Živjet ću i kazivati djela Gospodnja (Ps 118 , 17)

Uzoriti gospodine kardinale Bozaniću,

Preuzvišeni apostolski nuncije mons. Lingua,

Preuzvišeni mons. Kekiću, križevački biskupe u miru,

Preuzvišena gospodo nadbiskupi i biskupi iz Hrvatske i drugih zemalja,

Dragi novoimenovani križevački biskupe mons. Stipiću!

Dragi svećenici, Bogu posvećene osobe, rodbino i prijatelji; dragi vjernici!

1. Danas se raduju stanovnici Križevaca, ovoga banskoga i kraljevskoga grada, posebice vjernici članovi grkokatoličke eparhije, kao i rodbina i prijatelji novoimenovanog biskupa mons. Milana Stipića. Jer, ovo je dan koji nam učini Gospodin, pa zahvaljujemo Bogu na tome. Zahvaljujemo Bogu, dragi Milane, što Vas je pozvao i odabrao, te po rukama pokojnog biskupa Slavomira, upravo na današnji dan, 18. listopada 2003. uvrstio među svoje svećenike. A danas ćete po rukama Vašeg donedavnog Ordinarija mons. Nikole Kekića i suposvetiteljâ, biti uvršteni u zbor apostolskih nasljednika. Dok čestitam na povjerenju koje Vam je Papa Frano ukazao, želim neka Vas Gospodin blagoslovi i čuva. „Christus elegit te, gaude!“ Radujte se jer Vas je Krist izabrao navješćivati Božje milosrđe ljudskom srcu i razumu. A po Vašim molitvama i liturgijskim činima odlučio je prebivati među ljudima. Ovu radost osjećaju svećenici, Bogu posvećene osobe i vjernici Križevačke eparhije, kojoj ste poslani „predsjedati u ljubavi“. To isto osjećaju i hrvatski biskupi s kojima već godinu dana uspješno surađujete, kao i Vaša mama Vesna, sestre i rodbina, brojni prijatelji iz zemlje i inozemstva koji su došli svojom nazočnošću i molitvom dati Vam duhovnu potporu. Ovom činu raduje i Vaš pokojni otac Vladislav koji iz rajskih visina prati i molitvama zalijeva ovu svečanost.

Posebice ovom događaju raduju se vjernici katolici bizantsko-slavenskog obreda, kao i svi drugi hrvatski katolici koji su stoljećima slavili Boga u tri poznata obreda: u rimskom latinskim jezikom i glagoljaškom starohrvatskim jezikom, te bizantsko-slavenski na staroslavenskom jeziku. Doda li s tomu i rimski podobred nazvan „zagrebački“, onda se kao narod imamo pravo ponositi bogatstvom više obreda, što pokazuje širinu vjerničke katoličke duše i visoki stupanj tolerancije stanovnika Lijepe Naše. Dok razmišljamo o neprocjenjivom daru koji Sveti Red predstavlja za Crkvu i za čovječanstvo, mislimo i na riječi svetog Ivana Marije Vianneya koji je napisao da je „svećeništvo ljubav Isusova srca“. Ova je rečenica ušla u Katekizam Katoličke Crkve (br. 1589) da se potkrijepi veličina svetoga Reda. To posebice imamo pred očima dok razmišljamo o daru punine svetoga Reda koja se po hijerotoniji danas ovdje događa.

2. U tom otajstvenom činu čujemo jeku povijesti, uobličenu u Jahvinim poticajima koje je upućivao Izraelu, prorocima i praotcu Abrahamu: “Ne boj se, Abrahame, krenuti kamo te šaljem“ (Post 15, 1). „Ne boj se, Izraele, ja sam te imenom zazvao: Ti si moj“ (Iz 43, 1). „Ne boj se, Jeremija, ljudi i ne dršci pred njima; ja sam s tobom“ (Jer 1,17). To su poticaji ohrabrenja koje Duh Sveti upućuje i Vama, dragi Milane, da u duhu današnjih Pavlovih riječi Korićanima samo “u njega se uzdate”. Predajte se Božjoj Providnosti potpuno i bez pridržaja i on će Vas voditi. Sve ćete moći u Njemu koji i Vas poput današnjeg Levija poziva u svoju službu. On će Vas krijepiti u Vašem pastirskom hodu i radu.

Službu biskupa neki uspoređuju s ulogom svetoga Josipa kojega svečano predslovlje opisuje kao „vjernoga i mudroga slugu koji je postavljen kao otac i čuvar Svete Obitelji“. Biskupi su pozvani biti vjerni i mudri očevi i čuvari biskupijske obitelji. U stara vremena nazivali su ih „anđelima Crkve“, poput onih zabilježenih u Ivanovom Otkrivenju: „Anđelu crkve u Pergamu, Tijatiri, Filadefliji i Laodiceji.. poručujem“. Anđeli, naime, stoje pred licem Božjim i puno mole za povjerene duše. A biskup je čovjek vjere i molitve koji Bogu preporučuje svoje stado. Od njega se, naime, očekuje da bude „čovjek Božji, vjeran, pobožan, razborit i dobar“. I trajno otvorenom Duhu Svetom od kojega dolazi svaki dobar dar. Apostol Petar stoga upozorava starješine „neka pasu i nadgledaju povjereno stado, ne prisilno, nego dragovoljno“; pa s četiri jednostavna glagola veli da oni trebaju „sve poštivati, bratstvo ljubiti, Boga se bojati i kralja častiti“ (1 Pt 2, 17).

3. Kao nasljednici apostolâ biskupi su vidljivi princip i garant jedinstva partikularne Crkve. Stoga, Sveto Pismo prikazuju biskupa kao „pastira, ribara, stražara, čuvara, oca, brata, prijatelja, tješitelja i učitelja“. Svaka od ovih slika ima svoju težinu, svoje značenje i obilježje. Posebice je upečatljiva uloga stražara koji bdije i uočava što se to u nejasnim okolnostima zbiva. „Budno oko uvijek gleda, sakrit mu se ništa ne da“, veli narodna mudrost. A stražar ima srce i dušu mame koja bdije, gleda i djeluje, poput Marije u Kani Galilejskoj koja srcem dobre majke shvaća muku i potrebu mladoženje pa veli Isusu: „Sine, vina nemaju“ (Iv 2, 3). Kao učitelj vjere i morala biskup poput dobroga pastira ide tražiti i ono što je izgubljeno. A poput brižnoga oca ne plaši se govoriti i o „krivim antropologijama koje šire i plasiraju poluistine o čovjeku i životu“. Zauzetim pak stavom stražara, brata i prijatelja on odvažno upozorava na moguće pojave nezdravih ideja i nazora u vlastitim vjerničkim redovima.

Obred ređenja novoga biskupa ima točku „trostrukog ophoda oko oltara“ uz pjevanje triju kratkih crkvenih pjesama (tropara) u čast Kristova utjelovljenja, presvete Bogorodice, mučenika, apostola i proroka. Tim ophodom izabranika se veže uz Krista kojeg simbolizira oltar na kojem se prinosi euharistija. A kad izabranik klekne ispred oltara i nasloni glavu na njegov rub, biskup zareditelj skupa s drugom dvojicom biskupa stavlja otvoreno Evanđelje na njegovu glavu. Nazočni biskupi drže ispruženu desnu ruku dok glavni zareditelj moli tri posvetne molitve. Tako se, eto, preko vidljivih znakova – raširenog evanđelja, ispruženih ruku, posvetne molitve i raspoloživosti izabranika – zbiva otajstveni i milosni događaj ređenja novoga biskupa.

4. Pred tim milosnim i otajstvenim činom, braćo i sestre, pozvani smo upraviti svoja srca i svoje duše prema nebu i moliti zaufano i žarko za biskupa Milana kako bi ovim svetim činom postao „Kristov vojnik i Božji vitez“, te bio na visini zadataka koje mu Crkva danas povjerava. U tom vidu pred ovim otajstvenim događajem, liturgija nas potiče i poziva sudjelovati sabrano i pobožno u svetom obredu ređenja. Molimo neka Otac nebeski učini da on bude ponizan i postojan, te da ima veliko pouzdanje u Boga. Taj „molitveni troplet“ uputit ćemo najprije Presvetoj Trojici kojima je posvećena ova katedrala. A onda našoj dragoj zaštitnici, Bogorodici i svim nebeskim blaženicima i svetcima, posebice onima koje štuje ova mjesna Crkva križevačka. Naš molitveni vapaj vanjski je izraz naše nemoći, ali i zaufane želje i molitve za Božjega odabranika Milana koji je dar Crkvi, Križevačkoj eparhiji i Zagrebačkoj metropoliji, kao i čitavom vjernom puku. Stoga ćemo i mi moliti neka i on bude biskup molitve, rada i služenja, te poput Marije neka stalno ponavlja, evo službenika Kristova. A s apostolom Petrom neka ispovijeda: „Nisam dostojan, ali, na tvoju riječ, Gospodine, bacit ću mrežu” (Lk 5,5).

U duhu Lukinoga evanđelja, čijim je blagdanom obilježeno njegovo svećeničko ređenje i današnja hijerotonija, neka se ne umara objavljivati ljudima milosrdno lice Očevo koje je Luka u svom evanđelju onako lijepo i dirljivo opisao. Sudjelujmo dakle, braćo i sestre, pobožno, sabrano, s molitvom na usnama i s pjesmom u srcu kod ovoga svetoga obreda ređenja križevačkog vladike Milana. Ovaj otajstveni čin dar je njemu i biskupiji križevačkoj. Molimo neka i njegovo služenje bude velikodušno uzdarje Bogu, Crkvi i povjerenom puku ove časne eparhije. A Gospodin, koji ga je pozvao, odabrao i danas posvećuje, neka do kraja izvede ono što je započeo na njegovome krštenju u Lipiku. Njegov pak budući život i biskupsko poslanje neka bude prožeto riječima psalma iz kojeg je odabrao i svoje biskupsko geslo da će trajno „živjeti i kazivati djela Gospodnja“ (Ps 118 , 17). Tako neka bude. Amen.

Mons. Želimir Puljić, nadbiskup zadarski,

Predsjednik Hrvatske biskupske konferencije

Križevci, 17. listopada 2020.