III. “Pepelnica umjetnika“ o suvremenoj sakralnoj arhitekturi

Zagreb, (IKA) – Na III. “Pepelnici umjetnika“, koja je održana na Čistu srijedu 5. ožujka u zagrebačkoj crkvi Bl. Augustina Kažotića, teolog dr. Željko Tanjić, arhitekt dr. Boris Magaš i povjesničar umjetnosti dr. Radovan Ivančević u dvosatnoj su diskusiji raspravljali o suvremenoj sakralnoj arhitekturi, promašajima sakralne arhitekture u proteklih desetak godina, nesporazumima koji nastaju između teologa i arhitekata te su ukazali na potrebu međusobnog dijaloga.
Dr. Ivančević upozorio je na promašaje suvremene sakralne arhitekture, koja je, po njegovoj ocjeni, prepotentna i preglomazna. Komentirajući loše sakralne prostore koji se grade posljednjih desetak godina, kazao je kako imamo više sredstava, nego kulture kojom ih primjenjujemo. Ocijenio je kako postoji nesrazmjer razine kulture i standarda, te da je obilje novca za izgradnju sakralnih objekata u nesrazmjeru s niskom razinom naručitelja. Dr. Ivančević rekao je također kako udruženje arhitekata treba imati precizno razrađen moralni kodeks, ocijenivši da nisu krivi samo naručitelji, nego su krivi i oni koji s njima ne razgovaraju, koji im ne ukažu da će neko djelo biti sramotno. Bitna je moralna odgovornost arhitekata koji ne moraju preuzeti sve narudžbe, pa ma koliko one bile isplative, napomenuo je dr. Ivančević.
Dr. Tanjić također se osvrnuo na suvremeni odnos standarda i naručitelja, ukazavši kako je veliki problem nepostojanja dijaloga između arhitekata, teologa i povjesničara umjetnosti. Pitanje treba li se pri gradnji crkve uspostaviti komunikacija s biskupskom crkvom, dr. Tanjić prokomentirao je kako odnos s biskupskom crkvom ne vidi kao odnos s katedralom kao građevinom, nego pri tome misli na povezanost sa Crkvom kao živom zajednicom, tako da se primjerice ne bi trebalo dogoditi da imamo u gradu desetak crkava posvećenih bl. Augustinu Kažotiću. Istaknuo je također kako je potrebno da se u gradnju sakralnih objekata uključe različiti elementi, budući da je trenutačno u taj proces uključeno jako malo ljudi – arhitekt, župnik i eventualno još dvije, tri osobe.
Dr. Magaš, projektant crkve Bl. Augustina Kažotića, iznoseći neke povijesne elemente, podsjetio je kako se u svim društveno-povijesnim konstelacijama na pojmovima hrama i crkve stvarala arhitektura, te je tako Crkva, stvarajući dom Gospodnji, ujedno stvarala arhitektonski karakter toga vremena. No, početkom moderne dogodio se obrat, svjetovna arhitektura postaje jezik kojim bi se trebala ostvariti sakralna arhitektura.
Pojašnjavajući stil 20. stoljeća, dr. Ivančević kazao je kako je zajednički nazivnik stilova 20. stoljeća sloboda duha, kreativnosti i inventivnost. Suština umjetnosti 20. stoljeća, po njegovoj ocjeni, jest da nema jedinstvenog stila, nego postoji njihov pluralizam. U drugoj polovici toga stoljeća, pak postoje samo individualni stilovi, tako da je svaki umjetni zapravo stil. Projekt “Pepelnica umjetnika“ pokrenuo je dominikanski provincijal o. Frano Prcela, koji je i vodio diskusiju zajedno s urednicom rubrike kulture u Vjesniku Vesnom Kusin.