Hodočašće je krenulo iz Grožnjana do Krasice putem kuda je bl. Francesco išao posljednjeg dana života do mjesta gdje je posljednji put viđen živ. Na tom mjestu kod križa bila je molitva, a zatim su nastavili hodočašće do Krasice, mjesta njegove posljednje službe gdje su slavili misu.

Na početku misnog slavlja hodočasnike je pozdravio domaći biskup Ivan Štironja, rekavši: „Bl. Francesco je na ovim prostorima proveo sedam posljednjih godina života. Kuća u kojoj je živio ovih dana je obnovljena, ne u potpunosti, ali dovoljno da može funkcionirati kao duhovna oaza u koju se može doći i nadahnuti se svetačkim likom bl. Francesca kao i ostalih mučenika, koji su žrtve totalitarnih režima toga vremena, kojima se naši narodi: Talijani, Hrvati i Slovenci rado utječu. To su, uz bl. Francesca Bonifacia (1912.-1946.): bl. Miroslav Bulešić (1920.-1947.), bl. Alojzije Stepinac (1898.-1960.), bl. Alojzij Grozde (1923.-1943.) te bl. Drinske mučenice, sestre redovnice, reda Kćeri Božje ljubavi: Jula Ivanišević, Hrvatica, Berchmana Leidenix, Austrijanka, Krizina Bojanc, Slovenka, Antonija Fabjan, Slovenka i Bernardeta Banja, Hrvatica.“

Biskup Štironja je istaknuo da sjećanje i spominjanje njihovih imena nije vraćanje u prošlost nego se to čini s pogledom u budućnost s molitvom na usnama da se zvjerstva nikada i nikomu više ne ponove te da se nadahnjuje primjerom njihova kršćanskog života i vjere koju su crpili iz Evanđelja.

Biskup Trevisi je u propovijedi razmatrao značenje mučeništva, euharistije i kršćanskog poziva na svjedočenje. Povezao je povijesno sjećanje na mučenike s današnjom odgovornošću kršćanskih zajednica da žive autentičnu i hrabru vjeru. Bl. Francesco i bl. Miroslav su dva svećenika, dva naroda, dva mučenika u istom valu ideološkog nasilja. Rekao je da se hodočašće smješta u sjećanje zajednice i služi za ponovno prisjećanje na mučeništvo kao primjer vjernosti. Kršćanski život definiran je kao sudjelovanje u uskrsnom misteriju: Otac daje Sina, a Duh oblikuje novi život. Idolopoklonstvo je uzrok ratova i nasilja, a kao posljedicu ima progon mučenika, protumačio je.

Mons. Trevisi istaknuo je da su mučenici pretrpjeli ideološko nasilje komunizma jer nisu odustali od svoje evanđeoske vjernosti. „Vjernost službi i svjedočanstvu može postati razlogom neprijateljstva ili progonâ u određenom trenutku povijesti. Zajednica je pozvana da ne bude uzaludno prolivena krv mučenika: njihovo svjedočanstvo treba donijeti ‘dobre plodove’ u crkvenom životu. Prava vjera zahtijeva da se osobni i društveni život grade na ‘stijeni’ Božje ljubavi, a ne na formalnom pripadanju ili vanjskim obredima“, pojasnio je.

Biskup Trevisi izrazio je zabrinutost zbog slabljenja sposobnosti Crkve da prenese radost Evanđelja, posebno mladima. Moderna kultura individualne slobode i konzumerizma prijeti da će vjeru učiniti nebitnom. Postavlja se pitanje kako u svakodnevnom životu izraziti neizmjernu Božju ljubav kako bi se izbjegla ‘razrijeđena’ ili isključivo doktrinalna vjera, rekao je.

Na koncu je pozvao na molitvu da blaženi Francesco i Miroslav osvijetle zajednicu Crkve kako bi vjera sazrela i učvrstila se, poput kuće izgrađene na stijeni. Euharistija i sjećanje na mučenike trebaju potaknuti hrabrost, radost i vidljivo svjedočanstvo u svijetu.

Nakon mise hodočasnici su obišli novoobnovljenu župnu kući, osvježili se te nakon ručka obišli Lanišće, mjesto mučeništva bl. Miroslava Bulešića, navodi se u izvještaju iz Porečke i pulske biskupije.