Cijenjeni sudionici ovog svečanog zborovanja,

dragi prijatelji!

Godine 1981., kada je Opća skupština Ujedinjenih naroda utemeljila Međunarodni dan mira, a `u svrhu obilježavanja i jačanja ideala mira među svim narodima i državama`, mi stariji smo bili mladi, a dobar broj Vas, današnjih mladih, nije bio ni rođen. Svih ovih 42 godine brojni su se naši miroljubivi i humani suvremenici trudili – pojedinačno i zajednički – u svojoj životnoj sredini i u praksi provoditi univerzalne ideale mira.

S pravom se očekivalo i očekuje da vjerujući ljudi, osobito pripadnici monoteističkih svjetskih religija – židovstva, islama i kršćanstva – budu neumorni promicatelji i branitelji vrijednosti ideala mira – na lokalnoj i globalnoj razini.

U Katoličkoj Crkvi se već 56 godina (od 1967.) na svaku Novu godinu, tj. svakog 1. siječnja obilježava Svjetski molitveni dan mira. Za taj Dan mira su sve dosadašnje pape upućivale svim članovima Katoličke Crkve, ali i svim ljudima dobre volje izvan Katoličke Crkve, poglavito državnicima i političarima, svoje prigodne poruke. O njima se razmišljalo, raspravljalo, dogovaralo i na temelju njih su se pravili planovi za konkretne zajedničke ili pojedinačne akcije. Ovisilo je to i o konkretnim ljudima, zajednicama, udrugama i organizacijama – crkvenog ili društvenog karaktera.

Poznato mi je da se u svim katoličkim crkvama u našoj zemlji svih proteklih 56 godina na taj Svjetski molitveni dan propovijedalo o miru i molilo za mir, onako kako je to bilo preporučeno od poglavara Katoličke Crkve, tj. pape, a u duhu Svetog pisma i nauka Crkve.

Općenito se može reći – upravo za vrijeme u kojem mi živimo, da nikada u povijesti čovječanstva nije bilo toliko govorenja o miru i da se nikada za mirom nije toliko čeznulo kao u naše vrijeme. Rastuća međusobna ovisnost među narodima i nacijama naprosto potiče da skoro svaki normalan čovjek – barem načelno – prihvaća ideal bratstva među svim ljudima. Velike međunarodne institucije diskutiraju o mirnoj koegzistenciji čovječanstva. U javnosti raste svijest o besmislenosti, apsurdnosti ratova – kao sredstva za rješavanje spornih pitanja. Sve više se mir nameće kao nužni preduvjet za bratske odnose među narodima i nacijama.

Mir se sve više i sve jasnije prepoznaje ne samo kao put prema pravdi, nego je on sam, tj. mir djelo pravde. Pa ipak se uvijek iznova može vidjeti i doživjeti kako se mir minira i razara.

Što je razlog tome da naša osvjedočenja ne odgovaraju uvijek našim ponašanjima? Zašto ispadamo mi nesposobni da otjeramo sve konflikte iz naše životne sredine? Mir je plod raznih konvergirajućih, tj. međusobno približavajućih ponašanja. Za mir se u duhu naučavanja Katoličke Crkve promatra kao plod ćudorednih promatranja etičkih načela koja su utemeljena u poruci Evanđelja i zato ta načela poprimaju još veću važnost. Zato se s pravom može reći kako je zadaća Crkve pomagati čovjeku da cjelokupni ovozemaljski, vremeniti poredak pravilno izgrađuje i usmjerava i da ga po Kristu sve više približava Bogu izvoru i uviru svega što postoji. Tako čineći, Crkva sebe svjesno čini služavkom ljudi, odn. ljudskog roda.

Sljedeći vjernost mjerodavne riječi jednog od poglavara Katoličke Crkve nismo zaboravili riječi velikog mirotvorca našeg vremena sv. pape Ivana Pavla II. koje je on izrekao prigodom svoga prvog pohoda Hrvatskoj u Zagrebu 11. rujna ratne godine 1994.: „Vi mladi ovdje i na Balkanu pozvani ste u prve redove u izgradnji mira. Da se postigne mir postoji samo jedan put: slušati Isusa Krista, dopustiti da Vas prožme njegova milost“.

Tri godine kasnije, prilikom svog prvog pohoda našoj zemlji, u Sarajevu, 13. travnja 1997. godine isti je sveti papa rekao u svom oproštajnom govoru u zračnoj luci svima nama ove riječi: „Dopustite mi da prije povratka u Rim ponovim riječi: nikada više rata! To je želja, ali ujedno i molitva koju povjeravam srcu i umu svakoga! Ovo je za Bosnu i Hercegovinu uistinu vrijeme gradnje mira. Da bi se uspjelo u tako zahtjevnom pothvatu morate se oslanjati na one najbolje snage koje imate i na suradnju svih stanovnika Bosne i Hercegovine, svjesni da su svi ljudi braća, jer su svi djeca jednog jedinog Oca“. Tako nam je govorio veliki mirotvorac današnjice.

Put ka trajnom pravednom miru jedan je dugi i trajni proces koji i danas traje, a treba trajati i sutra. Ne samo katolici, pravoslavci i drugi kršćani, nego i pripadnici islama i židovstva pozvani smo svi da posvijestimo sebi svoje početke, svoje korijene, da se raspitamo o našoj stvarnoj sposobnosti za mirotvorstvo, tj. da ponovno otkrijemo urođenu snagu svoje vjere, kada je u pitanju doprinos izgradnji mira među svima nama.

U ovoj zemlji, koja je domovina i mnogih od nas ovdje nazočnih, još uvijek se, nažalost, više-manje u svakom njezinom dijelu, osjećaju bolovi nezacijeljenih rana nesretnog nametnutog nam rata 90.-ih godina. Dok su se brojne materijalne ruševine više-manje uklonile i izgradili novi objekti, izgradnja duhovne i duševne dimenzije ovdašnjeg našega sugrađanina ni izdaleka nije tako uznapredovala, na veliku žalost i za brojne stanovnike naše domovine, koji su tijekom poratnih godina bili prisiljeni napustiti svoj rodni kraj i za samu ovu zemlju koju se prepušta – za sada – divljim životinjama i korovu, a sutra zacijelo nekim drugim stanovnicima koji će ju, kao izuzetno bogatu prirodnim resursima, doživjeti kao jednu vrstu `zemaljskog raja`.

Sve ove poratne godine sam bio jedan od neposrednih svjedoka mnogih drama i obmana kao i izostanka ciljanih dobrih rješenja od strane političkih, pravnih, privrednih, socijalnih i odgojno-obrazovnih gremija i institucija – ne samo domaćih nego i internacionalnih.

Ni prije nisam, a niti sada želim, zbog toga samo jadikovati, nego sam smatrao i smatram svojom dužnošću da pomoću skromnih i ograničenih subjektivnih i objektivnih mogućnosti i sredstava pripomognem da se učini jedan kvalitetni iskorak u pravcu odstranjivanja jednog trajno izvirućeg vrela kriza i konflikata u mojoj domovini kao i u poboljšanju relativne općenite zaostalosti naše zemlje Bosne i Hercegovine kao i cijele ove regije europskog kontinenta koju se naziva Jugoistočna Europa, odn. Balkan.

Kroz djelovanje našeg biskupijskog Caritasa, a koje su podržavali nekih od nacionalnih Caritasa iz drugih Europskih zemalja te USA osobito smo se posvetili nastojanjima oko odgoja i izobrazbe mladih; oko otvaranja radnih mjesta i osiguravanja životne egzistencije brojnih naših sugrađane ne samo katolika nego pripadnika i drugih vjerskih i etičkih zajednica, odn. svjetonazornih grupacija.

To smo radili u duhu aktualnog socijalnog nauka Crkve koji zastupa stav da je najbolja socijalna pomoć ona, koja teži za tim da se ljude dovede u takvu poziciju da se oni sami za sebe brinu i da sami sebi osiguravaju dostatnu životnu, odn. ekonomsku perspektivu.

Radi istine moram nažalost, spomenuti kako smo u tim našim humanim nastojanjima i planovima nerijetko nailazili na neshvatljivo nerazumijevanje pa i barijera od strane nekih od naših utjecajnih sugrađana i suvremenika, što je dobrim dijelom utjecalo na izostanak onih mogućih, potrebitih i očekivanih pozitivnih rezultata. Unatoč tomu, nismo se bili umorili nego uporno tražili nove mogućnosti, stvarali nove šanse i ostvarivali one rezultate koji su kao dobre pa i dragocjene prepoznavali brojni naši sugrađani i dobronamjerni ljudi ne samo izbliza nego i izdaleka.

Kao trajna pozitivna sjena pratila nas je svih ovih poratnih godina izuzetno dragocjena, ali nažalost predugo obezvrijeđena, rastrgana i muljem neznanja i prašinom nemara prekrivena duhovna, kulturna-civilizacijska baština ove nekoć najveće na svijetu trapističke opatije Marije Zvijezde u našem gradu. Ta baština je vapila za spašavanjem, obnovom i revitalizacijom i za posuvremenjenjem u duhu aktualnih potreba i izazova za stanovnike ovoga grada i regije.

Još prije punih 20 godina smo se – prisiljeni tada donesenim odlukama vodstva reda Cistercita strožije opservancije, poznati kao trapisti, razmišljali o osnivanju jednog međunarodnog centra za pomirenje, mir te međuvjersku i međuetničku suradnju. Kao svojevrsni nukleus, – zametak tog centra osnovali smo dvije godine kasnije (2005.) – uz pomoć prijatelja i dobročinitelja iz inozemstva Europsku akademiju Banjolučke biskupije. Ona je tijekom svih idućih godina vrlo aktivno djelovala kroz svoja stručna predavanja i brojna okupljanja te tiskane stručne radove na korist brojnih naših sugrađana i suvremenika željnih nadogradnje svoga intelektualnog znanja i izgradnje svoga duševnog mira i mirnog suživota.

Uporno smo se nadali da će se nama, kao i drugim vjerskim zajednicama oko nas, započeti s ispravljanjem nepravde, nanesene tijekom vladavine bivše države, jer se slično događalo redom u državama oko nas, nasljednicama bivše države. Nažalost, nedostajala je politička volja od strane najodgovornijih političkih dužnosnika u našem gradu, u našoj zemlji, a dragocjeno je vrijeme nepovratno prolazilo kao i često zagađena voda rijeke Vrbas koja protječe pored slavne Marije Zvijezde.

Kako Vam je zacijelo svima poznato, Božjom Providnošću i zagovorom Presvete Djevice Bogorodice Marije, čiji se majčinski lik kao Majke svih naroda časti u ovom hramu, dragom ne samo katolicima, pristupili smo prije tri godine osnivanju Europskog centra za mir i međuvjersku i međuetničku suradnju. Datum osnivanja se poklapao sa 195.-om obljetnicom rođenja redovnika-trapista Franza (Franje) Pfannera, velikog misionara i dobročinitelja ovog dijela naše zemlje, a nakon nje i zapadnog dijela prostrane Južne Afrike, utemeljitelja ovoga samostana, također se poklopila s Međunarodnim danom mira. Uz obilježavanje 1. i 2. godišnjice ovog Centra bili smo upriličili skromne programe na kojima smo iznosili pred Vas i druge naše prijatelje i podupiratelje rezultate naših nastojanja i konkretnih provedenih akcija.

Slično želimo učiniti i ovim obilježavanjem 3. obljetnice našeg Centra.

Što smo uradili tijekom protekle godine od obilježavanja 2. godišnjice – već smo djelomično čuli.

Moja je zadaća da Vas sada, još malo, upoznam sa ostvarenim planovima, s događanjima te našim aktualnim željama, nadajući se da ćete to dobronamjerno primiti znanju i k srcu.

Imajući u vidu da u svojoj životnoj sredini u ovom gradu imamo dragocjenu baštinu neumornog i požrtvovnog rada brojnih plemenitih ljudi – redovnika i drugih iz čak 16 europskih zemalja, koji su plodove svoga duhovnoga, umnog i tjelesnog rada darivali i ugrađivali u opće dobro svih stanovnika ovog kraja i ove zemlje i tako ujedno doprinosili njihovom mirnom zajedničkom životu, – mi smo se trudili u nastavljanju širenja istine o toj dragocjenoj baštini – kako u našoj domaćoj sredini, tako i diljem europskih država i naroda.

Moram pred svima izraziti veliku i dužnu zahvalnost jednoj našoj plemenitoj, među nama ovdje nazočnoj sugrađanki, urednici religijskoga programa na TVRS koja je s puno poštovanja i poznavanja materije, u brojnim svojim prilozima na javnoj televiziji sve više upoznavala domaću javnost sa dragocjenom preostalom baštinom velikog broja plemenitih Europljana, graditelja i djelatnika ove posvećene vjerske institucije, vrlo zaslužne za opći i civilizacijski kulturni razvoj našeg grada i njegove okoline, te s obavezom svih dobronamjernih i odgovornih dužnosnika i svih drugih građana ovoga grada i ove države da zajedničkim snagama konačno izvučemo iz blata nemarnosti i preziranja kao i iz mraka nepoznavanja preostale ali još uvijek upotrebljive materijalne kao i duhovne vrijednosti i nasljeđa njihova pregaralačkog, nesebičnog rada i požrtvovnosti.

Te vrijednosti i to nasljeđe nastojali smo – uz pomoć naših dragocjenih suradnika u Upravnom odboru (Kuratoriju) Europskog centra te drugih prijatelja iz više europskih zemalja – poglavito iz Njemačke – prezentirati tijekom prošle jeseni na važnim i utjecajnim mjestima i u institucijama Crkve, društva i države: u Njemačkoj, Italiji, Austriji, Hrvatskoj i Poljskoj. Naišli smo kod svih naših sugovornika na veliko zanimanje i iskazanu spremnost da se još više upoznaju s europskom duhovnom, kulturnom i civilizacijskom baštinom u našem gradu, kao i s našim konkretnim potrebama, željama, naporima, planovima i akcijama.

Dužnost mi je spomenuti i to s izrazima velike zahvalnosti njemačku crkvenu organizaciju Renovabis i njihovu dragocjenu financijsku pomoć s kojom smo mogli započeti prijeko potrebno uređivanje skromnih prostorija velikoga samostanskog kompleksa, a koje su u našem posjedu, za dolični smještaj bogate i vrlo vrijedne samostanske biblioteke i muzejskih artefakata. Još jednom pozdravljam među nama dugogodišnjeg direktora te velezaslužne organizacije g. Burgharda Haneke-a i zahvaljujem njemu osobno kao i svim dosadašnjim voditeljima Renovabisa, našim dobročiniteljima.

Rezultate njihove pomoći kao i pomoći Vlade RH, posebno Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan hrvatske možete vidjeti u prostorijama oko nas i iznad nas.

Prije točno godinu dana imali smo ovdje u Mariji Zvijezdi prezentaciju drugog izdanja knjige g. Rudolfa Baiera, danas nazočnog ovdje među nama: „Trapistička opatija Marija Zvijezda u Banjoj Luci“. Tijekom proteklih 12 mjeseci rasprodane su 2/3 naklade diljem Njemačke i drugih zemalja. Publikacija je poklonjena i većem broju važnih osoba iz Crkve, politike i društva.

Tako je prikaz povijesti Banja Luke i postojanja u njoj europskih vrijednosti i dostignuća od prije stoljeća i stoljeća i pol proširen među mnoge važne osobe današnjice ne samo u Europi nego i izvan nje. Ujedno je proširena istina o našem Europskom centru za mir i pomirenje kao i istina o velikoj i vrlo skupoj donaciji od 10.000 vrlo vrijednih knjiga od strane jednog vrlo zauzetog ljubitelja vrijednih znanstvenih knjiga, svećenika Schmidta rodom iz kraja odakle potječu i brojni članovi Marije Zvijezde među kojima su i dva najzaslužnija opata za sveukupni razvoj Marije Zvijezde.

U isto vrijeme su se brojni crkveni i društveni novinari radija i tv kućâ iz europskih zemalja počeli više zanimati za Kuću susreta Marija Zvijezda i Europski centar u njoj.

To je prouzročilo povećano zanimanje brojnih potomaka nekadašnjih stanovnika banjolučkog kraja njemačkog, poljskog, austrijskog, češkog, talijanskog te holandskog porijekla, od koji je znatan broj osobno potražio naš grad i u njemu Mariju Zvijezdu, te se upoznao s prošlošću i sadašnjošću i grada i Marije Zvijezde.

Mnogostruko se povećao broj turista iz brojnih europskih zemalja pa i izvaneuropskih, koji su prošle jeseni i tijekom ove godine posjetili Mariju Zvijezdu i pokazali zanimanje i divljenje za njenu slavnu prošlost i dramatičnu sadašnjost. Najavljeni su brojni grupni i osobni posjeti tijekom sljedećih mjeseci i u narednoj godini.

Još je jedna knjiga na njemačkom jeziku prije godinu dana bila ovdje predstavljena. Nju je uredio član Kuratorija Europskog centra, njemački profesor i novinar Winfried Gburek koji je u zadnji čas spriječen da bude danas među nama. On je upriličio i prijevod te vrijedne publikacije na hrvatski jezik sa znakovitim naslovom: „Marija Zvijezda i njezini trapisti. 150 godina svjetla na Vrbasu – Europski centar za mir“. Uz veliku materijalnu i stručnu pomoć naših prijatelja iz Zagreba, Slavonskog Broda i iz našeg grada – radosni smo da Vam danas možemo ponuditi ovu vrlo korisnu knjigu za Vaše daljnje upoznavanje s dragocjenom ovdašnjom baštinom i s našim naporima da je posuvremenjenjem predamo mladim generacijama.

Tijekom jeseni, zime i proljeća došlo je do brojnih susreta ne samo ovdje, u Kući susreta, nego i diljem Hrvatske, Austrije, Njemačke, Italije i Poljske s vrlo važnim ljudima iz područja znanosti, kulture te sa vjerskim, političkim i gospodarskim predstavnicima.

Ovdje su održana dva međunarodna simpozija – u suradnji sa Internacionalnom akademijom nauka i umjetnosti BiH te susreti mladih Međunarodne paneuropske unije iz BiH, Njemačke i Hrvatske; nekoliko međureligijskih skupova te veći broj duhovno-molitvenih slavlja na kojima je sudjelovalo mnogo stotina molitelja iz našega grada, zemlje i susjedstva.

U započetom sređivanju bogatog ovdašnjeg arhiva pronašli smo dragocjenu čudotvornu sliku Bogorodice Marije Majke dobrog savjeta i dragocjenu relikviju sv. Križa – i jedno i drugo smo – restaurirano stavili domaćim i drugim vjernicima u ovdašnjoj župnoj crkvi na čašćenje.

Velikom zaslugom Hrvatskog državnog arhiva iz Zagreba sređen je – barem kumulativno – dragocjeni arhiv koji je od kraja II. svjetskog rata bio zapravo u rasturenom stanju i nedostupan i nepoznat čak i domaćim ukućanima.

U tijeku je prenošenje u prikladne prostorije iz više decenijskoga vrlo neuslovnoga depoa tisućâ i tisućâ knjiga – od 16. st. do naših dana. Knjige su na više živih i mrtvih jezika. Mi bismo ih željeli ponuditi široj crkvenoj i društvenoj javnosti – kako to i dolikuje. No, za taj veliki posao trebamo i financijskih sredstava i stručnih ljudi. Uzdamo se u Božju Providnost da ćemo u toj nakani i uspjeti.

Za smještaj osobito vrijednih knjižnih i muzejskih eksponata valja nam prikladno preurediti prostorije koje momentalno posjedujemo, u iščekivanju da će nam u dogledno vrijeme državne vlasti udovoljiti našoj zamolbi te nam povratiti veliki broj knjiga i drugih muzejskih eksponata koji su bili otuđeni iz ovdašnje opatije nakon II. svjetskog rata.

Tijekom zadnjih tjedana smo imali više konstruktivnih razgovora s predstavnicima Vlade RS te nadležnih institucija u gradu, arhiva biblioteke i muzeja, kao i susret s našim gradonačelnikom i njegovim suradnicima. Razgovarali smo o aktualnim potrebama i željama s obzirom na njihovu pomoć pri sređivanju bogate kulturne i civilizacijske baštine Marije Zvijezde i o našim realnim mogućnostima da zajednički napravimo veliki kvalitetni iskorak našeg grada prema europskim i svjetskim pozitivnim kretanjima.

Radujemo se da ćemo Projekt Europskog centra moći predstaviti – na najvišem nivou u Europi – u Europskom parlamentu, 16. listopada o.g., te da će Međunarodna PEU imati u Kući Marija Zvijezda svoj godišnji susret, 28. listopada, gdje će biti predstavnici brojnih europskih zemalja.

Sve u svemu sjaj Marije Zvijezde postaje, Bogu hvala, sve jači i prepoznatljiviji – zahvaljujući ljudima poput Vas.

Bog Vas sve blagoslovio.

Dr. Franjo Komarica