U uvodnoj riječi „Lav Dobroga Pastira“ urednik spominje kako je Isus nakon uskrsnuća obnovio poziv apostolu Petru da bude čuva njegova blaga; i tako od Lina, pa Anakleta, Klementa… do pape Franje, koji je predao ključ papi Lavu XIV. kao 267. pastiru u slijedu.

Nakon uvodnika slijedi redoviti sadržaj. Najprije obavijest o novom Petrovom nasljednika – papi, koji je uzeo ime – Lav XIV. Novi papa obratio se nazočnim vjernicima: „Mir vama! Draga braćo i sestre, ovo je prvi pozdrav uskrsloga Krista, Dobrog Pastira, koji je dao svoj život za Božje stado. I ja bih želio da ovaj pozdrav mira uđe u vaša srca, da dosegne vaše obitelji. Svim ljudima, gdje god bili, svim narodima, cijelome svijetu: Mir vama.“

Ivan Bodrožić, u naslovu „Ljubiteljica Ljubav“, govori da je Isusova i naša majka Marija prenijela ljudskome rodu sve što je imala u srcu. Bog joj je povjerio svu svoju ljubav da je prenese svijetu, to jest da je utjelovi i rodi, te je tako do kraja kucalo njeno srce za Boga živoga. Ljubav koju je primila, predala je svijetu u potpunosti, tako čisto i cjelovito. Sve skupa nam svjedoči da je njezino srce bilo sjecište Božje i ljudske ljubavi, ili žarišna točka u kojoj su se susreli naraštaji predaka s naraštajem sinova.

Dinko Aračić, u tekstu „Svetica čudotvorne medaljice“, spominje kako je Gospa povjerila francuskoj redovnici Katarini Labouré da se pobrine za izradu medaljice s njezinim likom. Čim se medaljica počela širiti, počela su se događati tjelesna i duhovna ozdravljenja tako da je prozvana ‘čudotvornom medaljicom’. Obraćali su se tvrdokorni grješnici, odmetnici i bezvjerci. Čudotvorna medaljica priziva otajstvo otkupljenja u znaku križa, tajnu Božje ljubavi u Srcu Isusovu i Marijinu.

Ante Periša, u naslovu „Urušavanje kule“, govori da svaka propast ostavlja mučan dojam. Ipak je ljepše dok se gradi i širi, nego kad nastupi trenutak otrežnjenja i urušavanja nečega u što su ljudi vjerovali, za što smo nekad žrtvovali ideale i mnoge vlastite vrijednosti… Kad dođe vrijeme raspadanja, sve to izgleda mučno i tragično. No, treba se pomiriti s tim da nijedna ljudska tvorevina, nijedno carstvo nije trajalo zauvijek. Dođe vrijeme da se iskvari, počne sve više trunuti i zaudarati iznutra… Na kraju je dovoljan i kakav slabi dodir da uruši takvu već poluraspadnutu tvorevinu.

Ivica Jurić, u prilogu „Godina nade“, naglašava da je nada središnja tema Jubilejske godine u kojoj se nalazimo i u kojoj smo pozvani živjeti kao hodočasnici nade. Crkva je hodočasnička zajednica koja putuje ‘između progonstava svijeta i utjehe Božje’. Svoju nadu stavlja u Boga koji je vjeran svojim obećanjima. Krist je naša nada jer samo po njemu tmine svijeta ne predstavljaju posljednju riječ. On je Svjetlo koje je pobijedilo i pobjeđuje tamu grijeha i smrt – našeg najvećeg neprijatelja. On je Svjetlo koje ne gasne.

Kristian Stipanović, u tekstu „Dom Duha“, spominje kako treba svoju želju i odluku za obraćenjem povjeravati Majci Mariji. Ona zna naše srce i s čime se sve borimo i mučimo na putu života. Časteći njezino Bezgrešno Srce položimo u Njega svoj život i sve dobre odluke da nas ona čuva i vodi do cilja za koji smo stvoreni. Po Mariji upućujemo Gospodinu predivnu liturgijsku molitvu: Bože, rekao si da boraviš u pravednu i iskrenu srcu. Daj da mi budemo takvi te se trajno nastaniš u nama!

Danijela de Micheli Vitturi, u prilogu „Blago i krotko srce“, spominje kako pobožni zaziv Zlatne krunice Presvetom Srcu Isusovu koji kroz mjesec lipanj odjekuje u kršćanskim molitvama, lijepih uzdahom: Isuse, blaga i ponizna Srca, učini srce moje po Srcu svome! Ovom pobožnom uzdahu dodajemo još jedan molitveni zaziv kroz mjesec lipanj: Slatko Srce Marijino budi moje spasenje. Presveto Srce Isusovo i Prečisto Srce Marijino su moćni zagovornici u čišćenju srdaca.

Stanko Jerčić, u tekstu „Gdje je nestao čovjek“, spominje da bismo djeci morali davati sve od ‘sebe’, a ne da pokušavamo iskupiti ‘sebe’ dajući im ‘od svoga’ i više nego što objektivno možemo i više nego što im objektivno treba. I gle paradoksa: Nemamo vremena za djecu jer sve svoje vrijeme potrošimo da bismo djeci svojoj pribavili – sve što im pripada! Stavili smo djecu, te svoje raritete, rijetkosti, na obiteljsko i općedruštveno tobožnje prijestolje, ali ne želimo vidjeti da se tamo ne osjećaju ni udobno, ni zdravo, ni dobro…

Urednik Ante Branko, iz likovne kulture pod naslovom „Bogonosica“, opisao je povijest  nastanka najvećeg njemačkoga marijanskog svetišta u Bavarskoj – Gospe od Milosti u Altöttingu. Srce svetišta tvori osmerokutna Kapela Gospe od Milosti, Gnadenkapelle. U Svetoj kapeli – Heilige Kapelle pokopane su urne sa srcima bavarskih plemića i crkvenih dostojanstvenika.

U rubrici, Službenice i službenici Gospodnji, pod naslovom „Mučenica svoga zvanja – sestra Žarka Ivasić“, opisana je mučenička smrt sestre milosrdnice sv. Vinka Paulskoga koja je, iz mržnje prema vjeri, ubijena ispred kapelice Svete Marije Magdalene na groblju u Gospiću nakon montiranoga komunističkoga sudskoga procesa.

U ispovijesti Isusovih poslanika, prva u nizu od pet ispovijesti, iz neobjavljene knjige: Grob Isus Krista, donosimo potresno viđenje koje su učenici doživjeli u Maslinskom vrtu prije nego su hramski čuvari uhvatili Učitelja i odveli na suđenje.

Na četiri stranice donijeli smo prigodne vijesti iz Crkve u Hrvata kao i Crkve u svijetu. Spomenuli smo se i trojicu Hrvata – kardinala elektora koji su birali novoga papu i opisali tijek koklave.

U rubrici, Ženstvenost, donijeli smo pripovijest pod nazivom „Mržnja“, u kojoj majka Marija pripovijeda kako je doživjela Isusova smrt na križu; to je prijevod iz knjige LEI – ONA, a napisala talijanska spisateljica Mariapia Veladiano.

U rubrici Spomendanje, opisan je umjetnički izgled Sisktinske kapele posvećene Uznesenju Marijinu za koju se može reći da svojevrsna Biblija siromašnih, Biblia pauperum, ili enciklopedija kršćanske renesansne umjetnosti.

U rubrici Mirboženje, spominjemo da je veliki graditelj Antonio Gaudi, koji je projektirao katedralu Svete Obitelji u Barceloni, postao sluga Božji.

U pjesničkom podlistu nalazi se pjesma „Nado naša“ koju je napisao Dražen Stojanović.

Na omotnici, na zadnjoj i predzadnjoj stranici, putopisni je zapis o crkvi Vele Gospe – Asunte u Rijeci koja ima kosi toranj.