Zagreb, (IKA) – Komisija “Iustitia et pax” Hrvatske biskupske konferencije predstavila je izjavu o Međunarodnom sudu za ratne zločine u Haagu na konferenciji za novinare u utorak 12. travnja u Tajništvu HBK u Zagrebu.
Predstavljajući izjavu, tajnik Komisije dr. Gordan Črpić istaknuo je kako se u izjavi upozorava na probleme koje Komisija vidi u radu Haaškoga suda, na koje taj sud nije uspio primjereno odgovoriti. Tako se ističe kako prije svega nije vrednovao činjenicu da je Hrvatska bila žrtva agresije, velika je zamjerka ovome sudu upravo ta da se za zločine na našem području sudi samo pripadnicima autohtonih naroda koji tu žive, a unaprijed se aboliralo pripadnike drugih naroda koji su također u vrijeme ratnih djelovanja imali bilo političku ili vojnu odgovornost.
Dr. Črpić nadalje je podsjetio kako je sud utvrdio kriterije koji ne vrijede univerzalno, već partikularno i parcijalno. Kada bi se kriteriji tog Suda primijenili na generale i političare naroda sudaca i tužitelja u procesu, mnogi bi generali i političari tih naroda bili optuženi po zapovjednoj odgovornosti, za prekomjerno granatiranje, neselektivno granatiranje, udruženi zločinački pothvat. No, kriteriji međunarodnog suda pod okriljem Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda evidentno ne vrijede univerzalno, pa se onda postavlja pitanje nije li to opasan pravni presedan koji se nije smio dogoditi na kraju 20. stoljeća, upozorio je dr. Črpić.
Istaknuo je također kako je Komisija napravila distinkciju između Suda i haškog tužiteljstva. Tako se u izjavi ističe kako bi bilo nepravedno zbog svega toga prozivati cijeli Tribunal. “Bez namjere umanjenja činjenice da je Sud potvrdio i učinio pravosnažnom optužnicu za “zločinački pothvat”, želimo podsjetiti da optuživanje ili neoptuživanje, otvaranje ili neotvaranje istraga za “prekomjerno”, “neselektivno” granatiranje Knina, ili Vukovara – nije u nadležnosti Suda, već haškoga tužiteljstva. A to tužiteljstvo radilo je prema čudnim kriterijima i metodama. Mnoga svjedočenja iz samog Suda, ali i iz tužiteljstva, iznijela su na svjetlo dana činjenicu da se o optuživanju odlučivalo pod političkim pritiscima velikih sila, s jasnom težnjom ujednačavanja odgovornosti napadača i napadnutih, a to znači i iskrivljavanja povijesne slike o stvarnim agresorima i stvarnim žrtvama”, rekao je dr. Črpić te upozorio na činjenicu istaknutu u izjavi, da je sporno i to što tužitelju Vijeće sigurnosti daje neviđenu političku snagu. I Vijeće sigurnosti i Europska unija svoje bitne političke odluke o Hrvatskoj temelje na izvješćima glavnoga haškog tužitelja, a ne predsjednika suda ili na odlukama sudskoga vijeća. U tome smislu sud za bivšu Jugoslaviju je svjetski presedan.
U dijelu izjave, naslovljenom “Hrvatska i Haaški sud”, podsjeća se i na vlastite pogreške Hrvatske te navode neke. Tako se u izjavi postavlja pitanje razboritosti u odluci da se prije nego što je nadležno sudsko vijeće donijelo svoju odluku, u travnju 2000. godine donese Deklaracija o suradnji s Međunarodnim kaznenim sudom u Haagu, čime se tužiteljstvu dala nadležnost nad oslobodilačkim operacijama Bljesak i Oluja. Ne samo da tada nije pokazana politička razboritost, nego je državna vlast iskazala nepoštovanje prema nadležnom sudskom vijeću. A ne smije se zaboraviti ni selektivno i protuzakonito dostavljanje dokumentacije tužiteljstvu, a posebno se to odnosi na “predsjedničke” transkripte.
Da bi Sud mogao donijeti pravednu presudu, sudsko bi vijeće trebalo, uz sve predočene činjenice, prilikom donošenja presude voditi računa i o tome da za državnu politiku agresije i okupacije Hrvatske te Bosne i Hercegovine nije podignuta nikakva optužnica, dok za odluku da se oslobodi okupirani hrvatski teritorij, jest. Potom o pravu i obvezi Hrvatske da oslobodi svoj okupirani teritorij, kao i o pravu i obvezi Hrvatske da pomogne ugroženom bošnjačkom i hrvatskom narodu da nakon Srebrenice ne doživi još jedan genocid u Bihaću, koji bi po procjenama međunarodne zajednice bio višestruko strašniji, navodi se u izjavi. Ističe se također da nitko pravedan ne može poreći da su i s hrvatske strane počinjeni pojedinačni zločini, no procesuirati i osuditi trebalo bi prave počinitelje, a ne birati osumnjičenike po političkom ključu. Jer samo ukoliko se osude pravi počinitelji, pravda može biti zadovoljena, a ukoliko se osude nevini, to onda nije pravda, već nepravedna optužba napadnute države, a time i njezinog naroda. A ovakva nepravda ne pridonosi uspostavi povjerenja i mira, već može biti uzrok novim podjelama i ozbiljnim nesporazumima. Ne kaže se uzalud da je bolje sto krivih osloboditi nego jednog nevinog osuditi, zaključuje Komisija u izjavi.
Predsjednik Komisije sisački biskup Vlado Košić spomenuo je kako je to treća izjava u kojoj se Komisija osvrće na sud u Haagu. Biskup je također spomenuo kako je Komisija pozvala vjernike na molitvu i post tri petka pred samu presudu, a biskupi su sa svog plenarnog zasjedanja pozvali i na molitvu za domovinu u ovom presudnom trenutku.
Na aspekte vezane uz izjavu osvrnuli su se i članovi Komisije dr. Neven Šimac i dr. Tonči Matulić.
Osvrnuvši se na vlastito iskustvo putovanja oslobođenim krajevima neposredno nakon Oluje, dr. Šimac rekao je da je temeljem svega onog što je vidio te konkretnih svjedočenja stanovništva koje je ostalo na području Knina, bilo razvidno da se na oslobođenim područjima radilo o etničkom samočišćenju.
Dr. Matulić istaknuo je kako se izjavom želi skrenuti pozornost da pravda koja nije za sve jednaka, nije pravda. Uz to je važno načelo mira s kojim ova Komisija promiče načelo pomirenja koje je potrebno ne samo u našim nacionalnim okvirima svehrvatske pomirbe, nego je izuzetno važno pomirenje na tlu cijele regije, rekao je dr. Matulić.