Izjava svećenika riječke metropolije okupljenih na teološko-pastoralnom tjednu u Rijeci od 19. do 21. lipnja 1995.

1. U postmodernom svijetu uočljiv je naglašeni interes čovjeka za sakralno, za religioznost i iskustveno življenje religioznosti. Uočljiv je također interes za pluralizam ponuda koje nastoje odgovoriti na čovjekova traganja. Pritom su sve brojnije one ponude čiji odgovori ne samo da odudaraju, već se i izrijekom protive izvornom katoličkom poimanju svijeta, čovjeka i Boga. To su razni, kako stari tako i novi, religiozni pokreti i sekte, bilo zapadne bilo orijentalne provenijencije.

2. Uvažavajući slobodu opredjeljivanja za ovaj ili onaj odgovor odnosno vjersko opredjeljenje, ipak je potrebno ukazati i na često netolerantno, čak i agresivno ponašanje pojedinih sekti, pogotovo ako se te iste predstavljaju otvoreno antikatolički ili pod kršćanskim imenom djeluju antikršćanski. U tom smislu nužno je poučiti vjernike za kritički pristup svim pojavama, uočavajući pozitivne, ali i izričito negativne tendencije.

3. Nove religiozne pokrete i sekte valja gledati prvenstveno kao veliki izazov za djelovanje i život Katoličke Crkve u vidu njene nutarnje obnove, uočavajući ono što neke vjernike motivira da ulaze u određene religiozne pokrete ili sekte. U tom smislu, u vidu izlaženja u susret suvremenijem čovjeku tragatelju, potrebno je voditi računa o čovjekovim pitanjima, njegovoj čežnji za drukčijim #!zanjem#! ili gnozom, za razliku od logičnog načina razmišljanja, uz kritičko preispitivanje eventualnih propusta Crkve u prezentiranju kristove istine o čovjeku i Bogu. Suočeni s problemom religioznog relativizma i sinkretizma u razmišljanju i življenju pojedinih vjernika te poplavom novih religioznih pokreta, ukazuje se na potrebu nove evangelizacije, odnosno temeljitije kršćanske, osobito biblijske, formacije naših vjernika, te oživljavanja i stvaranja novih modela življenja kršćanstva, kako na teoretskom tako i na praktičnom planu (navještaj-liturgija, zajedništvo, služenje) u našim župskim i drugim zajednicama. To može biti pravi odgovor današnjem čovjeku u njegovu traganju, a pogotovo u odnosu na njegovo nekritičko prihvaćanje novih učenja ili ulaženja u neke sekte.

4. S ciljem stvaranja novog ozračja u kršćanskim zajednicama presudna je uloga svećenika i vjernika laika, čiji bi zadatak trebao biti pomaganje ljudima da u kršćanskom modelu života pronađu puniji smisao i da se znaju osloboditi raznih oblika zarobljenosti koji se mogu zamijetiti u pojedinim novim religioznim pokretima i sektama.

5. Posebnu pažnju treba posvetiti fenomenu okultnih pojava odnosno sotonizma, za što se zanimaju mladi, čak i djeca. Taj fenomen ne treba prešućivati, ali niti suviše dramatizirati, već o tome otvoreno povesti razgovor kako u školi tako i u kršćanskoj zajednici, kako bi se izišlo u susret onima koji su time zahvaćeni ili se za to zanimaju. U tom su smislu roditeljima i vjeroučiteljima potrebne i određene metodološke upute.

6. Na kraju je naglašena potreba da se na razini Mjesne Crkve posveti veća pažnja istraživanju fenomena nove religioznosti i sekti, te da se netko izravnije u tome založi kako bi mogao viče pomoći pastoralnim radnicima u boljem snalaženju pri susretu s ovim fenomenom.