Hristos razdajestja!

Božićna čestitka svim svećenicima, redovnicima, redovnicama, bogoslovima i vjernicima

HRISTOS RAZDAJETSJA!

«Tainstvo strannoe vižu i preslavnoe: nebo, vertep, prestol, heruvimskij, Djevu, jasli, vmjestilišče, v nih že vozleže nevmjestimij Hristos Bog, jegože vospjevajušče veličajem»
(9. pjesma Kanona, Utrenja)

Božić, rođenje Kristovo, kako na kršćanskom Istoku, tako i na Zapadu, najveća je svetkovina poslije Uskrsa. U početku, na Istoku se jednom svetkovinom slavilo otajstvo Bogoobjave (teofanija) i to 6. siječnja. Jednom svetkovinom slavilo se Kristovo rođenje u Betlehemu, poklon mudraca i krštenje u Jordanu, kao konačna objava Boga Spasitelja u njegovu Sinu Isusu Kristu. Kasnije je ustanovljena posebna svetkovina Rođenja Kristova – 25. prosinca kada je poseban naglasak stavljen na samo Isusovo rođenje u Betlehemu i poklon mudraca, dok se svetkovinom Bogojavljenja, 6. siječnja, slavi Isusovo krštenje na Jordanu.
Tako se na predvečerje Božića pjeva Lukino evanđelje o rođenju Isusovu u Betlehemu, dok se na sam Božić naviješta Matejevo evanđelje o pohodu mudraca s Istoka.
Uoči Božića odzvanjaju riječi tropara Predprazništva:
«Spremaj se, Betleheme, otvori se svima, Edene. Uresi se Efrato jer od Djevice procvjeta u špilji Drvo života. Njezino krilo posta duhovnim rajem u kojem se nalazi božansko drvo. Od njega jedući bit ćemo živi, a nećemo umrijeti kao Adam. Krist se rađa a obnovi nekoć palog čovjeka».
Ovogodišnji Božić slavimo u Godini krunice koju je proglasio Sveti Otac Ivan Pavao II., a traje od listopada 2002. do listopada 2003.
Na 24. obljetnicu svoje papinske službe, 16. listopada ove godine Papa je uputio biskupima, kleru i vjernicima Katoličke Crkve apostolsko pismo «Krunica Djevice Marije». Kako bi krunica bila još potpunije sažetak Evanđelja, uz već postojeća otajstva – radosna, žalosna i slavna – Sveti Otac predlaže još jedan niz otajstava koja bi obuhvatila Isusov život od krštenja na Jordanu do njegove muke. To bi bila «otajstva svjetla» ili «svjetla otajstva». Ponedjeljkom i subotom razmatrala bi se radosna otajstva, utorkom i petkom žalosna, srijedom i nedjeljom slavna, dok bi se četvrtkom razmatrala svjetla otajstva.
U prvom svjetlom otajstvu razmišljamo kako je Gospod naš Isus Krist sišao u Jordan da ga Ivan krsti, nebo se otvorilo, Otac ga je proglasio svojim ljubljenim Sinom, a Duh Sveti sišao na nj. (to je otajstvo Bogojavljenja).
U drugom svjetlom otajstvu razmišljamo kako je Gospod naš Isus Krist u Kani Galilejskoj, na molbu svoje Majke pretvorio vodu u vino i otvorio srca učenika da povjeruju u Njega.
U trećem svjetlom otajstvu razmišljamo kako je Gospod naš Isus Krist propovijedanjem navijestio dolazak Kraljevstva Božjeg i pozvao na obraćenje i vjeru u Evanđelje.
U četvrtom svjetlom otajstvu razmišljamo kako se Gospod naš Isus Krist preobrazio na gori pred svojim učenicima, za nj su svjedočili Mojsije i Ilija, a Otac Nebeski pozvao učenike da ga slušaju.
U petom svjetlom otajstvu razmišljamo kako je Gospod naš Isus Krist ustanovio Euharistiju u kojoj nas hrani, pod prilikama kruha i vina, svojim tijelom i krvlju.
Sveti Otac u svom apostolskom pismu ističe da je krunica, premda obilježena marijanskim obličjem, ipak molitva kristološkog srca. Ona se u dubini usredotočuje na cijelu evanđeosku poruku i zapravo je sažetak Evanđelja. U njoj odjekuje Marijina molitva, njezin stalni «Veliča duša moja Gospodina» za djelo otkupiteljskog Utjelovljenja koje je započelo u njezinom djevičanskom krilu. Moleći krunicu kršćanski narod uči u Marijinoj školi da se uvede u promatranje ljepote Kristova lica, da iskusi dubinu njegove ljubavi. Preko krunice vjernik zahvaća iz preobilja milosti, primajući je po rukama Otkupiteljeve Majke.
Ivan Pavao II. Zatim podsjeća na riječi koje je izgovorio 1978. godine kao tek izabrani papa: «Krunica je moja najdraža molitva. Molitva čudesna u svojoj jednostavnosti i dubini. Dok izgovaramo riječi te molitve, prolaze pred očima naše duše glavni događaji iz života Isusa Krista. Oni sastavljaju radosna, žalosna i slavna otajstva i uvode nas u živo zajedništvo s Isusom preko srca njegove Majke. Istodobno naše srce može uključiti u te desetice krunice sve događaje koji sačinjavaju život pojedinca, obitelji, naroda, Crkve i čovječanstva. Zgode i nezgode osobne, zgode i nezgode bližnjih, osobito onih koji su nam posebno blizu i čije nam je dobro osobito na srcu. Tako jednostavna molitva krunice prati ritam zbivanja ljudskog života».
I neke povijesne okolnosti potiču nas, kaže papa, da istaknemo značenje krunice. To je prije svega hitna potreba da od Boga izmolimo dar mira. Moliti krunicu znači staviti se u službu mira. Isto tako, hitnu zauzetost i molitvu traži obitelj, osnovna stanica ljudskog društva, koja je toliko ugrožena u naše vrijeme da postoji ozbiljna bojazan za njezinu budućnost, a samim tim i za sudbinu cijelog ljudskog društva. Molitva krunice u kršćanskim obiteljima djelotvorna je pomoć za njihovo očuvanje; obitelj koja zajedno moli, zajedno ostaje!
Biblija je pripovijedanje spasiteljskih događaja čiji je glavni vrhunac u samom Kristu. Ti događaji nisu samo dio prošlosti; oni su uvijek suvremeni. Posadašnjuje ih prije svega liturgija koja je, kako nas uči II. Vatikanski koncil «vrhunac kojemu teži cjelokupno djelovanje Crkve i ujedno izvor iz kojeg proistječe sva njezina snaga, no ipak, cijeli duhovni život ne sastoji se samo u sudjelovanju u svetoj Liturgiji».
Kršćanin je pozvan na zajedničku molitvu, ali isto tako mora naučiti «ući u svoju sobu i moliti se Ocu u tajnosti» (usp. Mt 6,6); štoviše, mora se moliti bez prestanka, kako nas uči sv. Pavao (usp. 1. Sol. 5,17). Krunica se uključuje u tu «neprestanu molitvu», pa ako je Liturgija najizvrsnije spasonosno djelovanje, krunica, kao razmatranje o Kristu s Marijom, je spasonosno razmišljanje. Uranjati iz desetice u deseticu u Otkupiteljev život, pomaže da unesemo u svoj život ono što je Krist činio i što Liturgija posadašnjuje. Krist je najizvrsniji Učitelj, objavitelj i objava. Među ljudskim bićima nitko ne poznaje Krista bolje od Marije i nitko nas ne može bolje od nje uvesti u duboko poznavanje Kristova otajstva. Prvo znamenje koje je učinio Isus – pretvaranje vode u vino u Kani Galilejskoj – pokazuje nam Mariju kao učiteljicu dok poziva sluge da postupe prema Kristovim uputama. Možemo zamisliti da je Marija takovu ulogu vršila i među apostolima, dok je zajedno s njima iščekivala silazak Duha Svetoga i hrabrila ih za njihovo buduće poslanje naviještanja Evanđelja svim narodima. Kad s Marijom prolazimo kroz otajstva krunice, učimo u njezinoj školi kako prodrijeti u Kristove tajne, kako shvatiti njegovu poruku.
Molitva i razmatranje radosnih otajstava uvode nas u slavljenje Božića. Božić je najradosnije od radosnih otajstava. Papa bl. Ivan XXIII. Koji je svaki dan molio sva tri dijela krunice, uvijek je ovo treće radosno otajstvo prikazivao za svu djecu koja su se rodila toga dana. Radosna otajstva izražavaju radost Crkve nad otajstvom Utjelovljenja. Prebogata je ta radost pred prizorom u Betlehemu gdje anđeo javlja pastirima: «Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj koji je Krist Gospodin» (Lk 2,10).
Dok razmišljamo o radosnim otajstvima, Marija nam pomaže da shvatimo pravo značenje trajne kršćanske radosti. Kršćanstvo je prije svega dobra, radosna vijest (evangelion) čije je središte i sadržaj osoba Isusa Krista, utjelovljenje Riječi, jedinog Spasitelja svijeta.
Sretni blagdani Rođenja Kristova svim vjernicima Križevačke eparhije, svećenicima, redovnicima, redovnicama, bogoslovima, sjemeništarcima i svim ljudima dobre volje, a Nova 2003. godina bila svima blagoslovljena i ispunjena trajnim mirom i plodnim suživotom.

HRISTOS RAŽDAJETSJA – SLAVITE JEGO!

Slavomir
Vladika križevački