HRISTOS RAŽDAJETSJA - SLAVITE JEHO!

“Što da ti darujemo o Kriste zato što si se objavio na zemlji kao čovjek? Svako stvorenje koje je izašlo iz tvojih ruku, izražava ti svoje priznanje: anđeli ti prikazuju svoje pjevanje, nebesa zvijezdu, mudraci darove: zlata, tamjana i smirne; pastiri svoje divljenje, zemlja štalu, pustinja jaslice, a mi ti prikazujemo Majku Djevicu. O Bože koji jesi prije vjekova, budi nam dobrostiv”
(iz bizantske liturgije)

Svake godine slaveći Božić, Crkva, u društvu priprostih betlehemskih pastira i učenih mudraca s Istoka, ulazi u skromnu betlehemsku štalu u koju se sklonila siromašna obitelj Marije i Josipa. U tom uboštvu očituje se slava neba i Crkva zadivljeno pjeva:

“Djevica danas rađa Vječitoga,
a zemlja Nedostupnomu dariva špilju.
Anđeli s pastirima slavoslove,
a mudraci predvođeni zvijezdom dolaze
da mu se poklone.
Jer kao nejako dijete radi nas
rodi se vječiti Bog”
(Božićni kondak)

Bili mi pastiri ili mudraci, možemo ovdje susresti Boga samo klečeći pred betlehemskim jaslama i klanjajući mu se skrivenom u slabosti djeteta (KKC, 536).
“I Riječ je tijelom postala i nastanila se među nama”. To se dogodilo u svetoj božićnoj noći, noći koja spaja nebesko sa zemaljskim, božansko s ljudskim. Josip i Marija, stanovnici Nazareta, morali su po odredbi rimske vlasti putovali u Betlehem radi popisa stanovništva. Uzalud su tražili smještaj u gostionici, sve je bilo popunjeno i morali su potražiti utočište u štali. Tamo se oko ponoći rodio Spasitelj; životinjske jasle bile su njegova kolijevka. Naizgled se čini da se to Dijete rodilo u doista bijednim okolnostima, ali događaj njegova rođenja znači prekretnicu u cjelokupnoj povijesti čovječanstva, u odnosima između Boga i čovjeka. Sin Božji postaje sinom čovječjim da bi ljudi mogli postati sinovima Božjim. Ivan piše: “Vidjesmo slavu njegovu, slavu koju ima kao jedinorođenac od Oca, pun milosti i istine.”

Božić nije dan kao svi drugi. To je dan kojim počinje nova era ljudske povijesti, dan svjetlosti i mira. Božić je prisutnost: onaj koji se rodio u Betlehemu jest Emanuel – s nama Bog! K svojima dođe i njegovi ga ne primiše, ali “onima koji ga primiše podade moć da postanu djecom Božjom, onima koji vjeruju u ime njegovo.”
Drugi nas Vatikanski koncil uči: “Misterij čovjeka postaje doista jasan jedino u misteriju Utjelovljenja Riječi. Adam, prvi čovjek, bio je slika Krista Gospodina koji ima doći. Utjelovljeni Božji Sin na neki se način sjedinio sa svakim čovjekom. Radio je ljudskim rukama, razmišljao ljudskim umom, odlučivao ljudskom voljom, ljubio ljudskim srcem. Rođen od Marije Djevice, postao je uistinu jedan od nas.” (GS, 22)

Tako Isusovo rođenje označuje sveopće i sveobuhvatno spasenje: “Nebo i zemlja proročki se raduju ovom danu. Anđeli i ljudi slave duhovno zajedništvo. Bog, kojeg je rodila žena, objavio se u tijelu onima koji su živjeli u tami i sjeni smrti. Pastiri proglašavaju ova čudesa. Mudraci s Istoka donose darove u Betlehem. I mi svojim nedostojnim ustima, zajedno s anđelima, izražavamo svoju pohvalu: “Slava na visinama Bogu i mir na zemlji ljudima dobre volje.” (iz istočne liturgije).

U takvom okviru Božić se predstavlja kao svetkovina čitavog čovječanstva i svega stvorenja, kao svetkovina Kristove Crkve, kao središta mira i pravog bratstva među ljudima.

Na Bogojavljenje ove godine u svojoj homiliji papa Ivan Pavao II. rekao je: “Moramo ponovno krenuti od Krista s duhovnim žarom i obnovljenim zanosom. Krenuti od njega nadasve u svakidašnjem nastojanju oko svetosti, po molitvi i slušanju njegove riječi. Ponovno krenuti od njega da svjedočimo njegovu ljubav.”
Vrijeme je doista, poručuje nam Sveti Otac, da gledamo unaprijed, upirući svoj pogled u Isusovo lice. Duh Sveti nas poziva “da se usmjerimo prema budućnosti koja nas čeka.” (NMI, 3). Promatranje Isusa koji je “prvi i najveći navjestitelj Evanđelja” (EN, 7) i nas čini navjestiteljima Evanđelja. Doziva nam u svijest Isusovu želju da dade vječni život onima koje mu je Otac dao. Bog želi da se svi ljudi spase i da dođu do spoznaje istine.

Krist je “istinito svjetlo koje prosvjetljuje svakog čovjeka koji dolazi na ovaj svijet.” (Iv. 1,9). Zato – tko ide za njim, tko njega slijedi, neće hodati u tami nego će imati svjetlo života.
Plod je Velikog jubileja, kaže Sveti Otac, i stav koji Bog traži od svakog kršćanina, naime, da u budućnost gleda s vjerom i nadom.

Tko je uistinu susreo Krista, ne može ga držati samo za sebe, nego ga mora naviještati drugima. Kristov poziv milosna ponuda mora biti upućena odraslima, obiteljima, mladima, djeci, ne prešućujući zahtjevnost evanđeoske poruke, ali izlazeći ususret potrebama svakog pojedinca.

Zato: “Kreni od Krista ti koji si našao milosrđe,
Kreni od Krista ti koji si oprostio i primio oproštenje.
Kreni od Krista ti koji si upoznao bol i trpljenje.
Kreni od Krista, crkvo novog tisućljeća!”

Sretni blagdani Rođenja Kristova svim vjernicima Križevačke eparhije, svećenicima, redovnicima, redovnicama, bogoslovima, sjemeništarcima i svim ljudima dobre volje, a Nova 2002. godina bila svima blagoslovljena i ispunjena Božjim mirom.

HRISTOS RAŽDAJETSJA – SLAVITE JEHO!

+Slavomir
vladika križevački