Iračka kriza: Vatikan protiv "avanture bez povratka"

Vatikan, (IKA) – Prijeteća opasnost rata u Iraku ponovno je Vatikan učinila “nadstranačkim pristaništem” za političare cijeloga svijeta. U petak 7. veljače s papom Ivanom Pavlom II. i vatikanskim vrhom razgovarao je njemački ministar vanjskih poslova Joschka Fischer, Irak 14. veljače šalje u Rim svoga najistaknutijeg kršćana vicepremijera Tariqa Aziza, a američka diplomacija na čelu sa svojim vatikanskim veleposlanikom Jamesom Nicholsonom ovih je dana “žustrija no ikada”, ističe Kathpress.
Brojnim propovijedima, javnim apelima i diskretnim diplomatskim porukama Papa i Sveta Stolica proteklih su tjedana upozoravali na opasnosti vojnog napada na Irak i scenarij užasa njegovih posljedica. U svojoj je poruci na novogodišnjem primanju diplomatskog kora Papa izričito rekao “ne” ratu, koji nikad nije neumitna sudbina, a uvijek predstavlja poraz čovječanstva. Premda se Papa nije založio za apsolutni pacifizam, opomenuo je na razumnost i podsjetio na neizbježnu opasnost za civilno stanovništvo. Prema Katekizmu Katoličke crkve, kao i Povelji UN-a, rat je uvijek posljednje sredstvo i samo ako ispunjava najstrože uvjete obrane i opasnosti moralno je opravdan. Papa se ograničio na opće moralne norme i kriterije, ali visoki vatikanski diplomati u intervjuima su se osvrnuli i na geopolitičke interese jedine preostale svjetske sile i strateški položaj Iraka i njegovih izvora nafte. Isusovački list “Civilta Cattolica” u članku “Ne preventivnom ratu protiv Iraka” sažeo je vatikansko političko stajalište: jednostrani napad na Irak mogao bi donijeti vojnu pobjedu, ali ne i pobjedu za mir. Neumitno bi doveo do destabilizacije cijeloga Bliskog istoka, okrenuo islam protiv zapadnog svijeta, rasplamsao mržnju islamista te uzrokovao teške probleme umjerenim muslimanskim zemljama kao što su Egipat, Jordan i Pakistan. Također se ističe da stvarna prijetnja Sadama Huseina neposrednim napadom nije dokazana, a time je i neopravdiv “preventivni napad” na Irak. Čak da Irak i posjeduje oružja za masovno uništenje, je li to dovoljna osnova za jedan takav napad? Je li uopće kršenje rezolucija UN-a dovoljno opravdanje za takav napad? Jer, naposljetku, američki saveznici počinili su 56 od 91-og kršenja UN-ovih rezolucija: Izrael zaposjedanjem palestinskih područja ili Turska u pitanju Cipra. “Najteža će posljedica rata protiv Iraka biti novi val terorizma protiv SAD-a i njegovih zapadnih saveznika”, ističe “Civilta Cattolica”. Mladež islamsko-arapskog svijeta masovno će potaknuti na pridruživanje terorističkim organizacijama u “sveti rat” protiv Zapada. Pokret na koji je pozvao američki predsjednik George W. Bush nakon 11. rujna 2001. neće, dakle, pobijediti terorizam, već mu podariti novi “životni eliksir”. Vatikanski je zaključak: terorizam se ne pobjeđuje ratom već drugim sredstvima, sredstvima razjašnjavanja i diplomacije. Rat bi bio avantura bez povratka.