Intervju Glasa Koncila s dr. Massimom Grillijem

Nedavno predstavljanje triju knjiga komentara nedjeljnih i blagdanskih čitanja dovelo je u Zagreb jednoga od njihovih autora – druga je autorica hrvatska redovnica dr. Silvane Fužinato – uglednog poznavatelja Svetoga pisma, profesora emeritusa na Papinskom sveučilištu „Gregoriana“ dr. Massima Grillija. Bio je to prigoda da dr. Grilli bude gost u intervjuu u novome broju Glasa Koncila. Sugovornik je predstavio svoj pristup čitanju i tumačenju pisma, koji naziva „komunikacijskim i pragmatičnim“; pragmatičnim ne u smislu neposredne korisnosti i funkcionalnosti, nego u izvornom smislu da Božja riječ ne samo govori nego i čini, ona je „pragma“, čin, djelo te potiče na čin kao odgovor. „Čitanje u komunikacijskom ključu uzima dakle zaozbiljno ono što se događa, interakciju, između teksta koji se sluša ili čita i onoga tko ga sluša ili čita. Komunikacija je autentična kad tekst govori i djeluje znajući da pred sobom ima zajednicu čitatelja koji su drugačiji po kulturi, društvenom i vjerskom okružju u odnosu na ono u kojem je on nastao, ali ulaze u dijalog s tekstom poštujući parametre s kojima je napisan i prenošen“, kaže sugovornik.

Dr. Grilli ulazi u niz problema kao što je odnos između znanstvenog pristupa proučavanju Biblije i svakodnevnom čitanju pisma bilo da to čini pojedinac i zajednica, a uzima u obzir mogućnosti manipulacije Svetim pismom. „Svi mogu čitati Bibliju“, kaže među ostalim, „pod uvjetom, međutim, da se tekst poštuje u onome što on jest i da čitatelj njime ne manipulira za svoje interese.“

Dr. Grilli s Drugim vatikanskim koncilom dijeli želju da se vjernici što više hrane Božjom riječi. „Odmak od Svetoga pisma uvijek je nanošenje teške štete vjeri jer ju se odvaja od korijena“, kaže među ostalim. Te također: „Kao katolici nazadujemo u pridavanju prave važnosti biblijskoj riječi te je treba nanovo otkriti…, kako u liturgijskim ‘službama riječi’ tako i u oblikovanju biblijskih skupina te u osobnom čitanju.“ Stoga među ostalim predlaže: „U svakoj bi biskupiji i župi trebalo biti omogućeno pohađanje neke ‘škole Božje riječi’, u kojoj bi svatko imao mogućnost učiti o povijesti, kulturi, o temeljnim zakonitostima biblijske hermeneutike… No učenje nije dovoljno. Svaka bi se župa trebala organizirati tako da je moguće ozbiljno i slobodno sučeljavanje glede Božje riječi…“