Istinsko dobro naše djece i mladih

1. Srdačno vas sve pozdravljam. Posebno danas u ovoj dvorani na Šalati pozdravljam nazočne ravnateljice i ravnatelje naših javnih i privatnih predškolskih ustanova te osnovnih i srednjih škola. U vremenu dijaloga i pluralizma ovakvi susreti, koji nisu ni službeni, ni obvezni, nego slobodni i suradnički, više su nego potrebni u demokratskom društvu. Oni pružaju prigodu ne samo za susret, nego i za međusobno upoznavanje i suradnju u službi općeg dobra naših mladih naraštaja. Poštovani ravnatelji i ravnateljice, dok vam zahvaljujem na odazivu, želim vam i sa strane Crkve odati priznanje za važnu službu koju vršite u našem društvu. Ovaj susret želi još više učvrstiti suradnju između Crkve i škole, a razlog suradnje tih važnih ustanova našega društva jest opće dobro djece i mladih.
Vjeronauk u našim školama i sve što je s tim povezano posebno je polje naše suradnje. Država Hrvatska, poput mnogih demokratskih država Europe i svijeta, u svjetlu načela o vjerskoj slobodi, a poštujući temeljno pravo roditelja na vjerski odgoj djece, jamči nastavu vjeronauka u svim javnim osnovnim i srednjim školama te u predškolskim ustanovama kao obvezni predmet za one koji ga izaberu. Vjeronauk pak poštuje i potvrđuje opće odgojno-obrazovne ciljeve suvremene škole i, dajući specifičan prilog na području religioznog odgoja, pridonosi cjelovitom odgoju i obrazovanju učenika u hrvatskom društvu. Životne, društvene i vjerske prilike učenika naših škola značajno se i neprekidno mijenjaju. Školski vjeronauk mora računati s tom činjenicom i treba se neprestano prilagođivati novim potrebama i izazovima.
Pitanje škole, osobito pitanje odgoja ključno je pitanje naše sadašnjosti, a još više naše budućnosti. U suočavanju s mnogim izazovima pred kojima se nalazimo kao pojedinci i kao društvo, sve više uočavamo važnost odgojno-obrazovne djelatnosti škole za osobni i društveni razvitak. Unatoč mnogim slabostima i ograničenjima odgojno-obrazovna djelatnost škole nameće se kao neizostavno sredstvo za promicanje istinskijeg, skladnijeg i pravednijeg razvoja pojedinca i društva.

2. Naš odgojno-obrazovni školski sustav, od predškolskog odgoja, do osnovnog, srednjeg i visokog obrazovanja te sustava obrazovanja odraslih, u fazi je dubokih promjena (HNOS, Nacionalni kurikulum, Bolonjski proces…). Te promjene možemo različito shvaćati, tumačiti i željeti. Ipak, čini se da se temeljno pitanje promjena odnosi na svrhu i ciljeve suvremenog odgoja i obrazovanja. Isticanjem svrhe i ciljeva odgoja i obrazovanja, naime, izričemo cjelokupnu mudrost o tome kakvog čovjeka želimo odgojiti, kakvu budućnost želimo izgraditi.
Hrvatska se nalazi u procesu intenzivnog traženja svoga mjesta unutar zajednice europskih naroda. U tom kontekstu često se ističe da je kvalitetno obrazovanje naš ključ uspjeha, ključ razvoja i gospodarskog rasta te konkurentnosti na europskom i svjetskom tržištu. Koliko god je važno razvijati školski sustav koji će omogućiti bolji i brži gospodarski razvoj, bolju kompatibilnost hrvatskog školskog sustava s europskim sustavima, stjecanje općih i stručnih kompetencija važnih za bolje zapošljavanje i bolje snalaženje u promjenjivim uvjetima rada i života, ipak ne smijemo zaboraviti i činjenicu da se škola ne smije odreći zadatka da pomogne cjelovitom razvoju pojedinca kao ljudskog bića i razvoju istinskih međuljudskih odnosa.
Znanje je potrebno, ali ne smijemo zaboraviti i mudrost; informatička opismenjenost je važna, ali bilo bi opasno zanemariti toliko potreban odgoj za plemenitost, pravednost, istinoljubivost i dobrotu; konkurentnost je naša svakodnevnica, ali ona ne smije dovesti u pitanje solidarnost i brigu za slabije i manje “uspješne”; opravdana težnja za materijalnim dobrima ne smije potisnuti razvoj duhovne dimenzije, odnosno unutrašnjeg čovjeka koji se ne pita samo za korisnost i isplativost.
Suvremeni čovjek čezne, premda možda ne izričito, za idealima i vrijednostima. O potrebi sustavnog i kvalitetnog odgojnog djelovanja radi usvajanja pozitivnih stavova i općih moralnih vrednota jasno nam govori svakodnevica: nasilje, alkohol, droga, pornografija – već u školama; nejednaki razvoj, različite povrede ljudskih prava, sve veća otuđenost i osamljenost suvremenog čovjeka, prijetnje prirodnom okolišu… Ne možemo i ne smijemo zatvoriti oči pred tom stvarnošću. Ne možemo bježati od te stvarnosti. Koliko god možda nepopularno zvučalo, ali pitanje duhovnog i moralnog razvoja postaje sve važnijim, i to kako u bogatim tako i u siromašnim društvima. Bez pretjerivanja možemo reći da upravo o tim pitanjima ovisi budućnost svijeta.

3. U današnjemu globalizacijskom svijetu, u kojemu je na djelu snažno miješanje različitih kultura, svjetonazora i religija ljudi trebaju postati “građanima svijeta”, a pritom ne izgubiti vlastite korijene, vlastitu kulturnu baštinu, jezik, religiju, drugim riječima, ne izgubiti vlastiti identitet.
Društvo sve više postaje pluralno u etničkom, kulturalnom i religijskom smislu. Upravo zbog snažnih i dubokih promjena koje zahvaćaju današnje društvo svjedoci smo sve većih problema koji se u posljednje vrijeme očituju na europskoj ali i na svjetskoj razini, kao što su: različiti oblici nasilja, nesnošljivost, terorizam, ksenofobija, rasizam i sl. Naučiti živjeti društvenu, kulturološku, etničku, religioznu i svaku drugu različitost vjerojatno je jedan od najvećih izazova suvremenoga odgoja. Sposobnost ophođenja s drugim i drukčijim jedna je od temeljnih sposobnosti o kojoj ovisi kvaliteta našega suživota. Globalizacijska događanja traže od nas da se bolje razumijemo. Traže uzajamno razumijevanje, poštovanje i kvalitetnu komunikaciju.
Posebnu pozornost zahtijeva pitanje religijâ. Nemoguće je izgrađivati mir kao i istinsku ljudsku kulturu zanemarujući pitanja o vjeri kao i ona koja su vezana uz religije. Škola se ne može ne zanimati za religiju i religiozni odgoj. Religiozni odgoj sastavni je dio svakog cjelovitog odgoja. Religiozna se dimenzija nameće kao konstanta ljudskog bića, iako ne mora uvijek biti i njegovana od sviju. Religija nije nešto prolazno, već je to duboka potreba čovjeka.
Poznavati religioznu problematiku, koja se odnosi na bitna pitanja ljudske egzistencije, i s obzirom na nju zauzeti odgovoran stav sastavni je dio istinskog odgojnog procesa i dio ispravno shvaćenog školskog programa. Nadalje, neupitno je da obrazovanje treba pomoći mladima u snalaženju u složenim multireligijskim kontekstima. Treba ih osposobljavati za ophođenje s drugim. Jačati vlastiti religiozni identitet ali istodobno promicati otvorenost prema drugima i njegovati dijalog s drugim religijama i svjetonazorima, uvjet je istinskoga suživota.
Iskustvo nam pokazuje da nije moguće prihvaćanje drugoga i drukčijega bez poznavanja vlastitog identiteta. Isto tako nedopustivo je u ime dijaloga i prihvaćanja drugoga gušiti i poricati vlastiti identitet. Istinski dijalog pretpostavlja otvorenost drugome, slušanje bez predrasuda i osuda, prihvaćanje i poštovanje različitosti iako ih ponekad ne uspijevamo posvema razumjeti, spremnost na uzajamno učenje.
Škola, a osobito vjeronauk u školi, najizvrsniji je kanal za promicanje međusobnog upoznavanja i prihvaćanja. Dijalog, mir, odgovornost, pravednost, suživot, ljubav, važni su sadržaji i ciljevi školskoga vjeronauka.

4. Važnosti religioznoga odgoja unutar školskoga kurikuluma svjesne su europske zemlje. U većini Zapadnog svijeta opravdanost vjeronauka u školi temelji se na ideološkom pluralizmu, religioznoj slobodi i pravu roditelja, tj. na temeljnim zasadama koje čine demokratski usmjereno društvo. Religiozni odgoj/nastava, naime, postoji u većini europskih zemalja, iako se modeli realizacije i pravno utemeljenje te nastave razlikuju od zemlje do zemlje. No, postojanje tog predmeta unutar programa škole nije upitno. Na europskoj razini živi svijest da svaki pozitivni laički pristup školi, ne samo da više ne traži isključivanje religioznog odgoja iz školskih programa ili njegovo reduciranje na privatnu sferu, već naprotiv zahtjeva sposobnost prepoznavanja i interpretiranja religije kao važnog ključa za razumijevanje kulturne baštine koja je u temeljima zapadne civilizacije i civilizacije općenito. Određene “religiozne kompetencije” pripadaju obvezatnim komponentama u formaciji građanina koji će biti sposoban za život u miru i dijalogu u multikulturalnom društvu.
Vjeronauk, u kvalitetnoj korelaciji s drugim predmetima, može dati iznimno važan doprinos odgoju za mir, dijalog, suživot, solidarnost. Naglašavam: u korelaciji s drugim predmetima. Odgovornost za promicanje tih pozitivnih stavova i vrednota ne može biti samo na jednom predmetu. Isto tako, neujednačeno odgojno-obrazovno djelovanje od strane različitih nastavnika unutar jedne škole može imati snažne protuodgojne učinke. Stoga, iznimno je važno da se svi odgovorni snažno zauzmu za jačanje odgojne uloge škole. U tome veliku ulogu imaju upravo ravnatelji/ravnateljice.

5. Pitanje školskog vjeronauka nije pitanje samo Crkve. Za vjeronauk odgovorni su i Crkva, i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, i Agencija za odgoj i obrazovanje, i škola. Odgovornost je zajednička. Cilj nam je isti: istinsko dobro naše djece i mladih.
Kvaliteta vjeronauka, pa onda i cjelovitog odgoja, u velikoj mjeri ovisi i o uspješnoj suradnji između Crkve i škole koja se ostvaruje na različitim razinama. Jedna od njih je svakako i suradnja između Ureda za vjeronauk i ravnateljica/ravnatelja. Ta se suradnja ostvaruje u zapošljavanju vjeroučitelja; provođenju savjetodavno-nadzorničke službe od strane Ureda, ali i od strane ravnatelja i stručne pedagoške službe škole; trajnoj formaciji vjeroučitelja; u polaganju stručnih ispita; u promicanju vjeroučitelja u mentore i savjetnike; u rješavanju različitih konfliktnih situacija koje se povremeno mogu pojaviti; u doškolovanju odgojiteljica u predškolskim ustanovama za provođenje vjerskog odgoja…
Na žalost, unatoč dobroj suradnji i dobroj uklopljenosti vjeronauka u većini hrvatskih osnovnih i srednjih škola, u našim se medijima, isticanjem (ili prenaglašavanjem) povremenih poteškoća i nesnalaženja nekih pojedinaca, (ne)namjerno stvara dojam o općem nesnalaženju vjeroučitelja i problematičnosti tog predmeta.
Stoga, potičem sve nas da se založimo za još bolju suradnju, i to: promicanjem i podržavanjem svega onoga što je dobro; pravodobnim, dobronamjernim i stručnim reagiranjem u situacijama kada se javljaju određena nesnalaženja i problemi. Mnoge je probleme moguće riješiti na razini škole, a za neke će biti potrebno kontaktirati Ured za vjeronauk u školi. Suradnja Ureda za vjeronauk doći će još više do izražaja kada zaživi novi Naputak (u tijeku je njegova izrada) o podjeljivanju i opozivu kanonskog mandata za katolički vjeronauk u Zagrebačkoj nadbiskupiji. Samo u kvalitetnom suradničkom ozračju moći ćemo omogućiti da vjeronauk pruži djeci i mladima one sadržaje koji se pokazuju presudnima za kvalitetan život pojedinca i društva.
I na kraju, zahvaljujući vam na pažnji, poštovane ravnateljice i ravnatelji, želim naglasiti ovo: vaša služba nije običan posao, vaša je služba zvanje; vi radite s čovjekom za čovjeka; vi radite za naše mlade naraštaje. O hrvatskoj školi danas ovisi budućnost hrvatskog naroda i društva sutra. Crkva, poštujući autonomiju škole, želi vam biti blizu i uvijek je spremna na suradnju onoliko i onako kako je to u njezinoj naravi.