Hodočašće na djevojački grob u Pjevalovcu

Suslavili su derventski dekan fra Ivan Marić, svećenik Riječke nadbiskupije mons. Pero Zeba, domaći sin, fra Franjo Dalibor Stjepanović, župnik u susjednoj župi u Foči, vlč. Franjo Sitnik, grkokatolički župnik u Derventi i vlč. Mato Martinković, svećenik u Slavonskom Brodu. Pjevanje je predvodio zbor Župe Uznesenja Blažene Djevice Marije iz Slavonskog Broda predvođen s. Pavkom Dujmović, služavkom Maloga Isusa.

Podsjetivši na kult djevojačkog groba kojemu su kroz više od dva stoljeća hodočastili vjernici i molili zagovor za ozdravljenje od glavobolja te nepoznate djevojke koja je žrtvovala svoj život na ovoj zemlji kako bi sačuvala čast i nevinost vlč. Slišković je naglasio kako su i toga dana hodočasnici došli moliti i tražiti milost od Boga za ozdravljenje od mnogih glavobolja koje suvremeni život donosi.

„Grob ove djevojke o kojoj ne znamo gotovo ništa svjedoči nam da je u ime čestitog križa žrtvovala svoj život da bi sačuvala svoju čast i nevinost. To je ono što nikada ne prolazi u srcima onih koji su Božji. O ovoj djevojci ne znamo mnogo, ali zato znamo da je vjera ovoga naroda koji je ovdje živio i obilazio ovo sveto mjesto ostala itekako živa i snažna uz zavjete i uslišane molitve. Ovaj grob svjedoči da gdje god se prolila nevina krv potekla je velika vjera i nada“, naglasio je na početku homilije vlč. Slišković.

Upozorio je na opasnost kada se nema snage za priznati da se u kršćane uvuklo ono što krsta, časti i čestitosti nije dostojno, te da ne prihvaćaju kada ih netko na to upozori, te umjesto da se obrate oni se ljute. Upozorio je također na opasnost da se talente od Boga darovane zakopa, a bere korov.

„Imamo li snage reći drugome da to što čine nije dobro? Što je današnjem čovjeku uzor u životu? Kao kršćani pozvani smo sebe i ljude oko sebe mijenjati i učiniti boljim…“, upozorio je propovjednik.

Ustvrdivši da vjernicima često nedostaje ljudstvo i vjera predaka na kraju je poručio da su se ujedinili u molitvi „da dragi Bog ublaži naše boli, skloni naše glavobolje, da nam u životu pokaže putokaze i u nama razbudi vjeru koju su nam ostavili naši preci, vjeru koju je živjela ova djevojka. Čovjek za čast i ugled treba dati puno više, više od materijalnog dobra. Put za Boga je težak, ali se isplati ovdje s blagoslovom, a još više u vječnosti. Zato prihvatimo sve što nam Bog na ovom svijetu šalje. Nađimo snage biti i Šimun Cirenac koji će spremno svome bližnjemu pomoći nositi križ pred lice Božje da bi nas On u vječnosti nagradio.“

Tom prigodom fra Franjo Dalibor Stjepanović pozvao je vjernike da 1. listopada hodočaste u njegovu župu, u Foču, kada će prigodnim programom obilježiti 30. obljetnicu stradanja  te župe.

Program će ispred župne crkve započeti u 9 sati procesijom s križem i slikom „Majčina lica“ , koju je kardinal Vinko Puljić,  na 20. obljetnicu stradanja Bosanske Posavine na Plehanu 2012. blagoslovio i proglasio zavjetnom slikom svih povratnika Bosanske Posavine. Svečana hodočasnička misa bit će u 11 sati, a pobožnost licu Neumrle Majke Marije bit će u 14 sati.

Brojni su vjernici toga dana pristupili su ispovjedi, a druženje poslije mise nastavili uz zajednički ručak koji su članovi udruge Posavljak i župa Bijelo Brdo uz donaciju dobročinitelja pod velikim šatorom za sve pripremili.

Djevojački ili curski grob nalazi se u selu Pjevalovac kod Dervente uz sami put koji vodi od Derventskog Luga kroz Kuljenovce i Pjevalovac do regionalnog puta uz rijeku Savu, a na imanju je hrvatske povratnice Marice Sirovine, uza samu njezinu u ratu porušenu pa obnovljenu kuću.

Njezina majka prenijela joj je legendu o tome grobu, a ona ju je čula od svojih novih ukućana, oni pak od predaka i tako s koljena na koljeno. Taj kultni grob je fenomen koji nadživljava vrijeme i sve nepogode i u svojoj dugotrajnosti stalno se obnavlja.

Vrijeme nastanka te legende i vrijeme događaja nepoznato je, kao što su anonimni i akteri priče, ali priča je poznata i na nekim drugim mjestima u Bosni i Hercegovini, barem u svojim bitnim elementima: djevojka koja smrću brani svoju čast i zbog toga postaje predmet poštovanja, štovanja pa i čudesnih djela. Ona se prenosi s koljena na koljeno.

Tako se priča da je ta djevojka čuvala blago na toj brdovitoj pjevalovačkoj kosi kada su putem, koji se danas ne koristi ali mu je stara trasa sačuvana, naišli turski vojnici. Vidjevši je onako lijepu a samu, uhvatili su je i pokušali nasilu uzeti. Ona se tako silovito opirala da su je, bijesni, odlučili ubiti. Odsjekli su joj glavu, a glava se otkotrljala niz brdo i na mjestu gdje se zaustavila progovorila je: Onaj tko posjeti moj grob u mladu nedjelju prije izlaska sunca ozdravit će od glavobolje ako je ima.

Tu je pokopano i djevojčino tijelo i od tad se grob čuva i štuje i na njemu se čudesa događaju. Vjernici, uglavnom katolici, često su dolazili na mjesto groba, ali pojedinačno i privatno. Po zagovoru te djevojke događala su se mnoga čudesna ozdravljenja napose od glavobolje i glas o tome stalno je bio živ.

Kapelicu nad grobom te nepoznate djevojke, koji je do tada bio obilježen samo križem, podigao je mons. Stjepan Zeba, župnik u Krasnom, inače sin te župe. Kako je i sam često imao teške migrene molio je na grobu te djevojke i ozdravio, a u zahvalu za ozdravljenje sagradio je kapelicu koja je blagoslovljena 2012. godine.

Kapelica je otvorenog tipa da ljudi u svako vrijeme slobodno mogu ući u prostor, grob je ukomponiran u pod kapelice iza oltara i prekriven staklom, a na stražnjem zidu postavljena je slika-reljef koji prikazuje djevojku i napadače. Kapelica je svečano otvorena svake godine zadnje nedjelje mjeseca kolovoza i taj termin je prihvaćen kao budući dan godišnjeg okupljanja i misnog slavlja.