Kako je u uvodu rekao scenarist i suredatelj filma Ivo Čolak, “u Bosni i Hercegovini postojao je 331 logor za Hrvate koji je držala Armija BiH i 194 logora pod upravom Vojske Republike Srpske. Dakle, više od 15.000 hrvatskih civila i vojnika bilo je u više od 500 logora, a ‘Zidine’ imaju simboličan naziv i višestruku simboliku.”

Ova priča je ispričana kroz prizmu trojice ostarjelih logoraša koji su u jednom trenutku poželjeli snimiti film o logorima u Domovinskom ratu. Dok u svom zadimljenom uredu pripremaju materijal za film, svakodnevno razgovaraju o tome, analiziraju događanja u logorima, a kamera je uvijek prisutna negdje “sa strane”, poput skrivene kamere koja ih prati po cijeloj Bosni i Hercegovini. Oni razgovaraju sa svjedocima, ulaze u njihove stanove i kuće na ručak ili na kavu, dok obrezuju voćke… Osim toga što prikazuje logore u Bosni i Hercegovini, film prikazuje i današnji život logoraša koji je isto tako simboličan i, na trenutke, mučan i tegoban.

Za snimanje filma je trebalo više od pet godina. “Na prvi pogled, ova tema mi baš nije bila bliska i izazovna i malo sam odugovlačio jer sam znao da me čeka puno istraživanja i da nam treba puno vremena za to. Ali u jednom trenutku smo prelomili i primili se posla, kad nam je Udruga logoraša predložila njegovu realizaciju. Prihvatili smo samo pod uvjetom da ne bude poput nekih drugih filmova snimanih dotad u Bosni i Hercegovini na ovu temu, ali koji su bili više politički, pamfletski ili huškački, a najviše patetični. Naš je cilj bio raditi film koji neće biti samo za logoraše u Bosni i Hercegovini i koji neće biti samo za Hrvate ili ljude iz Bosne i Hercegovine, nego film koji će pobuditi određene emocije i kod pojedinca iz bilo kojega europskog grada, odnosno da snimimo film koji možemo poslati na bilo koji međunarodni festival dokumentarnog filma”, ističe Čolak.

Ujedno naglašava kako im je cilj bio snimiti film koji neće biti politički, ali dodaje kako je teško bilo izbjeći politiku jer netko je morao stajati iza tih logora, netko ih je morao organizirati, netko je činio strahote i zvjerstva u njima… Prema tome, taj netko nije bezimen i zadatak je filma, uz ostalo, i razotkriti politiku ili ljude koji su to činili, barem u situacijama gdje postoje činjenice i postoje svjedočanstva o tome.

Prva promocija filma bila je u Mostaru krajem kolovoza u Hrvatskom domu Hercega Stjepana Kosače, a zagrebačko predstavljanje je hrvatska premijera i održava se pod visokim pokroviteljstvom Hrvatskoga sabora. “Ukratko, razlog snimanja filma bilo je prikazati priču o ljudima, bez ikakvog politikantstva. Dakle, u središtu zbivanja su obični ljudi, trojica ostarjelih logoraša, od kojih su sva trojica, i Anđelko i Karlo i Mirko, preminuli za vrijeme snimanja filma. Ali nastojali smo, i nadam se da smo uspjeli, prenijeti njihov optimizam, vjeru i nadu”, zaključio je scenarist i suredatalj Ivo Čolak.