Prošlo je trideset godina od objave enciklike „Evangelium vitae“, stupa crkvenog nauka o svetosti ljudskog života. Kako je ovaj dokument nadahnuo i nastavlja nadahnjivati ​​Crkvu? Je li to i danas referentna točka?

„Evangelium vitae“ je stup kršćanskog nauka o neprolaznoj vrijednosti svakog ljudskog života. Sveti Ivan Pavao II. je shvatio da vrlo teški oblici kršenja prava na život najslabijih, malenih, onih krhkih, nisu ništa drugo nego izraz izopačene ideje slobode, koja zločin pretvara u ispravno, zamagljujući čovjekovu sposobnost da shvati da je sloboda takva kada se zna preuzeti odgovornost za život brata koji je pored nas. Nije slučajno što enciklika počinje Božjim pitanjem Kajinu: „Što si učinio?“ Čak i danas ovo pitanje odjekuje u trenutačnom Učiteljstvu, od „Evangelium gaudium“ do „Dignitas infinita“; vrlo ozbiljni oblici kršenja prava na život nisu se smanjili, a Crkva više nego ikada želi potvrditi vrijednost života i formirati savjest u tom smjeru. Zato „Dignitas infinita“ aktualizira poruku „Evangelium vitae“: ne samo da ponovno objašnjava zašto se dostojanstvo čovjeka uvijek mora poštivati ​​od začeća do prirodne smrti, već proširuje svoj pogled na društvene situacije za koje se čini da više nismo u stanju vidjeti da su povrede dostojanstva osobe: tu mislim na uznemirujuće ratove koji nas okružuju, nove oblike siromaštva, neljudski rad migranata, nasilje nad ženama i djecom, seksualno zlostavljanje i kroz digitalni svijet, koje pustoši i uništava živote tisuća obitelji. Podsjetimo, vrijednost života nije samo katolička vrijednost, nego svjetovna, univerzalna, ona pripada čovjeku kao takvom i svatko je može razumjeti i dijeliti. Ona je nepovrediva, što znači da njome nitko ne može raspolagati, pa ni onaj tko ga posjeduje. Danas to pokušavamo shvatiti u svijetu punom relativizma, koji se prevodi u često nepravedne zakone, koji nas zbunjuju je li svaki ljudski život uistinu uvijek dobar. Sada znamo da se ta zbrka, na ovaj ili onaj način, očituje u svim kulturama, u svakom dijelu svijeta.

Postoje li konkretni prijedlozi i načini na koje Crkve mogu ponovno aktualizirati poruku „Evangelium vitae“?

Dakako, i to ponovno čitajući encikliku zajedno s „Dignitas infinita“ koja, referirajući se na „Evangelium vitae“, nastavlja otvarati vrata nadi koja nam je potrebna: život pobjeđuje, tome nas uči Evanđelje. No, moramo oblikovati savjest kako bi ljudi doista mogli napraviti „životne izbore“: abortus, eutanazija, nasilje, kultura odbacivanja uništavaju osobu koja ih čini, ali uništavaju i one koji to podnose; tako se stvara golema patnja. Zbog toga je vrijeme da se u biskupijama i župama pokuša graditi istinski pastoral ljudskog života te da se formiraju pastoralni djelatnici, odgojitelji, učitelji, roditelji i mladi za poštovanje života. Ne smijemo nametati pravila, već prenositi vrijednosti, znati argumentirati njihovu istinitost, ali i pokazati ih u njihovoj šokantnoj ljepoti. Koliko je važno da mladi danas iskuse služenje životu, darujući svoje vrijeme potrebitima: samo se tako osjećaju korisnima, otkrivaju smisao svoga života, a potom i poziv za zvanje koje postaje služenje životu. Moramo odgajati i buduće svećenike, u sjemeništima i kasnije: da znaju voditi mlade i obitelji prema istini i dobru; ovaj trening danas nedostaje u odnosu na potrebu za pratnjom koja postoji u svijetu.

© L’Osservatore Romano. Za pristup cjelovitom sadržaju, više informacija možete saznati ovdje.