Izišao svibanjski broj „Marije“

U uvodnoj riječi „Isusov učinak“ urednik fra Ante Branko Periša spominje Isusovu matematiku o oduzimanju i davanju (tko ima, dat će mu se, a tko nema…).

Papa Franjo u poruci za Svjetski dan društvenih komunikacija, poručuje: „U ovom vremenu, u kojemu se izlažemo riziku da budemo bogati tehnologijom i siromašni ljudskošću, samo usvajajući duhovan način gledanja, samo ako ponovno steknemo mudrost srca, možemo proniknuti i tumačiti tu novost, koju sa sobom nosi naše doba, i otkriti put do istinski ljudske komunikacije.“

Don Ivan Bodrožić u prilogu „Duh samozatajnosti“ piše da je Marija „bila jednostavna, ponizna i samozatajna žena, koja je znala da je temelji cilj i smisao života služiti Bogu, a ne tražiti sebe i svoje prava. Što je ona činila u osobnom životu ostaje kao putokaz vjernicima u svim vremenima.“

Dr. Dinko Aračić u tekstu „Marijin diplomat“ spominje da je talijanski franjevac Salvatore Cadana, kao diplomat i propovjednik, tvrdio da je Marija – vratarica raja. Bez njezine pomoći ne može se postići spasenje. Svojim zagovorom pokazuje put obraćenja; spašava grješnike od božanskog gnjeva i vječne osude.

Dr. Ante Periša u naslovu „Postizborne namisli“, govori o političkim izborima i spominje da se svako malo ljudska civilizacija urušavala, jer je gradila kule babilonske bez Božje pomoći.

Fra Ivica Jurić u prilogu „Bog je ljubav, a ne moć“, veli da Bog u kršćanskom poimanju nije nikakva ‘hladna nebeska sila’, ni nepokrenuti pokretač, ni svemoćna energija lišena odnosa s čovjekom, već Bog, koji zbog svoje ljubavi pati; Bog, koji se u Kristovom poniženju, objavljuje kao sućutni Bog, koji trpi na svoj božanski način.

Fra Kristian Stipanović u tekstu „Rastimo do punine“, poziva kršćane, da radi svoga dobra, i dobra svojih bližnjih, gradimo svoj život na toj temeljnoj istini – na euharistiji, na sjedinjenju s Isusom Kristom. I poziva, da mole Isusovu i svoju majku Mariju, da im pomogne da, u ovozemaljskom životu, rastu kao euharistijski vjernici, do punine nebeske euharistije.

Danijela de Micheli Vitturi u prilogu „Bračna avitaminoza“, spominje da vjernici imaju mnoštvo duhovnih vitamina. Jer, Isus je bio i učitelj i liječnik i lijek. Poslušajmo Isusovu i našu majku Mariju i napunimo posude pokajničkim suzama, molitvom za oprost i predajmo ih Gospodinu – poziva autorica.

Mons. Stanko Jerčić u tekstu „Milosno skretanje“, upozorava vjernike da, koji put, moraju skrenuti s puta, poput Samarijanca koji je pomogao čovjeku u nevolji. Jer, svaka prava ljubav uključuje i podrazumijeva – „skretanje“ prema ljubavi, milosrđu, praštanju, suživotu.

Urednik fra Ante Branko iz likovne kulture pod naslovom „Tamnoputa Gospa, spominje kako je sv. Luka, prema tradiciji, bio Gospin slikar. Ali, ima jedan dokaz, da je bio i kipar. Naime, legenda veli da je izradio lik Majke Božje Morenete, Crne Gospe, koji se čuva u istoimenom španjolskom svetištu.

U rubrici „Službenice i službenici Gospodnji“, urednik je, među 17 kandidata za oltar Zadarske nadbiskupije, opisao život i mučeničku smrt časne sestre Agneze Petroša, koja je ubijena iz mržnje prema vjeri u rodnim Brguljama na otoku Molatu.

U pripovijesti o učitelju Gamalielu, odnosno Starcu Rabanu, donesen je razgovor, sedmi u nizu, između učitelja i učenika o poslanju proroka Isusa iz Nazareta. Opisan je dvoboj između Filistejca i Davida; jer, Isus je, poput Davida, krenuo u dvoboj protiv sila ovoga svijeta da oslobodi čovjeka od jarma grijeha.

Na četiri stranice nalaze se prigodne vijesti iz Crkve u Hrvata, kao i Crkve u svijetu.

U rubrici „Spomendanje“, spominje se kako kršćanski križevi smetaju ovogodišnjim organizatorima Olimpijskih igara u Parizu, pa su, na službenim plakatima, s nekih zgrada skinuli kršćansko znakovlje. Ali, zato su Litvanci, na Brdu križeva, posadili vieš od 5 tisuća križeva, kao dokaz da su Vrata Svetoga Križa na Brdu križeva uvijek otvorena, jer nisu nikada zatvorena vrata Srca Isusova (dok je srdācā kršćanskih, živjet će i Križ Sveti, bez obzira na športske igrice).

U rubrici „Mirboženje“, suradnica Nedjeljka Andrić-Novinc prisjeća se milosnih vapaja ispred slike Milosrdnoga Isusa.

U rubrici „Ženstvenost“, prijevod je sjetne pripovijesti koja se dogodila u susretu između majke Marije i majke Elizabete, iz knjige LEI – ONA, napisala talijanske spisateljica Mariapia Veladiano.

Na omotnici, na zadnjoj i predzadnjoj stranici, je putopisni opis crkve Velike Gospe na otoku Ošljaku, u Zadarskom otočju.