Vladislavci, 1. lipnja 2024. godine

Misa sakramenta svete potvrde

Čitanja: Dj At 2, 14.22-32 Psalam: Bit ćemo mu svjedoci među svim narodima; Ivan 14, 16-26

Dragi krizmanici, jeste li se dobro pripremili za ovaj dan? Mogu li vam postaviti nekoliko pitanja? Recite mi: koliko je knjiga Isus napisao?

Ili jedno lakše pitanje: koliko ima Evanđelja? Koja su?

Matejevo, Markovo, Lukino i Ivanovo.

Dakle, oni koji su napisali Evanđelja bili su Isusovi učenici. Nije to učinio Isus. Isus nije ostavio ništa zapisano.

Zašto smo onda nakon pročitanog Evanđelja čuli: „Riječ Gospodnja“? Je li to laž?

Četiri evanđelista, kao i sveti Pavao, koji je napisao mnogo poslanica, ili sveti Petar, koji je napisao dvije, ili Jakov i Juda… koji su napisali ostale, svi su pisali vođeni od Nekoga, koga nisu vidjeli, a koji je bio itekako prisutan.

Tko je to bio? Bio je to Duh Isusov, Duh Sveti.

Što je Isus rekao o Duhu Svetom? Čuli smo to u današnjem Evanđelju: Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh.

Jeste li čuli što smo čitali u prvom čitanju?

Ponovno ću pročitati: Desnicom dakle Božjom uzvišen – kada je uzvišen desnicom Božjom? Uzašašćem! – Desnicom dakle Božjom uzvišen – kaže Petar – primio je od Oca Obećanje, Duha Svetoga, i izlio ga kako i sami gledate i slušate.

Na koga je Otac preko Isusa izlio Duha Svetoga? Na svoje učenike, koji su bili okupljeni s Marijom u dvorani Posljednje večere.

To je bila prva krizma. Apostoli, okupljeni u molitvi s Marijom, primaju Duha Isusova, Duha Svetoga.

I onda, govoreći mnoštvu kojemu se činilo kao da su pijani, bili su tako sretni i pjevali su slavu Bogu, i skakali su i plesali, pomalo kao kada nogometna momčad osvoji prvenstvo ili reprezentacija osvoji svjetski kup. Svi su djelovali ludo, pijano i govorili su različitim jezicima do te mjere da su ih svi razumjeli na svojem vlastitom jeziku iako su dolazili iz raznih dijelova carstva. Ma kakvo svjetsko prvenstvo: bio je to uskrsnuli Isus! Toga Isusa – kaže Petar – uskrisi Bog i svi smo mi tomu svjedoci.

Četvorica evanđelista, kao i drugi pisci Novoga zavjeta, svjedoci su onoga što su vidjeli, posebno Isusove smrti i uskrsnuća.

Ali tko ih podsjeća na ono što je Isus govorio i činio?

Duh Sveti!

Upravo stoga svećenik nakon pročitanog Evanđelja može reći: „Riječ Gospodnja“, jer su evanđelisti, zahvaljujući Duhu Svetome koji ih je prosvijetlio, zapisali Isusove riječi i djela.

Shvaćate li da ćete danas i vi primiti Duha Svetoga, a to je isti Duh kojeg su primili Marija i apostoli u dvorani Posljednje večere?

I vi ste danas također pozvani biti „Isusovi svjedoci“, svjedoci njegovoga uskrsnuća! Ne zato što ste vidjeli, nego zato što vam je to Duh Sveti rekao! Isus je i Tomi rekao: Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju! (Iv 20,29).

Možete mi reći: Ja poznajem mnogo osoba koje su primile krizmu i iste su kao i prije. Mnogi su također postali loši i čine loše stvari. Neki su čak i napustili crkvu.

Kako se onda može reći da postajemo poput apostola? Naravno! Zašto se to događa? Jer Duh Sveti nikoga ne prisiljava da čini dobro, iako svakome daje priliku i snagu da to čini.

Čak je i Juda bio apostol, izabrao ga je sam Isus, a ipak je Isusa … izdao. Uvijek imamo mogućnost izdati Isusa jer smo slobodni! Ali Duh nam također uvijek daje snagu činiti dobro. Zato mu se moramo moliti, zazivati ga.

Sjećam se da sam jednom – bio sam u Rimu – prelazio preko Trga Pantheona koji je bio prepun ljudi. U jednom sam trenutku ugledao neku ženu s djevojčicom u kolicima, koja je prosila prolazeći među turistima. Djevojčica je udarala nožicama dok je pila iz bočice i izgubila je cipelicu. Mama to nije primijetila. Sve sam vidio, ali išao sam u suprotnom smjeru, trebao sam stati, uzeti cipelu i dozvati gospođu da joj kažem kako sam našao cipelicu njezine kćeri. No bilo me je sram, bilo bi mi draže da nisam ništa vidio, pa i zato što sam bio s još dvojicom svojih prijatelja. Odmah sam začuo nutarnji glas koji mi je govorio: gdje ti je hrabrost? Čega se imaš sramiti? Uzeo sam cipelicu i vratio se nazad vičući: Gospođo, gospođo!

Svi su me iznenađeno gledali kada su vidjeli da zovem tu ženu, a moji su se prijatelji počeli smijati. Ali ja sam bio sretan. Gospođa mi je zahvalila. Uvijek sam se pitao: gdje li sam našao snage da učinim tu gestu među nepoznatim ljudima? Siguran sam da je to bio Duh Sveti, sa svojim prvim darom: snagom!

Bila je to, naravno, sitnica, ali Duh Sveti nam je uvijek na pomoći pa i u puno važnijim situacijama!

Ako to još niste doživjeli, siguran sam da hoćete: koliko bi puta bilo ugodnije ostati miran i okrenuti se na drugu stranu. No potreban je Duh Sveti da budemo hrabri, da činimo dobro!

Međutim, koliko puta ne slušamo Njegov glas! I zato vidimo mnoge, a često smo i mi sami jedni od njih, koji ne postupaju dobro iako su primili Duha Svetoga.

Ako vam darujem lijepi dar, a vi ga ni ne otvorite ili ga čak bacite jer vam se ne sviđa, ja sam vam poklon darovao, primili ste ga, ali vam ne treba.

Isto je tako i s Duhom Svetim. To je Božji dar koji danas primate u izobilju, ali ako ga ne otvorite, ako ga ne koristite, ako ga zaboravite, ne vidi se da ste ga primili, ne donosi plodove.

Sve što se dobro čini u svijetu jest djelo Duha Svetoga! I kod onih koji ga još nisu primili u krizmi pa čak ni u krštenju.

Grešnik koji se kaje čini to jer je potaknut Duhom Svetim! Čak i prije nego što se pokajao, Duh Sveti je već kucao na njegovo srce. Naravno, morate biti pažljivi jer on kuca s puno poštovanja. Dolazi na vrhovima prstiju.

Duh Sveti vodi čak i nevjernika koji se obratio iako možda nije niti primio krštenje ili krizmu. Kako je moguće da ih je pokrenuo Duh Sveti iako ga još nisu primili?

Jer Duh Sveti ispunjava svemir (Mudr 1,7), kaže Biblija, i obnavlja lice zemlje (Ps 103,30). Obično kuca i onda čeka. Ponekad i nasilno upada, kao kada je s konja bacio Savla iz Tarza koji će postati sveti Pavao. Posvuda puše, ulazi u savjest svakoga, svakome pokazuje gdje je dobro i svakoga pita, dajući uvijek svima slobodu: Hoćeš li činiti dobro ili zlo?

Ne događa li se i vama da se pokušate sakriti kada učinite nešto loše? Ne želite da vas itko vidi, zar ne?

Ali tko vam kaže da je to što činite loše? Da, rekli su vam to roditelji, rekli su vam katehete, učili su vas tome učitelji u školi, ali u trenutku izbora vi ste sami, s glasom svoje savjesti, vi morate izabrati. Taj glas koji čujete iznutra je upravo glas Duha koji vas podsjeća na ono što je Isus rekao, možda preko vaših roditelja. Ali vi birate. Svi, kršćani i nekršćani, čuju glas savjesti, stoga svi mogu slijediti glas Duha Svetoga.

Ali čemu onda primiti krštenje, a zatim i krizmu, ako svatko može imati Duha Svetoga i čuti Njegov glas u svojoj savjesti?

Zašto ste danas ovdje? Zbog dobrog ručka poslije mise? Zašto je važno primiti krizmu? Znate li što se danas događa?

Danas Isus i vama govori: Više vas ne zovem slugama jer sluga ne zna što radi njegov gospodar; vas sam nazvao prijateljima jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca svoga (Iv 15,15).

Duh Sveti kojega primate znak je da postajete Isusovi prijatelji. Sada više niste sluge ni stranci. Razmislite kakva li je razlika između dva prijatelja i dvoje ljudi koji se jedva poznaju!

Provodite li vrijeme radije s prijateljima ili s nepoznatim osobama?

S prijateljima, naravno. Odmah se razumijete, dijelite svoje tajne, što više vjerujete čovjeku, to mu više govorite o onome što osjećate, što mislite, o onome što želite i taj vam prijatelj odgovara, daje vam svoje mišljenje, svoj savjet.

Danas ćete postati Isusovi prijatelji, štoviše, zahvaljujući Kristovu Duhu koji će prebivati u vama, postat ćete jedno s Isusom. On vas je izabrao i poziva vas jer želi biti s vama.

Nije li to nešto veliko?

Kakva je razlika između toga da smo sluge ili da smo prijatelji? To je razlika koja postoji između „partnera“ neke tvrtke i „zaposlenika“.

Naizgled i dioničari i zaposlenici rade isto. I jedni i drugi mogu biti sretni što rade s istim vlasnikom. No ako tvrtka posluje dobro, „partner“ vidi kako mu raste zarada i ima koristi od toga, dok zaposlenik, s druge strane, uvijek prima istu plaću. Partner se osjeća odgovornim jer s vlasnikom dijeli projekte i budućnost tvrtke. Ako poslovanje ne ide dobro, onda radi više i pomaže vlasniku pronaći rješenje. Zaposlenik, naprotiv, ako nije zadovoljan, odlazi i traži drugog poslodavca.

Mi smo Isusovi prijatelji, dijelimo njegov projekt, radimo za njegovo Kraljevstvo kao partneri, ako se njegovo Kraljevstvo širi, dobro je i za nas. Zbog toga se osjećamo odgovornima. Ali postoji nešto više od toga kada smo Isusovi prijatelji!

Čuli ste Evanđelje: Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ i moj će ga Otac ljubiti i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti. Tko me ne ljubi, riječi mojih ne čuva; Riječ koju slušate nije moja, nego Oca koji me posla.

Tko me ne ljubi, riječi mojih ne čuva. Tko mene ljubi, čuva moju riječ, i moj će ga Otac ljubiti i mi ćemo doći k njemu.

Ovo je stvarno nešto veliko! Tko ljubi Isusa, tko je njegov prijatelj, ima samoga Boga u sebi: Otac, Sin i Duh Sveti prebivat će u vama! No vi ćete uvijek ostati slobodni, uvijek možete odbaciti dar koji danas primate, ali ako ga prihvatite, samo Trojstvo će živjeti u vama. Shvaćate li?

Dragi mladići, drage djevojke, dragi krizmanici, moja želja je, dakle, sljedeća: imate velikog prijatelja, Isusa, nemojte se umoriti tražeći ga uvijek najveći dar koji vam može dati: Njegovog Duha. S Njime ćete činiti velika djela i živjet ćete u miru sa svima!