Posljednji susret u ovoj akademskoj godini obilježila su dva predavača: bivši košarkaš i student prava don Luka Klarica te bivši glazbenik i student Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje don Antun Mate Antunović. Standardno predavanje pretvorilo se u razgovor između voditelja i predavača pa su time njihova izlaganja podijeljenja u dva dijela. Predavači su prvo svjedočili o svojim životima, a u drugom su dijelu odgovarali na pitanja.

Don Luka je svoje svjedočenje započeo razgovorom o sportu. Otkrio je da je oduvijek imao „žicu“ za sport, da je uvijek bio talentirani mladi igrač košarke i član državne reprezentacije. Samim time život mu je bio ispunjen višesatnim treninzima, a zbog samog sporta bio je operiran četiri puta te je prolazio brojne rehabilitacije.

Moguća prekretnica u njegovu životu bila je ozljeda zbog koje je pauzirao kao sportaš, ali nakon koje je nastavio igrati košarku. Istaknuo je da ozljedu ne vidi kao kočnicu već kao pravi put na kojemu se on trebao naći kako bi doživio istinski susret s Bogom. „Oduševljen sam spoznajom da je Isus Krist živ“, istaknuo je don Luka.

Nakon srednje škole, upisao je Pravni fakultet. „Shvatio sam da pravo nije uopće moj životni poziv tek kad sam završio fakultet i zatekao se usred parnice u jednoj sudnici. Tek sam tada u potpunosti otvorio oči“, istaknuo je predavač.

Za razliku od don Luke, don Antun je u svojoj prošlosti, kako kaže, težio da napravi nešto veliko od svoga života. Bavio se atletikom i uvijek je htio biti brži od drugih. U to je vrijeme bio ateist i nevjernik, počeo je svirati gitaru, a „za uho mu je počela zapinjati“ duhovna glazba. Otac ateist i nevjernik donosio mu je kazete s duhovnom glazbom.

Don Antun je zarađivao svirajući, istaknuvši kako je za vrijeme jednoga ljeta zaradio više nego oboje njegovih roditelja cijelu godinu. Znao je da je to lijepo, ali shvaćao je i da je opasno tako živjeti. Jednom je prilikom, kako je rekao, čuo govor Tomislava Ivančića i poželio znati sve što on zna. Ubrzo je prekinuo studiranje i odlučio se za teologiju.

Ključan trenutak odlučivanja i biranja u njihovim životima bio je poziv na svećeništvo. Razgovor o pozivu produbljen je pitanjima vezanim za okolinu pa je tako don Luka istaknuo kako u njegovoj okolini nije bilo problema i da nitko nije imao ništa protiv njegovoga poziva, ali naglašava kako se danas mladi suočavaju s velikim pritiskom oko sebe i neprihvaćanjem poziva kojega osjećaju. Važno je da nam Bog na životni put stavlja autentične osobe koje žive ono što govore i koje nas upućuju na pravi put, rekao je.

Don Antun je, pak, istaknuo kako njegov put formacije nije bio jednostavan ni lagan, nije bio shvaćen nego otpisan. U takvim trenucima ne treba očajavati nego prepustiti Bogu da radi svoje, rekao je. Istaknuo je da je važno vršiti Božje zapovijedi, koristiti se molitvom i krunicom te iskreno se moliti za pravoga duhovnika. „Kako bismo spoznali je li nešto naša želja ili Božja volja, moramo stvoriti prostor i vrijeme kako bismo u srcu moli osluškivati Božji poziv koji nam govori gdje nas Bog želi tijekom dana“, poručio je don Antun.

Na pitanje postoji li samo jedan put kojim nas Bog vodi, don Antun ističe da  Bog daje putokaze. „Što veća intimnost s Bogom, posvetiti se svetoj misi i molitvi i klanjanju i kontemplaciji ako želiš vršiti volju Božju. Bog će ti dati znak“, naglasio je.

Don Luka je istaknuo da su i poziv na brak i poziv na svećenstvo dva jednako uzvišena poziva koje Bog stavlja čovjeku na životni put. Na pitanje ima li dovoljno putokaza za mlade u današnjem svijetu, rekao je da je susret Hrvatskoga nadzemlja jedan od putokaza na kojemu Bog preko svećenika progovara.

Na kraju samoga razgovora, predavači su poslali poruku mladima: „Božja je volja zlatan put ljubavi nebeske za svakoga od nas. Ona je najblagoslovljenija, najplodonosnija, najsmislenija, ali i najzahtijevnija. I na tom putu nam nije i neće nam biti lako. Bog je i svom Sinu ponudio križ, tako ćemo i mi završiti na križu u slavi jer je Božja volja najsavršenija i ne može ih biti stotinu najsavršenijih. Jedna je jedina.

I čovjek može odbiti volju Božju pa, umjesto autocestom, kroz život putovati starom cestom. Svi imamo isti cilj samo se starom cestom malo više napatimo. I nikad nije kasno! Bog je toliko savršen otac da, bez obzira u kojoj se životnoj dobi nalaziš, On ti dopušta da činiš i vršiš volju Njegovu jer nigdje ne kasniš“, poručili su.

Susret je glazbeno animirao SKAC bend, a Hrvatsko se nadzemlje pobrinulo za dramski i voditeljski dio susreta. Od dramskih videouradaka prikazane su Zanimljivosti, film o Boži i Barutu, film „Odlukokocka“ te skeč o izgubljenom Ivanu. Susret je zaključen prigodnom meditacijom i prigodnim domjenkom.

Sljedeći susret Hrvatskoga nadzemlja održat će se u listopadu na početku nove akademske godine.