„Hrvatska historiografija ne da nije zasićena tom temom, nego smo te teme tek ‘načeli’. Velik je prostor za istraživanja. Dok je politička povijest još koliko-toliko pokrivena, u društvenoj povijesti tek smo na počecima“, objasnio je dr. Mihaljević.

U svojoj knjizi „Komunizam i čovjek“ bavio se odnosom pojedinca i vlasti. Premda je u razdoblju šezdesetih došlo do određenog popuštanja političkog pritiska, objašnjava Mihaljević, jugoslavenski socijalizam nikada nije izmijenio svoju totalitarnu srž. Naglasio je da fizička represija nije jedino mjerilo totalitarnosti određenog sustava. „Totalitarni poredak pokušavao se ostvariti političkim i ekonomskim monopolom, ali i monopolom duha…“

U razgovoru se dotaknuo odnosom intelektualaca prema komunističkoj ideji te, s obzirom svoje predavačko iskustvo na više visokoškolskih ustanova, o pogledima mladih na komunističku prošlost.

„Oni koji se smatraju humanistima, a i dalje u komunizmu vide pravednu ideju, koja tobože nije na pravi način primijenjena u praksi, ili su naivni ili nikad nisu pročitali ishodišne tekstove marksizma. Na takve tvrdnje odgovorio bih retoričkim pitanjem: Koliko bi još bilo potrebno neuspješnih pokušaja provođenja te utopije da se konačno shvati da to u biti ipak nije tako dobra i pravedna ideja?“

Intervju s dr. Mihaljevićem u cijelosti čitajte u novom broju Glasa Koncila.