U uvodnoj riječi „Kamen na Crkvi“, urednik spominje kako je Isus oslobodio grješnicu koju su mu doveli da je osudi. Nakon uskrsnuća Isus je osnovao Božje sudište za pokajnike. Dok se kršćani kaju za grijehe u skrušenoj ispovijedi, mnogi zakonoznanci bacaju svega i svačega na naše crkve i križeve, tako da kršćani često, piše urednik, dobiju pokoji (ozakonjeni) kamen u rebra ako ne i u glavu

Prigodom audijencije Hrvatskoga nacionalnoga hodočašća, prošloga mjeseca, u rubrici Papa i Hrvati, donesen je pozdrav pape Lava koji je nazočnim vjernicima poručio: „Neka vas Gospodin blagoslovi, a Blažena Djevica Marija, koju zazivate kao Advocata fidelissima Croatiae, neka vas zaštiti pod svojim plaštem i prati na vašem svakodnevnom putu.“

Don Ivan Bodrožić u prilogu „Iscjeliteljica ljudskoga bratstva“, spominje, da je majka Marija, osim što je bila ponizna službenica Gospodnja, rodila onoga koji je izliječio izobličene ljudske odnose. Kao Majka svih živih, postala je i Majka iscjeliteljica međuljudskih odnosa i međusobnog zajedništva.

Dr. Dinko Aračić u tekstu „Gabrijel od Žalosne Gospe“, opisuje život i djelovanje Gospina štovatelja Francesca Possentija, koji je napisao „Simbolo della Madonna“, svojevrsnu teologiju marijanskog vjerovanja, onoga što vjerujemo o Blaženoj Djevici Mariji. Slijedeći njezin primjer i sam je postao kršćanima, osobito mladima, uzorom krjeposti.

Dr. Ante Periša u naslovu „Tehnizirani čovjek“, govori kako su današnji ljudi samo neandertalci s naprednijom tehnikom. Jer se čovjek, u svojoj naravi, nije nimalo promijenio od prvih poznatih početaka, ali je u ruke dobio moć, koja u rukama nezreloga, nedorasloga (grijehom iskvarenoga) čovjeka često biva pogubno.

Fra Ivica Jurić u prilogu „Prava i kriva strana povijesti“, kaže da se mnogi sustavi danas hvale da su na „pravoj strani povijesti“. I zaključuje: Moderno vrijeme je bolje od staroga koliko i četvrtak od srijede. Jer, mnogi zaboravljaju da je samo Bog gospodar povijesti, a svi ostali su kratkotrajni glumci koji si umišljaju veličinu koju nemaju.

Sestra Klaudija Todorić pod naslovom „Važnost braka i obitelji“, spominje da kvaliteta bračnoga veza i odnosa utječe na obiteljski život, a pogotovo na rast i razvoj djece. Djeca daju smisao bračnom životu, a time i sreću roditeljskoj ulozi. Ako ne sačuvamo obitelj, velik sestra Klaudija, nestat će i ljudska civilizacija i smisao kršćanstva.

Fra Kristian Stipanović u tekstu „Ne zaboravi me“, prisjeća kršćane, da nas je svemogući Bog stvorio iz ljubavi, da poznaje svakoga od nas po imenu, kao što je pozvao Mariju, Milosti punu. Gospodinu nitko nije broj, nego ljubljeno dijete koje On ljubi i ne zaboravlja.

Danijela de Micheli Vitturi u prilogu „Odgovorno roditeljstvo“, poziva roditelje da je moguće, povjerenjem u Boga, biti i dobar i velikodušan roditelj, koji je istodobno i razborit i odgovoran u prihvaćanju života kao jedinstvenoga dara.

Don Stanko Jerčić u tekstu „Budi volja tvoja“, spominje divni primjer iz Gospina života. Kada ju je „zaskočio“ arhanđeo Gabriel s Božjim navještenjem, imala je drugačije planove. Ali, kada je dobila razjašnjenje, hitro je odgovorila: „Evo službenice Gospodnje.“ Na tu njezinu riječ – „Riječ tijelom postade“ tj. Bog posta Čovjekom „i nastani se među nama“ u Marijinu krilu.

Urednik fra Ante Branko iz likovne kulture pod naslovom „Hortus conclusus, zatvoreni vrt“, opisao je umjetnički motiv rajskoga vrta koji označava jedinstvo između Krista i Crkve kao zaručnice, odnosno utrobu majke Marije, kao bezgrješne Djevice, koja je rodila Spasitelja.

U rubrici Službenice i službenici Gospodnji, pod naslovom „Sluga siromašnih – fra Lino Maupas“, predstavljen je franjevac rođen u Splitu, francuske i talijanske krvi, koji je u Italiji živio kao apostol siromaha i umro na glasu svetosti.

U ispovijesti Isusovih poslanika, četvrtu u nizu, iz neobjavljene knjige „Grob Isus Krista“, donesena je pripovijest o apostolu Petru koji je poput pashalnoga janjeta Bogu primio hramski zastor, odnosno zapalio ga javno na žrtveniku.

U rubrici, Ženstvenost, dvije su sjetne priče u kojima majka Marija pripovijeda život Isusov; to je prijevod iz knjige LEI – ONA, a napisala talijanska spisateljica Mariapia Veladiano.

Na četiri stranice su prigodne vijesti iz Crkve u Hrvata kao i Crkve u svijetu.

U rubrici Mirboženje, spominje se poznata priča, koju je napisao španjolski književnik José María Sánchez-Silva, pod naslovom: Marcelino kruh i vino.

U pjesničkom prilogu objavljena je pjesma „Koji jesi Vukovar“, napisao fra Ante Branko Periša.

U ne/ozbiljnoj pošalici, odgonetana je nedoumica između dvojice braće franjevaca o tome zašto su krizanteme postale „mrtvačko cvijeće“.

Na zadnjoj i predzadnjoj stranici, urednik je donio putopisni zapis o crkvi Imena Marijina u Novom Sadu u Vojvodini, koju vjernici, zbog ljepote, zovu katedrala.