Hodočašće Hvarske biskupije bl. Alojziju Stepincu

Hodočasnici su u petak oko podne pohodili Nacionalno svetište sv. Josipa u Karlovcu, župu Blažene Djevice Marije Snježne, gdje ih je, zajedno s biskupom Palićem pozdravio župnik i upravitelj svetišta don Anton Sente ml. koji im je govorio o svetištu, njegovoj povijesti i sadašnjosti i zahvalio biskupu i hodočasnicima na dolasku. Istaknuo je kako dosad ni jedna biskupija nije u tako visokom postotku pohodila to svetište. Potom je kratku zajedničku molitvu s konkretnim nakanama, a i onu posvetnu sv. Josipu, predvodio biskup Palić.

Nakon objeda u dvorani pastoralnog centra hodočasnici su krenuli u Krašić, rodno i uzničko mjesto blaženoga Alojzija Stepinca. Tamo ih je dočekao i uime župnika i ravnatelja svetišta Ivana Vučaka pozdravio župnik župe sv. Blaža u Zagrebu Zlatko Koren. Potom je biskup Palić predvodio svečano koncelebrirano misno slavlje. Litirgijsko pjevanje predvodili su članovi iz više župnih zborova, pod ravnanjem Margarete Vukojević iz Postira i uz orguljsku pratnju viškog župnika don Milana Šarića, a pjevali su i poznati Faroski kantaduri.

Biskup Palić u homiliji je istaknuo kako je 11. listopada 1946. godine donesena presuda kojom je tadašnji zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac osuđen na 16 godina strogoga zatvora, a 19. listopada bio je odveden u zatvor u Lepoglavi. Iz zatvora je uvjetno pušten 5. prosinca 1961. godine i prebačen u Krašić, gdje se nastanio u župnoj kući u kojoj je danas njegova spomen-soba. Biskup je potom govorio o riječima oporuke sv. Pavla koje je uputio svom učeniku Timoteju. U svojoj oporuci (Tim II 4, 1-5 ) Pavao upozorava Timoteja na njegovu dužnost da djeluje kao Božji svjedok. Budući da je Isus Krist bio ključ Pavlova djelovanja i njegove službe, Pavao želi Timoteju poručiti da i njegov odnos prema Isusu treba biti odnos ljubavi. Osjećamo kako su se i u životu bl. Alojzija ostvarile Pavlove riječi. Život i bogatstvo pisane baštine bl. Alozija Stepinca svjedočanstvo je njegova bogatstva Božjim duhom, ali i jasan orijentir svima nama danas, koji želimo odgovorno živjeti svoj kršćanski poziv. Pavao ponajprije želi da Timotej nastavi propovijedati Riječ Božju i da bude uporan. Bl. Alojzije nije se bojao u propovijedima jasno zastupati Istinu Božju, bilo to zgodno ili nezgodno. A i živjeti za tu Riječ. Svi oni koji vjeruju u Isusa pozvani su tako živjeti i govoriti. Svi se mi moramo osjetiti po svome krštenju pozvanima i poslanima životom propovijedati i svjedočiti Isusa Krista i njegovu radosnu vijest spasenja. Na temelju krštenja, koje je primio u krašićkoj župnoj crkvi, blaženi Alojzije odgovorno je razumio svoj kršćanski poziv i poslanje: uvijek i svugdje životom svjedočiti svoje kršćansko opredjeljenje. Ne smijemo dopustiti da nam kršćanski identitet ostane mrtvo slovo u Matici krštenih, nego izvor za svjedočenje, za donošenje roda, pa sve do gubitka vlastitog života, kao što je to učinio sv. Pavao, bl. Alojzije i tolika druga naša braća i sestre, koji i danas prolijevaju svoju krv samo zbog toga što su Kristovi. Upravo za to svoje poslanje, poslanje kršćanina, molimo danas zagovor bl. Alojzija, koji je upravo u krašićkoj župnoj crkvi primio sakrament krštenja, ali koji je ovdje dočekao i vrijeme svoga odlaska u zajedništvo svetih. Neka i nama izmoli milost da se i mi jednom nađemo u tom zajedništvu, rekao je biskup Palić.

Nakon misnog slavlja biskup Palić predvodio je molitvu za proglašenje svetim blaženoga Stepinca. Potom su hodočasnici prošli pored lijevog bočnog oltara i na njemu dotaknuli blaženikove moći. Zatim su razgledali prostorije u kojima je blaženi Alojzije boravio u kućnom pritvoru.

Navečer su hodočasnici stigli u zagrebačku prvostolnicu gdje ih je pozdravio pomoćni zagrebački biskup Ivan Šaško, istaknuvši: „Svetost privlači i smanjuje udaljenosti; svetost okuplja i stvara zajedništvo; svetost obnavlja i raduje. Tomu smo i večeras svjedoci u ovome slavlju liturgije Večernje molitve u zagrebačkoj prvostolnici.

Uime zagrebačkoga nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića i uime cijele Zagrebačke nadbiskupije pozdravio je subrata u biskupstvu i sve hodočasnike, rekavši kako su oni prepoznali „blisku poveznicu sa svime čime je Bog povezao vas i blaženoga Alojzija; osjećate ljepotu njegovih pohoda vama na predivne hrvatske otoke; vidite one niti koje su spojile Hvar, Brač i Vis s kardinalom Stepincem te ste doživjeli poticaj da danas dođete k njemu i da se po njemu susretnete s Gospodinom. Svetost privlači, okuplja i obnavlja, jer je izražaj Božje ljubavi, jer su to odlike ljubavi. U svetosti nismo daleko jedni od drugih; u njoj nismo razjedinjeni ni podijeljeni; u njoj je uvijek vidljiva novost i nada koje žive od pouzdanja u Gospodina. To potvrđuje i ova prvostolnica, riznica vjerničkoga i narodnoga spomena i proroštva. I večeras se naša molitva hvale poput kada tamjana u radosti vjere uzdiže u nebo, dok molimo na osobne nakane, na nakane vaše mjesne Hvarske Crkve, za potrebe cijele naše domovine. U Božjemu Duhu radosti i u njegovim darovima prepoznajte i ovu moju dobrodošlicu. Biskupe Petre, dragi vjernici, dobro došli u naš i vaš dom Crkve zagrebačke“.

Biskup Palić zahvalio je biskupu Šašku i pozdravio sve nazočne, osobito one koji imaju neku vezu s Hvarskom biskupijom, a posvjedočit će je u tom zajedništvu i molitvi. „Ovdje smo oko blaženoga Alojzija, otvorimo svoja srca u molitvi i zamolimo Gospodina da nam pomogne da, zagovorom blaženoga Alojzija, i mi budemo borci za istinu, pravdu, poštenje i na taj način izgrađujemo ovo društvo i ovaj svijet“, rekao je biskup Palić. Uslijedilo je svečano pjevanje i molenje Večernje u kojemu su sudjelovali i Faroski kantaduri, a na orguljama je svirao Marin Čargo s Muzičke akademije u Zagrebu. Nakon Večernje biskup Palić je s biskupom Šaškom i  svećenicima predvodio zajedničku molitvu za proglašenje svetim na grobu blaženoga Alojzija. U molitvama su sudjelovali promicatelj postupka za proglašenje blaženim i svetim bl. Alojzija mons. Juraj Batelja i profesor na KBF-u Sveučilišta u Zagrebu dr. Tonči Matulić, svećenik Hvarske biskupije.

U subotu rano prije podne hodočasnici su stigli u Mariju Bistricu gdje je svečano koncelebrirano misno slavlje, u kojemu je sudjelovao i prof. Matulić, predvodio biskup Palić, kojega je, kao i hodočasnike, pozdravio rektor Svetišta Majke Božje Bistirčke Domagoj Matošević. I tamo su liturgijsko pjevanje predvodili članovi iz više župnih zborova, pod ravnanjem Margarete Vukojević i uz orguljsku pratnju Marina Čarga.

Biskup Palić u homiliji je tumačio riječi Lukina evanđelja (Lk. 11 27-28) koje govore o tome tko je blažen. Da bi netko bio blažen, nije odlučujuće njegovo podrijetlo, pripadanje izabranom ili vjerničkom narodu. Za to je odlučujuće otvoriti se Božjoj Riječi, prihvatiti je, uzeti je k srcu i nasljedovati je. Upravo onako zorno kako je to Marija činila. Mariju ne zovemo sretnom i blaženom samo zato što je Isusova tjelesna majka, nego još više, što pripada onima koji Božju Riječ slušaju i vrše je. Ako je itko, onda je Marija vjerna slušateljica Božje Riječi. Za Mariju se kaže da je sve ono što je čula od anđela i sve događaje u svezi s Isusom u svom srcu pohranjivala i razmišljala. Marija je na najodličniji način nasljedovateljica i vršiteljica Riječi Božje. Svi oni, koji slušaju Božju Riječ i vrše je, u zajedništvu su s Isusom i blaženi su.

Marija se u Lauretanskim litanijama naziva „škrinjom zavjetnom“, što podsjeća na starozavjeti kovčeg Saveza koji je bio izrađen od dragocjenoga drveta akacije, a iznutra i izvana obložen čistim zlatom. Vrijednost mu je bila u tome što je bio prebivalište nevidljivoga, ali na poseban način nazočnoga Boga. U sebi je morao skrivati obe ploče Zakona. Za Izraelce je kovčeg Saveza uvijek bio prvo i najuzvišenije svetište čitavoga naroda. Kovčeg je bio trajni pratitelj izabranog naroda. Pred njim se razdijelio Jordan. U svim životnim pogibeljima i poteškoćama, uvijek se obraćalo kovčegu Saveza za savjet i pomoć. Ako bi kovčeg bio izvrgnut ruglu stizale su teške nevolje, a ako bi mu se iskazivalo poštovanje stizao bi Božji blagoslov i milost.

Bog je Mariju kao „škrinju zavjetnu“ stvorio od nepropadljiva materijala. Nikada je sjena grijeha nije dotaknula. Kao nepropadljiva uznesena je na nebo. Marija, novozavjetni kovčeg Saveza, bila je odjenuta zlatom Božje milosti, zato je zazivamo kao milosti punu. U starozavjetnom kovčegu Saveza bile su ploče Saveza, a u novozavjetnom kovčegu, u Mariji, bila je utjelovljena Riječ Božja. Ovaj novozavjetni kovčeg Saveza nerazdvojivo je povezan sa sudbinom novozavjetnog naroda. Uvijek je utjelovljeni Sin Božji boravio u ili kod svoje majke. Gospodin i kovčeg Saveza bili su sjedinjeni. Marija je stajala i pod križem na Golgoti. Marija, novozavjetni kovčeg saveza, je poput onog starozavjetnog kovčega, snaga Božjega naroda, pomoćnica kršćana, Majka Crkve. I gdje god se djevičansku Božju Majku, novozavjetni kovčeg Saveza, časti, tamo je blagoslov i pomoć, mir i radost: ona je „uzrok naše radosti“, zdravlje bolesnih, utočište grešnika, utjeha žalosnih, nakon što smo je u Lauretanskim litanijama zazvali kao „škrinju zavjetnu“. Pred ovim svetištem, pred novozavjetnim kovčegom Saveza, pred Marijom, ruše se božanstva strasti i začaranosti. Tamo gdje se Mariju, novozavjetni kovčeg Saveza, štuje s poštovanjem i gdje se vjeruje u njezinu zagovornu milost, ruše se božanstva krivovjerja i nevjere.

Molimo danas u ovome svetištu da Gospodin nikad ne dopusti da u našim svetištima, u našim crkvama, u našim zajednicama i obiteljima uzmanjka štovanje novozavjetnog kovčega Saveza: Marije i ljubavi i štovanja prema njoj, koja nam je darovala Gospodina Isusa i koja nas želi privesti njemu, rekao je biskup Palić. Zahvalio je bračkom dekanu i svome bračkome vikaru don Toniju Plenkoviću za poticaj i organizaciju hodočašća te pripremu prigodnog Vodiča.

Nakon misnog slavlja hodočasnici su razgledali svetište te u molitvi prošetali kroz Kalvariju. Družili su se s prispjelim hodočasnicima Vrhbosanske nadbiskupije i Banjolučke biskupije te jedno vrijeme sudjelovali u njihovu euharistijskom slavlju. Potom su zajednički objedovali i u večernjim satima zadovoljno stigli u svoju trootočnu Hvarsku biskupiju.