U uvodnoj riječi Svitlomarinje, urednik navodi da Isusova i naša majka Marija, kao naša Svijećnica, traži od nas da ne glavinjamo, nego da i u veljači nađemo vremena za naše bližnje, da ih posjetimo, dodirnemo, zagrlimo, rukujemo se… kao što je Marija učinila kada je posjetila tetu Elizabetu u Gorju.

Papa Franjo, u Angelusu na Novu godinu, poručuje: Novorođenom Mesiji, koji očituje Očevo milosrđe, odgovara srce Marije, Djevice Majke. To srce je uho koje je čulo navještaj arkanđela Gabrijela; to srce je ruka zaručnice dana Josipu; to srce je zagrljaj koji je obavio Elizabetu u njezinoj starosti. U srcu Marije, naše Majke, veli Papa, kuca nada; kuca nada otkupljenja i spasenja za svako stvorenje.

Don Ivan Bodrožić, u prilogu Zrcalo Božje, govori da je Marija doista na savršen način uspjela primiti odraz Božjega svjetla u svoj život, do mjere, da je utjelovila onoga koji je Svjetlo od Svjetla i Svjetlo istinsko, koje prosvjetljuje svakoga čovjeka. Te joj se, veli don Ivan, s pravom u lauretanskim litanijama, obraćamo kao Ogledalu pravde.

Dr. Dinko Aračić, u tekstu Pravilna pobožnost, spominje kako je talijanski mariolog Ludovico Antonio Muratori, u djelu: O pravilnoj pobožnosti kršćana, pokušao uspostaviti sklad između racionalnosti i religije, između štovanja i praktičnoga života kršćana. Na poseban način, spominje dr. Aračić, Muratori je želio „obraniti“ Crkvu od revnosti onih koji ostavljaju prostor za „nerazborite i pretjerane pobožnosti“.

Dr. Ante Periša, u naslovu Kontrolirana istina ili Veži konja di gazda kaže, piše o tzv. Ministarstvu istine, koje je, kao vrhovni provjeravač istine, pokrenulo platformu tzv. fact-checker, i pita se čemu nekakvi timovi za provjeravanje raznih informacija, koji brišu, zabranjuju, elimiraju izjave i tekstove koji nekome, tobože, ne odgovaraju, po onoj narodnoj: Veži konja di gazda kaže.

Fra Ivica Jurić, u prilogu Život je najveći dar, spominje, da se rado hvalimo tolerancijom, kao modernom vrijednošću, ali ljubav i briga za dobro čovjeka nadilaze svaku toleranciju. ‘Napredni’ čovjek odbija priznati da i tolerancija ima granice. Ako toleriramo zlo, zaključuje fra Ivica, onda griješimo, jer prema zlu (ubojstvo, zlostavljanje, krađa, nasilje…) treba imati nultu stopu tolerancije.

Fra Kristian Stipanović, u tekstu Vrata Nade – Porta Spei, spominje kako je papa Franjo otvorio Svetu godinu i posvetio je kršćanskoj nadi. Vrata Nade, odnosno otvorena vrata naših crkava, pozivaju nas, veli fra Kristian, da slijedimo Gospin primjer, kako bi svatko od nas svojim životom bio poziv bližnjima da idemo putem Nade i jednom prođemo kroz Vrata u Dom Oca nebeskoga.

Danijela de Micheli Vitturi, u prilogu Od Egipta i nazad, poziva kršćane da učimo od Marije kako živjeti; ona je od Gospodina primala iznenađenja i snalazila se u životnim izazovima. S Gospodinom se može sve činiti ‘novo’, jer nas stalno obnavlja i potiče da hrabro koračamo putem Istine, svaki dan korak bliže Njemu.

Don Stanko Jerčić, u tekstu Pohvala zrncima dobrote, pita se: Gdje je nestao sretni čovjek? Kao da nam nedostaje onih svetih, tihih duša, koje s Bogom grade našu sadašnjost i budućnost. Stoga nam se svima valja zamisliti nad životom majke Marije, veli don Stanko, te skupiti snagu za život po Bogu, ako želimo sebi i svome narodu bolju budućnost, ako hoćemo graditi istinski Lijepu našu – zemaljsku i nebesku domovinu.

Urednik fra Ante Branko, iz likovne kulture pod naslovom Salus Populi Romani, opisao je ikonu Sveta Marija Spas Rimskoga Naroda, koja se časti u crkvi Svete Marije Velike u Rimu. Ovo je tzv. ‘ikona sv. Luke’ izrađena u bizantinskoj ikonografiji, a prikazuje Gospu Bogonosicu, s djetetom Isusom u naručju. Spada u ikonografski motiv svetih slika zvanih Hodigitrija, Gospa od Puta, Putovoditeljica, odnosno Posrednica koja vjernike vodi prema Spasitelju (kojega drži u naručju).

U rubrici, Službenice i službenici Gospodnji, pod naslovom Antonio Rednić Ivanović, predstavili smo skromnoga liječnika, rodom iz Sutivana na Braču, koji je cijeli životni vijek proživio u Čileu, i zbog svoje ljubavi prema siromašnima i nemoćnima, preminuo na glasu svetosti.

U ispovijesti namjesnika Poncija, peta u nizu od osam ispovijedi, iz neobjavljene knjige: Grob Isus Krista, donosimo uznemirenost Poncija Pilata kada je doznao da je Isus Krist uskrsnuo iz groba.

Na četiri stranice donijeli smo prigodne vijesti iz Crkve u Hrvata kao i Crkve u svijetu; među inim i Pastirsko pismo naših biskupa o hrvatskim nacionalnim jubilejima.

U rubrici Spomendanje, objavili smo razgovor naše suradnice Zeljko Selak koji je vodila sa znanstvenom savjetnicom Hrvojkom Mihanović Salopek koja proučava hrvatsku marijansku baštinu.

U rubrici, Ženstvenost, donijeli smo prijevod pripovijesti pod nazivom Nevina dječica, u kojoj majka Marija pripovijeda o bijegu u Egipat; iz knjige LEI – ONA, a napisala talijanska spisateljica Mariapia Veladiano.

U rubrici Mirboženje, objavili smo pjesmu, koju je napisala kršćanska pjesnikinja Nedjeljka Andrić Novinc, pod naslovom Blagoslovljena svijeća.

Uz ostale priloge spominjemo i sveca Gospina osmijeha, svetoga Gabrijela od Žalosne, ljubitelja školske djece, kojemu spomen slavimo 27. veljače.

Spomenimo, da smo donijeli zanimljivi prilog Da svi budu jedno, u čast ekumenskoga pokreta za jedinstvo kršćana, kroz opis četiri velike ili patrijarhalne bazilike u Rimu.

Na omotnici, na zadnjoj i predzadnjoj stranici, donijeli smo putopisni zapis o značenju crkvice Gospe od Mira u Srijemskim Karlovcima, u kojoj je 26. siječnja 1699. potpisan ugovor između Svete Lige i Osmanlija.