkvi sv. Katarine u Betlehemu služio je msgr. Bogdan a propovijedao je fra Frano Musić, biskupski vikar za pastoral MUP-a i Redarstvenih službi RH. Nakon mise svi su hodočasnici, među mnoštvom drugih hodočasnika strpljivo čekajući da dođe na njih red, posjetili i poklonili se mjestu Isusova rođenja, a razgledali su i mjesta u kojima je boravio, radio te preminuo i naš veliki sv. Jeronim. Posjetili su zatim i crkvu koja čuva uspomenu na bijeg Sv. Obitelji u Egipat te mjesto na kojemu je, po predaji, Gospa podojila Isusa. U Ein Karimu pak, rodnom mjestu sv. Ivana Krstitelja u hodočasničkom fokusu bila je crkva Marijina i Elizabetina susreta.

Onako kako je subota bila posvećena mjestima Isusova rođenja, tako je nedjelja 27. listopada bila sva u znaku Isusove muke i, naravno, uskrsnuća. Naime, nakon posjete crkvi sv. Ane, posvećene Gospinu rođenju i ribnjaku Bethezda, uslijedio je križni put ulicom Via dolorosa – od kapela bičevanja i osude, preko crkve Ecce homo, do crkve Kristova groba. Neposredno zatim slavljena je misa u konkatedrali Imena Isusova u sjedištu Latinskog patrijarhata za vrijeme koje je propovijedao don Darko Tomašević, jedan od marljivih i veoma stručnih voditelja ovog hodočašća. Poslijepodnevni sati su bili posvećeni odlasku na Mrtvo More i posjetu Jerihonu, odnosno ponovnom posjetu Bazilici Sv. Groba, osobnoj molitvi na svetim mjestima i razgledavanju.

Hodočašće je zaključeno u ponedjeljak 28. listopada misom zahvalnicom koju je u konkatedrali Imena Isusova u sjedištu Latinskog patrijarhata služio biskup msgr. Bogdan koji je tu izrekao i svoju homiliju. U njoj je vojni biskup svim hodočasnicima poručio da ono što su kroz svoje hodočašće svojim očima vidjeli i svojim ušima slušali, što su mogli doživjeti i proživjeti, ponesu u svoj život, u svoju svakodnevnicu. Potrebno je, naglasio je msgr. Bogdan, da svatko od nazočnih hodočasnika, poput učenika iz Emausa o kojima su slušali u Evanđelju, osobno susretne Krista Uskrsloga čiju su Domovinu obišli, te da to svoje vlastito iskustvo susreta s Uskrslim prenesu svima onima koje će susresti, i to s vjerom i radošću onih koji su odlučili slijediti ga u svojemu životu. „Ohrabreni porukom Uskrslog Isusa“, zaključio je vojni biskup, „svatko od nas se vraća svojem domu, ispunjen Njegovom prisutnošću koja se mora očitovati u našim mislima, riječima i postupcima da ga poput učenika koji su ga prepoznali u lomljenju kruha i mi posvjedočimo svijetu u kojemu živimo.“

Misa je zaključena pjevanjem svima drage Rajska Djevo, Kraljice Hrvata, nakon čega je uslijedilo zajedničko fotografiranje i susret s pomoćnim biskupom latinskog patrijarha mons. Giacintom Marcuzzom. On je msgr. Bogdanu, svećenicima i svim hodočasnicima predstavio jeruzalemsku biskupiju koja je, kako je rekao, majka svih drugih mjesnih crkava po svemu svijetu te stanje i perspektive tamošnjih vjernika. Pozvao je sve na molitvu za kršćane u Sv. zemlji kojih je, nažalost, sve manje, te na bratsku solidarnost s njima, kako sveta mjesta u Isusovoj Domovini ne bi ostala bez Kristovih vjernika tako odanih Isusovoj osobi, svojoj Crkvi i njezinim pastirima. Nakon blagoslova koji su msgr. Marcuzzi i msgr. Bogdan zajednički udijelili svim hodočasnicima, uslijedio je povratak.