Urednik fra Antun Branko Periša Uvodnik je naslovio „Vina imaju“ u kojem reinterpretira evanđeoski izvještaj o svadbi u Kani.

Papa Franjo u poruci za 12. susret hrvatske katoličke mladeži, poručuje da je tema susreta „Raduj se za svoje mladosti“, ujedno poziv da se vrijeme mladosti doživljava kao Božji dar, iskazujući zanos i darežljivost koji su vlastiti mladenačkoj dobi.

Don Ivan Bodrožić u prilogu „Srce Marijino kao pismohrana“ piše da je Gospa svoje srce pretvorila u pravu pismohranu u kojoj su pohranjene sve Božje riječi, jer je to bila pismohrana u koju je bila položena utjelovljena Božja Riječ, koja sadrži sve Božje riječi i svu Božju ljubav. Zato je Prečisto Srce Marijino škola istinske vjerničke pismohrane.

Dr. sc. Dinko Aračić, u tekstu „Isusova i Marijina mističarka“, spominje kako je talijanska sestra klarisa Veronika Giuliani sudjelovala u patnjama Krista Raspetoga i u njima susrela majku Mariju. U Kristovoj muci otkrivala je Marijino suosjećanje kao dio jedine žrtve otkupljenja. I Marija je, kako piše Veronika, prinosila svoje patnje s patnjama svojega Sina u jedinstvenu otkupiteljsku žrtvu nebeskom Ocu.

Dr. sc. Ante Periša pod naslovom „Strah“ piše kako se u ljudski život sve više uvlači globalni strah od budućnosti. Vjera uključuje pouzdanje u Boga. A duboki oslonac u Bogu, temelju svega, briše svaki strah. Ne bojmo se! A medijske vijesti slobodno koji put preskočimo, pogotovo one strašne, iz crne kronike.

Fra Ivica Jurić u prilogu „Živjeti vjeru“, veli, da suodnos s Bogom djeluje samo kada se živi po vjeri, kada je čovjek otvoren Bogu. Tada ga Bog mijenja, oplemenjuje i čini otvorenim, pomirljivim i susretljivim prema drugim ljudima. I samo tada vjera pruža „dokaze“ Božje opstojnosti.

Fra Kristian Stipanović u tekstu „Dioptrija duše“ poziva kršćane da se ugledaju u majku Mariju, kao najbolji primjer zdravih očiju koje vide i blizu i daleko. Bila je osjetljiva za potrebe ljudi oko sebe – vidjela je u svima braću i sestre, veli fra Kristijan, odnosno u nama je gledala svoju ljubljenu djecu.

Danijela de Micheli Vitturi u prilogu „Vina ne imaju“, spominje da se, kao vjernici, kada nam postane vina strpljenja ili vina radosti, obratimo Isusovoj i našoj majci Mariji, koje će nas preporučiti, veli Danijela, svome Sinu, našem Spasitelju.

Don Stanko Jerčić u tekstu „Žuto klasje“, spominje maturalni esej iz svojih gimnazijskih dana, pod naslovom: Zašto li se, bako, ljudi tuku, kad se klasje tako lijepo žuti? Taj stih pjesnika Iva Vojnovića govori da ni Isusovo klasje ne može donijeti ploda u ratnim sukobima.

Urednik fra Ante Branko iz likovne kulture pod naslovom „Švicarska Gospa“, spominje kako je nastalo najpoznatije marijansko svetište u Švicarskoj: Majka Božja od Einsiedelna u kojemu se štuje crna Gospa s djetetom Isusom u naručju.

U rubrici „Službenice i službenici Gospodnji“ predstavljen je sluga Božji Gerard Stantić, otac Hrvatske karmelske provincije. Otac Gerard provodio je asketski život u pokori i molitvi. Boravio je u jednostavnoj redovničkoj sobici; spavao na postelji od dasaka.

U pripovijesti o učitelju Gamalielu, odnosno Starcu Rabanu, objavljen je razgovor, osmi i posljednji u nizu, između učitelja i učenika o poslanju proroka Isusa iz Nazareta. Osobito kako su učitelj i učenici doživjeli vijest o Isusovu uskrsnuću.

Na četiri stranice novi broj donosi prigodne vijesti iz Crkve u Hrvata kao i Crkve u svijetu.

U rubrici Spomendanje, spominje se najveće umjetničko djelo ikada naslikano uljenom bojom na platu. Naime, talijanski umjetnik Paolo Veronese, trebao je izradili sliku Posljednje večere za benediktinski samostan u Veneciji, ali je naslikao prizor iz Kane Galilejske, gdje na mjestu mladenaca, u sredini, sjede Isus i majka Marija između 126 uzvanika.

U rubrici „Mirboženje“ spominje se kako je iz grčke mitologije Zeusova riba – Zeus faber ili Zeusov kovač, u kršćansku stvarnost ušla kao Kristova riba – Hristo-psaro, odnosno, prema talijanskom – riba sv. Petra, san-piero, kod nas šanpjer, ili kovač. To je riba koju je ulovio sv. Petar da bi, na Isusov nalog, platio porez. U tom neobičnom ulovu, spominjemo da je apostol Petar, na Isusov nagovor, s kolegama, ulovio, ni manje ni više, nego 153 ribe. Zašto baš 153 ribe? Ovu simboliku broja opisali smo u tekstu.

U rubrici „Ženstvenost“, donosi se sjetna pripovijest, pod naslvom „Sjećanje majke Marije“, u kojoj se Gospa prisjeća milosnih darova pri rođenju sina Božjega; to je prijevod iz knjige LEI – ONA, napisala talijanske spisateljica Mariapia Veladiano.

U rubrici „Izdanja lista Marija“, donosi se opis poznate knjige pod naslovom: Hrvatska kršćanska terminologija, koju je napisao filolog dr. fra Jeronim Šetka, kao svojevrsnu trilogiju hrvatskih kršćanskih termina grčkoga, latinskoga i slavenskoga podrijetla.

Na omotnici, na zadnjoj i predzadnjoj stranici, donijeli smo putopisni opis crkve Uznesenja Marijina u šibenskoj Rogoznici kraj Primoštena, podignuta na Gradini u blizini Zmajeva oka.