Hodočašće u Poljsku: "Te Deum" za Poljsku i čitavi svijet

1. Na početku današnjeg susreta želim vam govoriti o nedavnom hodočašću koje mi je Božja Providnost upriličila u Poljskoj. Tri su bila glavna povoda tome pastoralnom posjetu: Međunarodni euharistijski kongres u Wroclavu, 1000. obljetnica mučeništva sv. Adalberta i 600. godišnjica utemeljenja Jagelonskog sveučilišta u Krakowu. Ti su događaji bili jezgrom cjelokupnog itinerarija koji je od 31. svibnja do 11. lipnja prošao Wroclawom, Legnicom, Gorzowim Wielkopolskim, Gnieznom, Poznanom, Kaliszem, Czenstohowom, Zakopanama, Ludemierzom, Krakowom, Duklom, te Krosnom, zadržavši se napose u tri velika grada: Wroclawu, mjestu 46. međunarodnoga euharistijskog kongresa, Gnieznom, gradu vezanom uz smrt sv. Adalberta i Krakowu gdje je utemeljeno Jagelonsko sveučilište.

2. 46. međunarodni euharistijski kongres u Wroclawu, započeo je 25. svibnja, na nedjelju Presvetog Trojstva, euharistijskim slavljem kojem je predsjedao moj izaslanik, kardinal Angelo Sodano, državni tajnik. Bogat duhovni i liturgijski program, povezan temom vodiljom izrečenom riječima: “Za slobodu nas je Krist oslobodio” (Gal 5,1), ispunio je čitav tjedan. Gospodin mi je podario mogućnost sudjelovanja na završetku radova i tako sam mogao, posljednjeg svibanjskog dana, zajedno s nazočnima iz svih krajeva svijeta, slaviti Krista u euharistiji, klanjajući mu se u katedrali u Wroclawu. Sudjelovao sam, isti taj dan, na ekumenskoj molitvi s predstavnicima Crkava i crkvenih zajednica. Dan nakon toga, u nedjelju 1. lipnja, svečanom svetom misom – Statio Orbis – zaključen je Kongres.
Izvanredno crkveno iskustvo, Međunarodni euharistijski kongres okupio je brojne teologe, svećenike, redovnike i vjernike laike. Bilo je to pouzdano vrijeme produbljenog promišljanja o otajstvu euharistije i mnogim je kršćanima – koji su došli iz Poljske, Europe i ostalih dijelova svijeta – omogućilo da se dugo zadrže u molitvi. Molitvi, kojoj su od vremena do vremena predsjedali kardinali i biskupi različitih naroda, koji su pozvani za tu prigodu. Kongres u Wroclawu bio je 46. po redu od onoga prvog koji se održao u Lilleu, u Francuskoj, godine 1881. U posljednje su se vrijeme Međunarodni euharistijski kongresi uobičajeno održavali svake četvrte godine, prema sljedećem redu: Lurd, Francuska, 1981.; Nairobi, Kenija, 1985.; Seul, Koreja, 1989.; Sevilja, Španjolska, 1993. Sljedeći će se održati u Rimu, prigodom Velikog jubileja 2000.

3. Tisućljeće sv. Adalberta, mučenog upravo 997., bio je sljedeći povod Pohoda. Porijeklom iz Češke, pripadao je plemićkoj obitelji Slavnik. Rođen u Libicama, na području današnje biskupije Hradec Krolov, vrlo mlad je postao praškim biskupom. Krajem travnja svečano smo proslavili Adalbertovo tisućljeće, u Češkoj Republici, uz sudjelovanje brojnih biskupa povezanih životom i djelovanjem tog sveca. Sv. Adalbert došao je u Poljsku pred kraj svog života, na poziv kralja Boleslava Hrabrog. Prihvatio je poziv da poduzme pothvat evangelizacije poganskih naroda koji su obitavali područja uz Baltičko more. Tamo je bio ubijen i njegovo je tijelo, nakon mučeništva, otkupio kralj Boleslav Hrabri i prenio u Gnjezno, koje je od tada postalo središtem pobožnosti prema sv. Adalbertu. Pored relikvija sveca mučenika godine 1000. održao se važan, ne samo vjerski već i politički, susret. Tom prigodom u Gnjezno su došli car Oton III. i papinski izaslanik. Njihov susret s kraljem Boleslavom Hrabrim kao “Susret u Gnjeznom”, i upravo u to doba u Gnjeznom se oblikovala prva poljska onodobna metropola. S političkog stajališta “Susret u Gnjeznom” bio je važan događaj jer je označio ulazak piatske Poljske u ujedinjenu Europu. U nedavnoj spomen proslavi tisućite obljetnice smrti sv. Adalberta nadovezali smo se na taj povijesni događaj i njegovo posebno značenje za naš kontinent. U Gnjezno su pristigli, kako bi ga se spomenuli, predsjednici zemalja povezanih predajom sv. Adalberta: iz Češke Republike, Litve, Njemačke, Poljske, Slovačke, Ukrajine i Mađarske. Iznova želim zahvaliti Gospodinu i svima koji su djelatno pridonijeli ostvarenju tog znakovitog događaja.

4. Utemeljenje Jagelonskog sveučilišta u Krakowu bio je treći povod mog Pohoda. To prvo poljsko sveučilište utemeljio je kralj Kazimir Veliki 1364. Ono je bilo “Studium Generale” (opći studij), i još ne potpuno sveučilište, jer je nedostajao Teološki fakultet. 1397. kraljica Jadviga i njezin muž Ladislav Jagelović učinili su što je bilo neophodno za podizanje Teološkog fakulteta. Zahvaljujući zauzimanju utemeljitelja dinastije Jagelović, u Krakovu je nastalo sveučilište sa svim pravima koje je ubrzo postalo veliko znanstveno središte, poznato ne samo u Poljskoj već i u cijeloj ondašnjoj Europi.
Za grad Krakow i za ljude sa sveučilišta, 8. lipnja postao je velikim slavljem: nakon 600 godina kraljica Jadviga konačno je proglašena svetom. Tom prigodom održao se susret s predstavnicima poljskih sveučilišta, koji ne samo da su sudjelovali u svečanome euharistijskom slavlju, nego i na akademskom činu, koji se održao na grobu sv. Ivana Kantyja, u sveučilišnoj crkvi sv. Ane. Za sve osobe povezane s krakovskom “Alma Mater” bio je to jedinstveni svečani trenutak.
Posljednjeg dana boravka u Poljskoj bilo je i drugo proglašenje svetim, ono sv. Ivana od Dukle, franjevca iz 15. stoljeća, koji je također bio povezan sa sveučilišnim ozračjem krakovskog sveučilišta. Premda rođen u Dukli, svoj život i franjevačko služenje proveo je u Leopoliju. Zahvaljujem Gospodinu što mi je dopustio da mu odam počast u njegovome rodnom gradu, mada je proglašenje svetim bilo u Krosnom, u nadbiskupiji Przemyll.
Osim dva proglašenja svetima za vrijeme hodočašća radost mi je bila proglasiti dvije blaženice: na svetkovinu Srca Isusova, 6. lipnja, u Zakopanama, Mariju Bernardinu Jablonsku, suutemeljiteljicu Kongregacije albertinskih sestara i Mariju Karlowsku, utemeljiteljicu Kongregacije sestara Dobroga Pastira.

5. Predraga braćo i sestre! Dok svoju zahvalnu misao upućujem Gospodinu, želim iznova izraziti moju iskrenu zahvalu svim osobama koje su, na razne načine, pridonijele pripremi i održavanju mojeg hodočašća u Domovinu. Zahvalan sam i državnim i crkvenim vlastima, te organizacijama koje su na svekolike načine djelovale kako bi moje putovanje bilo radosno i plodonosno, kao i ostalim institucijama koje su sudjelovale u pripremi. Zahvaljujem, isto tako, upravi i radijskim te televizijskim djelatnicima koji su Poljskoj i čitavom svijetu omogućili da podijele osjećaje onih koji su mogli izravno sudjelovati u tim događajima.
Izražavam moju duboku radost što sam mogao, za vrijeme mog jedanaest dnevnog hodočašća u Domovinu, pjevati zajedno s tolikim mojim sunarodnjacima “Te Deum” zahvale Gospodinu za sva dobra kojima je, tijekom tisuću godina, obasipao Poljsku i čitavi svijet.