Liturgijska čitanja: Mih 5, 1-4a; Rim 8, 28-30; Mt 1, 1-16.18-23

1. Draga braćo i sestre,
Slavlje rođenja Blažene Djevice Marije – Male Gospe duboko je ukorijenjeno i trajno prisutno u obitelji marijanskoga hrvatskoga naroda. Upravo ovdje na Gospinu otoku pobožna kraljica Jelena 976. godine dala je sagraditi prvu crkvu u Hrvata posvećenu Blaženoj Djevici Mariji. Gospa od Otoka najstarije je marijansko svetište u Hrvata – naše Prasvetište. Na ovom svetom tlu naše kolijevke i krstionice formirao se naš nacionalni identitet i rodila se radost pripadnosti Katoličkoj Crkvi. Uz svoju duhovnu Majku Mariju odraslo je hrvatsko rodoslovlje i s njome slavilo sve važne događaje povijesti, tražilo i gradilo put svoje budućnosti. Prisjetimo se samo solinskog slavlja 1976. godine, nezaboravnog za našu povijest i važnog za našu budućnost, kada smo slavili 13 stoljeća kršćanstva u Hrvata uz tisućitu obljetnicu crkve kraljice Jelene.

2. Danas je očito da ovo slavlje na Gospinu Otoku nije bila samo zahvala hrvatskog rodoslovlja za 13 stoljeća prošlosti, nego i vapaj Majci Mariji kako bismo mogli gledati i hoditi preko i bez žice koja nam je ograničavala fizički prostor i sputavala slobodu duha. Ta želja, poput rijeke Jadra, nikada nije presušila nego je uvijek osvježena tekla u venama novih naraštaja. Obdareni slobodom u svojoj neovisnoj Hrvatskoj, u znak zahvalnosti za našu nacionalnu i vjerničku povijest, a još više s povjerenjem u budućnost, konačno smo sagradili i posvetili novu crkvu na Gospinu otoku. Rekoh konačno, jer želja da ne zaboravimo našu prošlost i potreba veće te prikladnije crkve za našu budućnost u ovom Prasvetištu postoji više od 80 godina. Ovo konačno moglo bi se odnositi i na trajanje njezine izgradnje.

3. Radost i ponos zbog nove crkve vidio se od prvoga dana, a osobito su radosni i ponosni bili građani i vjernici Solina koji će u novom domu, zaštićeni od studeni, kiše i vjetra, svi biti okupljeni oko trpeze riječi Božje i euharistijskoga stola. Nova crkva za koju ćemo tražiti titulu basilica minor, a već je tako i nazivamo, nadilazi po svojoj važnosti i značenju razinu Solina pa i Splitsko-makarske nadbiskupije jer je simbol našega nacionalnoga i kršćanskog identiteta, izvor duhovnoga zajedništva obitelji hrvatskoga naroda. Novu crkvu svečano smo posvetili prvi dan trodnevnice uz blagdan Male Gospe, u subotu 5. rujna.

4. Čitanja riječi Božje o Svetkovini Male Gospe usmjeruju i uvode nas u ozračje obiteljskih odnosa. Evanđelje nam donosi rodoslovlje utjelovljene Riječi Božje – Sina Božjega, koji je začet po Duhu Svetom i rođen od Djevice Marije, iz ljubavi prema nama dođe k nama u našu ljudsku obitelj. Prorok Mihej unaprijed najavljuje gdje će se roditi, spominje i onu koja ga ima roditi, njega koji je Mir naš, Spasitelj svoje braće i sestara. Sveti Pavao govori o Isusu Kristu, našem bratu i Spasitelju, Prvorođencu novoga života ljudskoga roda. Svi ovi izrazi: majka, otac, roditi, braća, Prvorođenac, zahvaćaju rodbinske odnose i uključuju obiteljsko zajedništvo.

5. Draga braćo i sestre, naša bazilika posvećena je upravo obitelji – Svetoj Obitelji. Da, nazaretskoj, ali i onoj konačnoj koja se ostvaruje u nebeskom Jeruzalemu. U novoj crkvi prepoznaje se sva stvarnost obitelji i članovi u svojim izazovima, padovima, izgubljenosti, ali iznad svega u nadi i radosti dara spasenja. Na samom ulazu u crkvu naš pogled smijera prema obitelji nebeskog Jeruzalema kamo nas Prvorođenac novoga života vodi i okuplja u zajedništvo svetih. Dok nas pogled prema oltaru vodi nadi, cilju i smislu našega života i povijesti, u sebi osjećamo i nosimo suprotnost, grešnost, ograničenost i udaljenost od toga cilja. Tu suprotnost koju nosimo u sebi, osjećamo čak i u našim obiteljskim odnosima, vidimo i čitamo u oslikanim biblijskim prizorima nove crkve. S jedne strane pozvani smo u zagrljaj svetosti, dok nas s druge strane zarobljava naša grešnost. Sveti smo i grešni. Grešni po svojim slabostima, a sveti po daru Božje ljubavi. O, kako nam je svima potrebno u ozračju nove crkve u tišini svoga srca iskreno pročitati sebe, svoje obiteljske odnose u ove dvije dimenzije našega života: grešnosti i svetosti, ograničenosti i vječnosti.

6. Oslikanim biblijskim prizorima na površinama zidova crkve najpoznatiji suvremeni kršćanski umjetnik otac Marko Rupnik uvodi nas u dubine teološke i egzistencijalne povijesti spasenja. U osobnom meditativnom dijalogu i zajedničkim liturgijskim slavljima pročišćavamo pogled oka i srca te postajemo svjesni da smo ljubljeni sinovi i kćeri Oca nebeskoga, a međusobno braća i sestre. Osvježena pogleda i ohrabrena koraka uza sve naše poteškoće i grješnost možemo u nadi ići naprijed. Želio bih ovdje spomenuti samo neke oslikane prizore biblijske objave. U prizoru Adama i Eve, Eva miluje zmiju koja je zavodi i time iskrivljuje njezinu sliku Boga. Umjetnik je to prikazao u slici stisnute šake na kraju njezina repa. Stisnuta šaka predstavlja sebičnog i nasilnog Boga, Njega koji je izvor svega stvorenoga i temelj ljudske sreće, lažno predstavljen kao onaj koji je zavidan i koji ne želi dobro čovjeku. Zanimljiv je razgovor zmije s Evom. Ne samo da zmija daje krivu sliku Boga, nego podmuklo izvrće riječ Božju: „Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?“ (Post 3, 1) Ni s jednog drveta u vrtu?! Istina je: samo ne s jednog. Ženo točno govori: „Plodove sa stabala u vrtu smijemo jesti. Samo za plod stabla što je nasred vrta rekao je Bog: ‘Da ga niste jeli! I ne dirajte u nj, da ne umrete!’“ (Post 3,2).

7. Zmija koju Eva gladi po glavi ulazi s njome u daljnji razgovor. Zlo u kušnji predstavlja nam se prijateljski i uvjerava nas: „Ne, nećete umrijeti! Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli, otvorit će vam se oči, i vi ćete biti kao bogovi“ (Post 3, 4). Zmija je zavidna čovjeku i želi ga udaljiti od Boga. Čovjek udaljen od Boga postaje prevaren, gol, razočaran… Kad se zaniječe Božja ljubav, temelj i izvor svake ljubavi, naša ljubav prelazi u mržnju. Upravo se to dogodilo Adamu i Evi i danas se događa: nema zajedništva – jedno drugo optužuju; nema ljubavi – jedno drugo mrze, rastavljaju se. Opasnost pandemije povlađivanja zmiji, pristajanja uz kušnju i prihvaćenja iskrivljene slike o Bogu na neki način prisutna je i u svima nama. Vjerujem da se bračni drugovi i obitelji prepoznaju u ovoj zavodljivoj igri Zloga. Posljedice optužbe i mržnje praroditeljâ Adama i Eve – virus grijeha prelazi i na njihovu djecu, što vidimo u prizoru Kajina i Abela. Kajin koji zbog izobličene slike Boga, želeći biti kao Bog njime želi dominirati, ugrožava život brata Abela.

8. Božje očinstvo i naše sinovstvo prepoznajemo u prizoru Josipa i njegove braće. Josip je ljubljeni sin kojega otac voli. Svijest da je voljen daje Josipu sigurnost i povjerenje u svoju braću. No, braća su zavidna, žele ga ubiti i bacaju ga u prazan bunar. Zanimljivo, umjetnik Josipa ne prikazuje da je pao na dno bunara nego kako stoji iznad dna. Providnost ne napušta nego prati pravednika. Čuli smo svetoga Pavla: „Znamo da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube“ (Rim 8, 28). Konačno, braća ga prodaju u Egipat kao roba. No Josip, vjeran Bogu i svojoj savjesti, postaje toliko uzvišen i neizmjerno važan, ne samo za Egipat nego i šire. Spašava i svoju braću od smrti koja im je prijetila zbog gladi uzrokovane nedostatkom žita. Međutim, najvažnije što Josip daje braći nisu materijalne stvari – žito, nego mir i pomirenje, svijest da su braća zajedničkog oca, spoznaju sinovstva i radost obiteljskog zajedništva. Toliki slučajevi narušenih bratskih i rodbinskih odnosa mogu se danas prepoznati u Josipovoj životnoj priči. No, pravedni Josip proročka je slika i navještaj ljubljenog Očeva Sina – Isusa Krista kojega smo mi njegova braća i sestre predali, razapeli i u grob bacili. Ali, Bog Otac koji u Sinu i nas grešne ljubi, uskrisi Krista, oživi njega, Prvorođenca našega spasenja. On je naš mir i pomirenje. U Njemu i po Njemu Otac uspostavlja naše sinovske odnose sa sobom i nas međusobno kao braće i sestara. Koje li čudesne obitelji: „Velikog mnoštva iz svakog naroda, i plemena, i puka, i jezika“(Otk 7, 9). I svih boja. Ljubljeni smo, jer Bog Otac je Ljubav. Bog Otac nije stisnuta šaka kako ga je predstavila zavodljiva zmija, nego ispružena i otvorena ruka svim ljudima u daru svoga Sina.

9. Isus Krist, Božji Sin, ispružena spasonosna Očeva ruka, naš brat, izvor je i temelj novih obiteljskih odnosa u životu obitelji, društva i svijeta. Isus Krist, naš Josip i novi Mojsije, Prvorođenac novoga osobnog i obiteljskog života, čiji lik je prisutan u središtu prezbiterija, hrabri nas, svoju braću i sestre – sinove i kćeri Oca nebeskoga: „Ja sam u Ocu svom i vi u meni i ja u vama“ (Iv 14, 20). Ovoj spasenjskoj viziji našega života i povijesti koja nam je objavljena u Svetom pismu, posvećena je naša bazilika kao znak i simbol temeljne istine da smo već ovdje i sada braća i sestre – jedna obitelj. Živimo u nadi ostvarenja dostojanstva svoga sinovstva u zajedništvu Presvete Trojstvene obitelji potpomognuti primjerom i zagovorom svete nazaretske obitelji.

10. Braćo i sestre, ovo je samo jedan pogled izvana, s distance, na našu biblijskim motivima oslikanu novu crkvu, u svojoj dijaloškoj dinamici grešnosti i milosti našeg obiteljskog zajedništva. Da bismo mogli razumjeti bogatstvo i svu dubinu biblijskog ozračja i poruke naše crkve potreban nam je ključ ovog zajedničkog obiteljskog doma. Kao što u svom obiteljskom domu razgovaramo, zajedno blagujemo i boravimo, tako ćemo i u ovom našem novom domu razgovarati – slušati riječ Božju, blagovati Tijelo Kristovo i sudjelovati na nedjeljnim euharistijskim slavljima. Svojim ozračjem i radosnom porukom spasenja nova crkva, memorija naše prošlosti i simbol naše budućnosti, želi nas katehizirati i evangelizirati, nas nove naraštaje hrvatskoga rodoslovlja: djecu i roditelje, odgojitelje i vjeroučitelje. Prostor Gospe od Otoka i sakralnost bazilike oslikane biblijskim motivima dijagnoza je i terapija za naše tijelo i dušu. Potrebit i učinkovit lijek za sve viruse našega individualizma, podjela i sebičnosti u braku i obitelji, društvu i svijetu. U jednom evanđeoskom izvješću Majka Marija i rodbina Isusova dolaze pred kuću u kojoj je naučavao Isus i na vijest da njegovi žele razgovarati s njime on reče: „Tko su moja braća i sestre? Tko god vrši volju Božju taj mi je i brat i sestra i majka“ (Usp. Mt 12, 50). Braćo i sestre, neka ova naša rodbinska svijest i povezanost s Isusom Kristom, u našoj novoj crkvi Svete Obitelji, raste u osobnoj meditaciji, a osobito u nedjeljnim liturgijskim slavljima do svoje punine: obiteljskog zajedništva u kući Oca nebeskoga.

11. Majko Sina Božjega i naša Majko! Budi u svim obiteljima od početka Kane – svadbe, pa sve do zadnjeg trenutka obiteljskog zemaljskog života. Mala Gospe, koja si najbolje slušala riječ Božju i vršila volju Očevu, ti nas povedi svome Sinu! Ti nam budi vodič i tumač biblijske objave spasenja prikazane u našoj novoj crkvi. Pomozi nam Majko naći svjetlo u tamama, sigurnost u sumnjama, slobodu u zarobljenostima, pomirenje u sukobima, nadu u beznađima, utjehu u nevoljama. Iznad svega pomozi nama, svojoj djeci, da otkrijemo Put, Istinu i Život koji nas, članove zemaljske obitelji, prati i vodi u nebesko zajedništvo s tobom u otajstvu života nebeske obitelji Oca, Sina i Duha Svetoga, kojoj neka je slava i čast u vijeke vjekova. Amen!