List je objavljen kao dvobroj jer prošle godine zbog situacije s pandemijom nije izišao. Nakladnik lista je Katedra čakavskog sabora Modruše, glavni urednik je predsjednik Katedre Zvonko Trdić, lektorica Marija Trdić Ćuk, a grafički urednik Miroslav Salopek. Grafičku pripremu i tisak napravio je Durieux iz Zagreba. Na naslovnici lista dominira drveni lik pijetla, a na zadnjoj kip Ivane Brlić Mažuranić iz središta Ogulina s maskom, čime se simbolički ukazuje na novo pandemijsko vrijeme.

Modruš kao glasilo modruškog kraja izlazi 18 godina u nizu, a osmu godinu objavljuje se kao knjiga, koja u ovom broju ima 176 stranica. Nakon uvodne riječi urednika Zvonka Trdića, slijede rezultati arheoloških istraživanja lokaliteta starog grada Modruša 2019. godine Nele Kovačević Bokarice, nakon čega Marija Trdić Ćuk prezentira niz predavanja u gimnaziji Bernadina Frankopana u Ogulinu povodom 100. obljetnice njezina djelovanja o temi Bernardina Frankopana i njegove baštine.

Franje Puškarić piše o Višestoljetnoj povijesti Modruške biskupije od 1460. do 1969. godine. Zatim slijedi niz tekstova autora s prostora Modruša i šire okolice o pojedinim obiteljima i njihovim sudbinama u kojima se progovara o teškom životu i tadašnjim političkim prilikama s prve polovice 20. stoljeća. Zvonko Trdić piše o Stotinu godina planinarstva u Ogulinu, kao i izletima u doba epidemije. Marija Trdić Ćuk piše o susretu dviju Katedri, Modruše i Kostrene, a list se zaključuje prigodnim tekstovima o preminulim članovima Katedre Modruše Ruži Brajdić i Ivanu Mihaljeviću Baraku, kao i tekstu Franje Puškarića o prvom Gospićko-senjskom biskupu Mili Bogoviću.