Hrvatski vitezovi Svetoga groba jeruzalemskog hodočastili u bistričko svetište

Nakana hodočašća bila je za mir u Ukrajini, ali ujedno i izraz zahvalnosti Majci Božjoj Bistričkoj za sve primljene milosti tijekom prvih pet godina djelovanja Hrvatske magistralne delegacije Papinskoga viteškog reda Svetoga groba jeruzalemskog od osnutka 21. ožujka 2017. 

Misu u bazilici Uznesenja Blažene Djevice Marije predvodio je rektor svetišta vlč. Domagoj Matošević. U propovijedi je istaknuo dvije posebne kreposti koje su oplemenile sv. Josipa, a koje nas sve mogu nadahnuti. Prvo, svatko je pozvan, poput sv. Josipa, promijeniti životni plan i prihvatiti Božju volju kad se ona razlikuje od naše, zbog većeg dobra. Zbog svoje nevjerojatne vjere, uzeo je Mariju za suprugu unatoč misterioznim okolnostima njezine trudnoće i bio je spreman umrijeti kako bi zaštitio njezinu čast. Iz toga proizlazi druga krepost, a to je da je pobožno i odano volio Blaženu Djevicu Mariju, u njezinoj bogomdanoj misiji, bez obzira na to što brak nije nikada konzumiran. Bio je uzoran zemaljski otac Isusov, iako nije bio njegovo biološko dijete. Kao glava Svete Nazaretske obitelji, bio je zaštitnik i čuvar Gospe i Isusa, a Bog ga je obdario milostima razmjernim njegovoj vjeri i poslušnosti. Bog ima plan za svakoga od nas, koji, uz duboku vjeru, nastojimo prihvatiti.

Zahvalni Bogu za pet godina djelovanja magistralne delegacije, hrvatski vitezovi Svetoga groba jeruzalemskog molili su Boga na nekoliko nakana: da potakne vitezove i dame Svetoga groba jeruzalemskog da Krista svjedoče uzornim kršćanskim životom, i u ovom svetom korizmenom vremenu, da još nesebičnije doprinosu opstanku i prosperitetu kršćana u Isusovoj domovini; da blaženoga Alojzija, zaštitnika Hrvatske magistralne delegacije, ubroji među svece sveopće Crkve, kako bi ga mogli još predanije nasljedovati i utjecati se njegovu zagovoru u svojim životnim potrebama.

Sjetili su se u molitvama i fra Bonifacija Drkolice, kustosa Svete zemlje, kojega je Bog pozvao k sebi prije 440 godina, a koji je prvi poslije križarske obnove bazilike Svetoga groba otvorio Isusov grob 28. kolovoza 1555. Njegovim primjerom mogu se nadahnjivati i današnji hrvatski franjevci u Svetoj zemlji da istim žarom čuvaju sveta mjesta i skrbe o hodočasnicima.

Dio hodočasnika do Marije Bistrice stigao je pješice iz Sesveta uz kratko zaustavljanje u Planini Donjoj. Tamo su se pomolili u crkvi Sv. Jurja, jednoj od najstarijih crkava toga područja izgrađenoj 1261. godine zajedno sa samostanom. Crkva i samostan pripadali su sepulkralcima, odnosno kanonicima Svetoga groba jeruzalemskog ili, kao što ih se zove u lokalnim izvorima „križonoscima Svetoga groba jeruzalemskoga“ – cruciferi de s. Sepulchro Jorosolinitano. Planina je pripadala pod Donju Glogovnicu gdje se nalazilo glavno sjedište sepulkralaca.