Na groblju je održana tradicionalna molitva za pokojne kojoj su se pridružile i druge sestre milosrdnice, kćeri milosrđa te vjernici laici koji žive i djeluju na različitim službama u gradu Rimu.

Prva postaja molitvenog okupljanja bila je Zavodska grobnica u predjelu Pincetto Vecchio Riparto IV, koja je tijekom ove godine obnovljena i restaurirana, a koja datira iz 1859. godine, te su u njoj pokopani mnogi istaknuti članovi Zavoda, a nekoć Bratovštine i Kaptola sv. Jeronima.

Nakon molitve krunice Blažene Djevice Marije, kojom je započeo molitveni susret, moljena je Služba riječi koju je predvodio rektor Zavoda Marko Đurin. Prema običaju komemoriranja nekog od svećenika koji su svojim djelovanjem bili vezani uz Zavod sv. Jeronima, ove godine rektor Đurin u prigodnom nagovoru spomenuo se dugogodišnjeg rektora Zavoda mons. Đure Kokše (1922. – 1998.), povodom 100. godišnjice njegova rođenja. Iznijevši biografske crtice pokojnog mons. Kokše, rektor Đurin prisutnima je predstavio veliki doprinos kojeg je pokojni ostavio, prije svega, Zavodu.

Kako je 38 godina boravio u Rimu, ponajprije kao student, potom kao vicerektor i naposlijetku kao rektor Zavoda, ostao je upamćen po mnogim dobrima. Između ostalog, rektor Đurin izdvojio je činjenicu kako je mons. Kokša kao rektor Zavoda bio ljubazni domaćin biskupima za vrijeme II. vatikanskog sabora te most između domovinske Crkve i središnjih crkvenih vatikanskih ustanova. Također, upravo se on založio da 1971. godine Zavod dobije hrvatsko ime, a u crkvi sv. Jeronima prilagodio je oltar novim koncilskim uputama te je temeljito preuredio i zavodsku grobnicu na groblju Campo Verano. Rektor Đurin nadodao je da je, osim što je dobar dio života bio vrlo povezan sa svojim prethodnikom, rektorom Jurjem Magjercem, iako izvan Domovine, mons. Kokša njegovao čvrste veze sa svojim ordinarijima kardinalom Alojzijem Stepincem te kardinalom Franjom Šeperom. Bio je čovjek, svećenik, a naposlijetku i biskup koji se odlikovao velikom ljubavlju prema knjizi, kulturi i umjetnosti. Kao takav, promicao je hrvatsku kulturnu baštinu, a istaknuo se i kao književnik te prevoditelj.

Druga molitvena postaja bila je kod grobnice Družbe Sinova Bezgrješne gdje je bio pokopan sluga Božji Bonifacije Pavletić (1864. – 1897.) čiji su posmrtni ostaci preneseni u crkvu Generalne kuće Družbe u Rimu 2008. godine, a čija se 125. obljetnica smrti obilježava u petak 4. studenoga. Naposlijetku, treća molitvena postaja bila je kod grobnica sestara milosrdnica i sestara kćeri milosrđa gdje je također održana prigodna Služba riječi kojom je zaključen ovogodišnji zajednički molitveni pohod hrvatske rimske zajednice groblju Campo Verano.