HRVATSKA VJERNOST EVANĐELJU
Svoj govor na glavnom euharistijskom slavlju u povodu 900. obljetnice utemeljenja zagrebačke biskupije i prvog spomena grada Zagreba Papa je oblikovao kao homiliju oslanjajući se na riječi iz Markova Evanđelja koje se čitalo u misi te nedjelje, a koje je apostol Petar rekao Isusu: "Ti si Krist".
Zagreb, 11. 9. 1994. (IKA) – Svoj govor na glavnom euharistijskom slavlju u povodu 900. obljetnice utemeljenja zagrebačke biskupije i prvog spomena grada Zagreba Papa je oblikovao kao homiliju oslanjajući se na riječi iz Markova Evanđelja koje se čitalo u misi te nedjelje, a koje je apostol Petar rekao Isusu: “Ti si Krist”. To isto priznanje vjere ponavlja sada Petrov nasljednik “Sa svojom braćom ove drevne i slavne Crkve zagrebačke”. Tu su vjeru među svim slavenskim narodima prvi prihvatili upravo Hrvati. Povijest spominje prve dodire Hrvata sa Svetom Stolicom početkom 7. stoljeća kad je papa Ivan IV. uputio u hrvatske krajeve opata Martina. Zatim su među Hrvatima djelovali ponajprije vjerovjesnici iz Rima. Zatim je važno djelovanje svete braće Ćirila i Metoda koji su na hrvatskom području ostavili duboka traga u starohrvatskom bogoslužju.
No, i prije povijesne pojave Hrvata na ovom području, ovdje su vjeru svjedočili mnogi sveti mučenici: sisački biskup Kvirin, vinkovački biskup Euzebije i lektor Polion, solinski biskupi Venancije i Dujam te istarski Mavro. Treba zahvaliti Bogu što su Hrvati većinom ostali vjerni Rimu i stoga sposobni nadvladati mnoge teškoće. I tu je Ivan Pavao II. posebno istaknuo zagrebačkog nadbiskupa kardinala Alojzija Stepinca, koji je patnjama potvrdio hrabru privrženost Evanđelju.
Odmah zatim Papa je sve pozvao na žarku i pouzdanu molitvu za mir. Podsjetio je na davno doba kad su “u ovim zemljama svi vjernici bili u punom zajedništvu te su svjedočili, svaki na svoj način i vlastitom kulturom, istu privrženost Kristovu Evanđelju”.
Sadašnje tragične podjele i napetosti ne smiju zamračiti sve ono što je ipak zajedničko narodima koji sad ratuju. Mir na Balkanu nije utopija! Posebno je dragocjena baština vjerske tolerancije na tim prostorima. Stoga “ne smije se religiji pripisati pojava nacionalističkih uzajamnih nepodnošenja koja je zahvatila ta područja”. To vrijedi ne samo za kršćane različitih vjeroispovijesti nego osobito i glede muslimana “koji su na Balkanu učvrstili svoju nazočnost u sklopu štovanja vrijednog i uljuđenog suživota”.
Zagrebačka Crkva treba, zajedno sa svom Crkvom u Hrvata, biti promicateljicom obnovljene sloge. Napokon, povijest je stvorila mnogo nerazorivih veza: geografskih, jezičnih i drugih, među narodima koji sada ratuju. A svi teški problemi mogu se razriješiti jedino suradnjom i u miru. “Napredak i dobro balkanskih naroda ima samo jedno ime: mir!”
U nastavku je Papa razvio svoje misli oslanjajući se na molitvu Očenaš. Na temelju Očenaša cijelo ljudsko društvo mora se shvaćati kao velika obitelj, te su svi ljudi pred Bogom ipak braća i sestre. Preostaje put pomirenja.
Pravi je čas da Crkva u Zagrebu i u cijeloj Hrvatskoj bude promicateljica uzajamnog opraštanja i pomirenja.
Ne obožavati naciju, rasu ili stranku
Na kraju mise Papa je predmolio Anđelovo pozdravljenje, a zatim se kratkim govorom obratio nazočnoj mladeži. Rekao im je da su pozvani u prve redove zauzimanja za mir. Tko hoće primiti i promicati Kristov mir treba se srcem obratiti, staviti Boga na prvo mjesto. “Kad se Boga odbacuje ili omalovažava, kobno se priklanja ispraznim idolima, te se može doći do obožavanja nacije, rase ili političke stranke, da bi se zatim u njihovo ime opravdavala mržnja, diskriminacija i nasilje. Samo je Bog sigurni temelj vrijednosti života i neporeciva dostojanstva svakoga čovjeka”.